Od iskustva studiranja na prestižnom kalifornijskom sveučilištu UCLA do pokretanja vlastitog poslovanja, Lucija Tot svoj je međunarodni obrazovni put pretvorila u priliku da pomogne novim generacijama učenika. Kroz Via Ad Astru mladima iz Hrvatske i regije približava mogućnosti studiranja u SAD-u, pružajući im individualno savjetovanje tijekom cijelog procesa prijave, od odabira sveučilišta do pronalaska stipendija.
U razgovoru za Financije.hr otkrila je kako izgleda američki sustav visokog obrazovanja, koje mogućnosti financiranja stoje na raspolaganju međunarodnim studentima te s kojim se izazovima susreću mladi koji sanjaju o studiju u Americi.
Vaš put prema američkom visokom obrazovanju počeo je u Hrvatskoj, a odveo vas je do UCLA-a, gdje ste studirali psihologiju i komunikacije te radili kao akademska savjetnica. Koliko je vlastito iskustvo utjecalo na odluku da pokrenete Via Ad Astra i prepoznate poslovnu priliku u savjetovanju učenika koji žele studirati u SAD-u?
Potpuno! Ideja za Via Ad Astru zapravo je postojala puno prije nego što sam službeno pokrenula posao. Kada sam se u srednjoj školi prijavljivala na američke fakultete, prvi put sam se susrela s time koliko je cijeli proces opsežan i zahtjevan. Uz IB program, samostalno sam istraživala sveučilišta, radila na esejima, koordinirala pisma preporuke i pokušavala razumjeti kako funkcionira američki sustav prijava. U mojoj okolini nije bilo puno učenika koji su prolazili kroz isti proces, pa sam velik dio informacija morala sama pronaći i povezati.
Unatoč količini posla, u cijelom sam procesu zaista uživala. Voljela sam istraživati različite fakultete, uspoređivati mogućnosti i otkrivati opcije za koje prije nisam ni znala da postoje. Prijavila sam se na čak 23 fakulteta, što mi je omogućilo da istražim ne samo različita sveučilišta nego i gradove, okruženja i životne stilove koji su mi mogli otvoriti vrata potpuno različitim iskustvima i životnim putevima.
Već sam tada pomislila kako bih jednog dana voljela pomoći drugim učenicima da kroz taj proces prolaze s više informacija i podrške nego što sam ih ja imala.
Nakon vlastitog iskustva na UCLA-u i dvije godine rada kao Academic Peer Counselor u sklopu UCLA College-a, još sam jasnije shvatila koliko mogućnosti postoji, ali i koliko ih je teško prepoznati ako ne znaš odakle početi. Upravo je to postalo temelj Via Ad Astre. Želim mladima približiti međunarodno obrazovanje, pomoći im da prepoznaju mogućnosti koje odgovaraju njihovim interesima i pokazati im da ne moraju unaprijed odustati od nečega samo zato što ne znaju kako do toga doći.
Foto: Pixabay.com
Kako pamtite svoje studentske dane na UCLA-u i što vam je najviše ostalo u sjećanju iz tog razdoblja? Što bi bile glavne razlike između američkog sustava visokog obrazovanja i onog u Hrvatskoj?
Studentske dane na UCLA-u pamtim kao jedno od najljepših i najvažnijih razdoblja svog života. Od prekrasnog kampusa koji zaista izgleda kao iz filma do nevjerojatne raznolikosti ljudi, ideja i aktivnosti, gotovo uvijek se nešto događalo. Posebno mi je odgovaralo to što studentski život nije bio ograničen samo na predavanja i ispite, već je pružao bezbroj prilika za istraživanje vlastitih interesa i upoznavanja ljudi.
Jedna od najvećih razlika koju sam osobno prepoznala jest fleksibilnost američkog sustava. Na UCLA-u je akademska godina bila podijeljena na kvartale (quarters), pri čemu smo otprilike svakih jedanaest tjedana počinjali nove kolegije. Takav intenzivan i dinamičan ritam omogućio mi je da istražujem različita područja i postupno otkrivam što me najviše zanima.
