Struju kupljenu kada je jeftina moguće je nekoliko sati poslije prodati po višoj cijeni. Između te dvije transakcije treba je negdje spremiti, a upravo na tome vlasnici velikih baterija grade posao u koji ulaze i mirovinski fondovi.
Hrvatski primjer nalazi se u šibenskom industrijskom kompleksu IMPOL-TLM, gdje je za danas najavljeno svečano puštanje u rad baterijskog skladišta vrijednog približno 60 milijuna eura.
BESS Šibenik ima snagu od 60 megavata i kapacitet pohrane od 120 megavatsati. Prvi podatak govori koliko brzo može predavati energiju, a drugi koliko je može pohraniti. Napunjen sustav može isporučivati punu snagu približno dva sata, navodi njegov tehnološki partner NGEN.
Takvo je postrojenje namijenjeno kratkoročnim promjenama proizvodnje i potrošnje, među kojima je i razlika između sunčanog poslijepodneva i večeri.
Prva faza šibenskog projekta, snage 10 megavata i kapaciteta 20 megavatsati, sudjeluje na tržištu električne energije od siječnja ove godine. Lokacija ima poslovnu prednost: koristi dio postojećeg priključnog kapaciteta nekadašnje elektrolize aluminija. Prema NGEN-u, korištenje te infrastrukture uštedjelo je vrijeme i novac potreban za razvoj projekta.
Investitor i vlasnik projekta je IE-Energy, a NGEN je zadužen za izvedbu i tehnologiju te upravljanje baterijom na energetskim tržištima. Opremu čine Tesline baterijske jedinice Megapack. Vlasnik prihoduje od rada postrojenja, a dobavljači opreme i upravljačke tehnologije sudjeluju kroz svoje ugovorene poslove.
Među ulagačima su i financijske institucije koje očekuju povrat na uloženi kapital. Europska banka za obnovu i razvoj objavila je vlasničko ulaganje do 16,8 milijuna eura u društvo IE-Energy Projekt. U istoj je objavi predviđeno jednako veliko ulaganje Raiffeisenovih obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova.
Zarada na razlici u cijeni struje
Najlakše razumljiv izvor prihoda jest kupnja jeftinije i prodaja skuplje energije, odnosno tržišna arbitraža. Hrvatska gospodarska komora u analizi baterijske pohrane iz ožujka 2026. koristi primjer cijene od 20 eura po megavatsatu u jednom razdoblju i 100 eura u drugome. To su ilustrativne cijene kojima objašnjava poslovni model.
Na tim se cijenama može napraviti jednostavna računica. Pretpostavimo da operator kupi 100 megavatsati po 20 eura i plati ih 2000 eura. Za ovaj primjer uzmimo učinkovitost cijelog ciklusa punjenja i pražnjenja od 90 posto. Nakon gubitaka za prodaju ostaje 90 megavatsati, za koje po cijeni od 100 eura dobiva 9000 eura.
Razlika između prihoda od prodaje i troška kupljene energije iznosi 7000 eura. Iz nje treba podmiriti ostale troškove poslovanja. Uvedemo li dodatnu pretpostavku da naknade povezane s trgovanjem i korištenjem mreže te trošenje baterije zajedno iznose 20 eura po prodanom megavatsatu, računica izgleda ovako:
Učinkovitost od 90 posto i dodatni trošak od 20 eura služe isključivo ovom izračunu. Stvarni iznosi ovise o opremi, načinu rada, tarifama i ugovorima pojedinog postrojenja. Iz razlike između prihoda od prodaje struje i troškova punjenja, u ovom slučaju preostalih 5200 eura, vlasnik baterije mora podmiriti i održavanje, upravljanje postrojenjem te financiranje investicije.
Tek preostalim iznosom vraća uloženi kapital. Rok povrata zato ovisi o tome koliko često tijekom godine može dovoljno povoljno kupiti i prodati energiju te koliko se baterija pritom troši.
Bespovratne potpore smanjuju ulaganje koje treba vratiti poslovanjem, a prihodi od pružanja usluga elektroenergetskom sustavu mogu ubrzati njegov povrat.
Za šibenski projekt Ministarstvo gospodarstva objavilo je ugovor o dodjeli 19,8 milijuna eura bespovratnih sredstava iz Modernizacijskog fonda. Potpora se odnosi na drugu fazu projekta, a iznosi približno trećinu ukupne investicije od 60 milijuna eura. Time se znatno smanjuje iznos koji ulagači moraju osigurati iz drugih izvora i vratiti poslovanjem.
Na stvarnu zaradu utječe i koliko se često povoljna razlika u cijenama može iskoristiti. Baterija mora imati slobodan prostor kada je energija jeftina i dovoljno pohranjene energije kada je skupa. Svakim punjenjem i pražnjenjem postupno se troši, pa operator procjenjuje opravdava li očekivani prihod još jedan ciklus.
Drugi izvor prihoda proizlazi iz potrebe da proizvodnja i potrošnja električne energije u sustavu budu stalno usklađene. HOPS zato nabavlja rezervu snage i energiju uravnoteženja. Vlasnik baterije može naplaćivati obvezu da određenu snagu drži raspoloživom, a obračunava se i energija aktivirana prema pravilima pojedine usluge. Za sudjelovanje treba dokazati tehničku osposobljenost i sklopiti odgovarajući ugovor s HOPS-om.
Zarada i na održavanju ravnoteže u mreži
Od sredine rujna HOPS preko nove platforme nabavlja rezervu u šest četverosatnih blokova, uz nadmetanje dan unaprijed. To pružateljima omogućuje da raspoloživu snagu nude za pojedine dijelove dana.
Operator baterije tako bira između zarade na razlici cijena i pružanja usluga sustavu. NGEN navodi da šibensko postrojenje ima završenu pretkvalifikaciju za automatsku i ručnu rezervu za ponovnu uspostavu frekvencije. Softver raspoređuje kapacitet između tržišta, uz ograničenje da se isti megavati istodobno ne obećaju za dva različita proizvoda.
Sličan posao NGEN već vodi u austrijskom Arnoldsteinu. Ondje je baterijsko postrojenje nakon proširenja 2025. dosegnulo snagu od 22 megavata i kapacitet od 44 megavatsata. Prema opisu kompanije, od austrijskog operatora prijenosnog sustava APG prima signale približno svake dvije sekunde, prema kojima preuzima ili predaje energiju. Upravljački sustav odlučuje na kojem će tržištu ponuditi raspoložive kapacitete.
Pročitajte još:
Hrvatska ima i raniji, manji primjer baterije povezane sa sunčanom elektranom. Končar je na Visu 2022. ugradio sustav snage jednog megavata i kapaciteta 1,44 megavatsata. Njegova je osnovna zadaća smanjivanje vršnog opterećenja i uravnoteženje opterećenja lokalne mreže.
Za investitora je zato važna zarada koju baterija može ostvarivati tijekom više godina. Povoljna razlika u cijenama privlači nove spremnike, a njihovo punjenje i pražnjenje može tu razliku smanjivati. U poslovnom planu treba procijeniti koliko prihoda može osigurati trgovanje energijom, koliko usluge mreži te hoće li zajedno pokriti trošenje opreme i povrat milijunskog ulaganja.
