Luka Brkić: Gospodarstvo Hrvatske treba proizvodnju umjesto potrošnje

Razvoj gospodarstva u Hrvatskoj treba jasne, jezgrovite i sustavne korake, koje ne bi trebale i ne smiju zavisiti od promjena vlada niti bilo kakvih izbornih procesa, poručuje ekonomski analitičar i profesor ekonomske grupe predmeta na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, prof.dr. Luka Brkić.

„Mi već desetljećima, iz mandata u mandat, ponavljamo priču što bi trebalo, ali u praksi ostajemo na plitkim, kozmetičkim reformama, a da one suštinske, koje bi Hrvatskoj trebale osigurati rast i razvoj – nemamo. Nesporno je da mi u Hrvatskoj imamo rast ali nemamo razvoj a to je jedan od problema u gospodarstvu“, kaže za Financije.hr, profesor Brkić. 

Problem hrvatskog gospodarstva je ukupna faktorska produktivnost, odnosno pitanja obrazovanja, inovacija, pitanje alokacijske učinkovitosti ili u jednom pojmu – koncepta političke ekonomije Hrvatske, kojima pristupamo površno ili nikako, što je veliki problem već desetljećima.

„Čak i kad se tumače podaci o stopama rasta, vidljivo je da su veći od prosjeka eurozone, ali ono što je u drugom planu jeste da taj rast čini potrošnja kućanstava ili osobna potrošnja te dio investicija koje najvećim dijelom dolaze iz EU fondova. To nije nova dodana vrijednost, koja je alfa i omega gospodarstva. To je problem, a ne razlog za pohvalu. Ako nemate tehnološku, inovativnu i svaku drugu superiornost, onda je pozicija neto izvoza, koja je najbitnija u strukturi BDP-a, ne može doprinijeti rastu i profitabilnosti ukupnog gospodarstva. To je naša hrvatska konstanta, nema nam pomoći dok ove stvari ne postavimo bitno drugačije. To su duboki problemi našeg gospodarstva o kojima se integralno ne govori niti se rješavaju na sustavan način“ kaže Brkić.

Među prioritetima Hrvatske zato mora biti i tržište rada. Nedostaje radnika s visoko specijaliziranim znanjima, a problem je i strukture hrvatskih studenata, koja ne odgovara tržištu rada. I problem radne snage je kontinuiran jer Hrvatska ima i niske stope participacije radne snage.

„Iako imamo podatke da nikada nije bila niža nezaposlenost u Hrvatskoj, što jeste činjenica uvjetovana dijelom i zbog migracija, ipak imamo nisku stopu participacije radne snage odnosno nisku stopu udjela zaposlenih koja bi osigurala bolji zdravstveni i mirovinski sustav, stabilniji financijski sustav i na koncu održiviji“, ističe Brkić.

U mirovinu se također ide prerano u Hrvatskoj, koja je s prosjekom od oko oko 30 godina staža osiguranja, za razliku od drugih država, s kojim se Hrvatska može usporediti, gdje se u mirovinu odlazi 40 godina staža osiguranja. Takav mirovinski sustav, ocjenjuje Brkić, obeshrabruje tržište rada.

Za cjelovite jezgrovite reforme potreban je opći socijalni konsenzus u društvu, i učešće svih, čak i onih koji će sutra biti oporba, jer reforme moraju biti sustavne i opće prihvaćene da bi funkcionirale.

Ove probleme, kaže, nije riješila niti jedna vlada do sada – ni lijeva ni desna a upravo ovi problemi drže Hrvatsku izvan bilo kakve dinamike razvoja gospodarstva u dugoročnom periodu.