I sama sam promijenila akademski smjer tijekom studija. Počela sam sa sociologijom, zatim se zainteresirala za komunikologiju, a nakon nekoliko kolegija iz psihologije shvatila sam da je upravo ona moje najveće akademsko zanimanje. Odlučila sam zato kombinirati psihologiju i komunikacije te sam, uz intenzivniji raspored i ljetnu online nastavu, uspjela završiti oba studija u roku od četiri godine. Ta mogućnost istraživanja različitih područja prije konačne odluke o smjeru studija jedna je od stvari koje posebno cijenim u američkom sustavu.
Veliku ulogu imale su i studentske organizacije. Bila sam aktivna u Business in Entertainment Association, gdje sam kasnije preuzela uloge PR Coordinatora i Marketing Coordinatora, kao i u organizaciji Balkan Bruins. Uz to sam tijekom studija dvije godine radila kao Academic Peer Counselor, a bavila sam se i PR-om za Bloom Nutrition. Takva kombinacija studija, izvannastavnih aktivnosti i profesionalnog iskustva omogućila mi je da razvijam vještine i izvan učionice.
Ne bih rekla da je jedan sustav nužno bolji od drugoga u svemu. Međutim, američko iskustvo pokazalo mi je koliko je važno da obrazovanje studentima pruži prostor za istraživanje, kritičko razmišljanje, inicijativu i aktivno oblikovanje vlastitog akademskog i profesionalnog puta.
Tamošnja sveučilišta često se percipiraju kao iznimno skupa i dostupna uglavnom studentima iz imućnijih obitelji. Koji su okvirni troškovi studiranja na američkom sveučilištu, uključujući školarinu, smještaj i životne troškove?
Troškovi studiranja u SAD-u ovise o tome odabire li student javno ili privatno sveučilište, kao i o lokaciji na kojoj se ono nalazi. Prema podacima za akademsku godinu 2025./2026., sama školarina i obvezne sveučilišne naknade u prosjeku iznose oko 31.900 dolara godišnje na javnim četverogodišnjim sveučilištima za studente koji nisu rezidenti te savezne države, odnosno oko 45.000 dolara na privatnim sveučilištima.
Međutim, školarina je samo jedan dio ukupnih troškova. Kada se uključe smještaj, prehrana, knjige i materijali, prijevoz te osobni troškovi, ukupni godišnji budžet iznosi približno 51.000 dolara na javnim, odnosno 65.500 dolara na privatnim sveučilištima. U gradovima s višim životnim troškovima i na skupljim sveučilištima taj iznos može doseći 80.000–90.000 dolara godišnje ili više.
Ipak, objavljena cijena nije nužno iznos koji će student zaista platiti. Postoje različite mogućnosti stipendiranja i financijske pomoći, a neka sveučilišta nude međunarodnim studentima vrlo izdašne stipendije, ovisno o svojim pravilima i kriterijima. I sama sam tijekom prijava dobila ponude za “full-ride“ stipendije od nekoliko sveučilišta, što pokazuje koliko je važno dobro istražiti mogućnosti i strateški odabrati fakultete.
Općenito, koje su najveće prepreke s kojima se susreću hrvatski učenici kada žele upisati fakultet u SAD-u?
Izdvojila bih tri glavne prepreke: nedostatak informacija, financije i utjecaj okoline.
Prva je svakako nedostatak informacija. Američki sustav prijava prilično se razlikuje od onoga na koji su učenici u Hrvatskoj navikli. Potrebno je razumjeti kako funkcionira odabir sveučilišta, što čini kvalitetnu prijavu, kakvu ulogu imaju eseji, izvannastavne aktivnosti i preporuke te koji su rokovi i uvjeti pojedinih fakulteta. Kada ne znaš odakle početi, cijeli proces može djelovati vrlo komplicirano.
Financije su druga velika prepreka, ali često su upravo povezane s nedostatkom informacija. Mnogi unaprijed pretpostave da je studiranje u SAD-u financijski nedostižno i zato ni ne istraže mogućnosti stipendija i drugih oblika financiranja. Kao što sam i sama iskusila, postoje sveučilišta koja nude iznimno izdašnu financijsku pomoć, uključujući stipendije koje mogu pokriti cjelokupne troškove studiranja.
Treća prepreka, o kojoj se možda manje govori, jest okolina. Pogotovo u manjim sredinama, ideja da s 18 godina odeš studirati na drugi kraj svijeta može izazvati čuđenje ili sumnju. Ako pritom ne poznaješ nikoga tko je prošao kroz slično iskustvo, teško je uopće zamisliti da je takav put moguć i za tebe.
Upravo zato mi je važno kroz Via Ad Astru mladima približiti različite mogućnosti koje postoje i pružiti im informacije i podršku potrebne da odluke o svojoj budućnosti donose na temelju vlastitih želja, interesa i potencijala, a ne samo onoga što im se čini poznatim ili dostupnim.
Kako izgleda proces savjetovanja od prvog razgovora s kandidatom do slanja prijava na odabrana sveučilišta?
Rad s učenicima u Via Ad Astri izrazito je individualiziran jer vjerujem da ne postoji univerzalan put prema uspješnoj prijavi na fakultet. Svaki učenik ima drugačije interese, akademske rezultate, iskustva, ambicije i očekivanja, pa je prvi korak uvijek upoznati osobu s kojom radimo i razumjeti što želi postići.
Podrška može početi puno prije samih prijava, čak i u prvim godinama srednje škole. U toj fazi učenicima pomažemo istražiti vlastite interese, upoznati različita akademska područja, razvijati projekte i uključivati se u aktivnosti koje su im zaista važne. Cilj nije samo izgraditi kvalitetan profil za prijavu, nego i pomoći učeniku da bolje upozna sebe i područja kojima se želi baviti u budućnosti.
Najintenzivniji dio suradnje odvija se nekoliko mjeseci prije rokova za prijavu. Tada zajedno prolazimo kroz konkretne korake: istraživanje i odabir sveučilišta, planiranje prijava, izradu eseja, prikupljanje preporuka i pripremu svih potrebnih materijala. Posebnu pažnju posvećujemo tome da prijava autentično predstavi učenika, njegove interese, iskustva i osobnost.
Nudimo tri razine podrške, ovisno o tome koliko vodstva učenik želi i treba. Nekima su najvažniji struktura, smjernice i povratne informacije kako bi kroz proces prošli što samostalnije, dok drugi žele detaljniju podršku kroz gotovo svaki korak, od odabira fakulteta do završetka prijava.
No naša podrška ne završava trenutkom kada učenik dobije pismo o upisu. Smatram da tada zapravo počinje novo poglavlje. Na temelju vlastitog iskustva rada sa studentima na UCLA-u, znam koliko može značiti podrška tijekom prilagodbe na novo akademsko okruženje, od odabira kolegija i istraživanja različitih smjerova do pronalaženja zajednice i aktivnosti koje studentu odgovaraju. Voljela bih da Via Ad Astra bude podrška učenicima i tijekom tog sljedećeg koraka.
Na svojim stranicama posebno ističete savjetovanje vezano uz financijsku pomoć i stipendije. U kojoj su mjeri takve mogućnosti dostupne hrvatskim studentima, odnosno kakve su njihove realne šanse za dobivanje stipendije i koji su ključni kriteriji o kojima ovisi njezino odobravanje?
Mogućnosti postoje, ali jako je važno razumjeti da ne postoji jedan univerzalan sustav financijske pomoći i da se uvjeti razlikuju od sveučilišta do sveučilišta.
Kod određenih privatnih sveučilišta međunarodni studenti mogu imati pristup vrlo izdašnim oblicima financijske pomoći te neka sveučilišta međunarodne kandidate razmatraju prema istim kriterijima kao i američke studente. Međutim, to nije pravilo za sva sveučilišta. Kod drugih institucija mogućnosti financiranja za međunarodne studente mogu biti znatno ograničenije, zbog čega je iznimno važno unaprijed istražiti konkretne uvjete svakog fakulteta.
Osim financijske pomoći koju dodjeljuju sama sveučilišta, postoje i brojne vanjske stipendije koje mogu biti dodatni izvor financiranja. One se razlikuju prema kriterijima, iznosima i uvjetima prijave, pa je važno pronaći one koje odgovaraju konkretnoj situaciji učenika.
Kada govorimo o kriterijima, oni ovise o vrsti stipendije. Neke se temelje prvenstveno na akademskom uspjehu, druge uzimaju u obzir financijske potrebe, a neke vrednuju kombinaciju akademskih rezultata, izvannastavnih aktivnosti, osobnih postignuća i drugih elemenata prijave.
Zato učenicima uvijek savjetujem da ne polaze od pretpostavke da nemaju šanse za financijsku pomoć, ali ni od očekivanja da je ona automatski dostupna. Potrebno je strateški istražiti sveučilišta, razumjeti njihove politike financiranja i prilagoditi odabir stvarnim mogućnostima i potrebama učenika. Upravo je to jedan od važnih dijelova savjetovanja u Via Ad Astri.
Recite mi nešto i o poslovnom modelu – koja je cijena vaših savjetodavnih usluga i što sve klijenti dobivaju u okviru suradnje s Via Ad Astrom?
Via Ad Astra temelji se na modelu personaliziranog savjetovanja, pri čemu opseg suradnje i razina podrške ovise o potrebama učenika. Budući da svaki učenik ima drukčiji akademski profil, interese i ciljeve, razvila sam tri različita programa kako bi svatko mogao odabrati razinu podrške koja mu najviše odgovara.
Osnovni program namijenjen je učenicima koji žele samostalnije voditi proces prijave, ali uz stručne smjernice, jasnu strukturu i povratne informacije. Druga dva programa pružaju znatno opsežniju podršku i uključuju gotovo sve aspekte prijavnog procesa, dok najviši program obuhvaća cjelokupnu suradnju od početnog planiranja i odabira sveučilišta do pripreme i završetka prijava te donošenja konačne odluke o odabiru fakulteta.
Ovisno o odabranom programu, učenici dobivaju podršku pri procjeni vlastitog akademskog i izvannastavnog profila, razvoju strategije prijava, odabiru odgovarajućih sveučilišta, pripremi osobnih i dodatnih eseja, organizaciji dokumentacije i planiranju rokova. Podrška može uključivati i pripremu za intervjue, istraživanje mogućnosti financijske pomoći i stipendija te savjetovanje nakon primitka ponuda sveučilišta.
Uz cjelovite programe nudim i pojedinačne savjetodavne usluge za učenike kojima je potrebna pomoć u određenom dijelu procesa, kao i poseban program za one koji se žele početi pripremati ranije, prije same godine prijave.
Suradnja ne mora završiti upisom na fakultet. Nudim i podršku učenicima tijekom studiranja, dok se prilagođavaju novom akademskom i društvenom okruženju. To uključuje savjetovanje o odabiru kolegija, organizaciji akademskih obveza, snalaženju na sveučilištu te prepoznavanju i korištenju različitih akademskih i izvannastavnih prilika koje im se pružaju.
Što se tiče cijene, ona ovisi o odabranom programu i opsegu podrške te se nalaze na stranici: https://www.viaadastra.net/our-programs.
Važno mi je da učenici ne dobivaju samo popis zadataka koje trebaju obaviti, već da razumiju zašto nešto rade i kako svaki dio prijave doprinosi predstavljanju njihove priče, osobnosti i potencijala. Cilj je da kroz cijeli proces imaju stručnu podršku, ali i da razviju samopouzdanje i jasnoću u donošenju odluka o svojoj budućnosti.
Odlazak na studij u inozemstvo često je i prvi korak prema izgradnji karijere u inozemstvu. Kakva su vaša iskustva – koliko se mladih nakon završetka studija vraća u Hrvatsku, a koliko ih odlučuje ostati u SAD-u ili nekoj drugoj zemlji?
Mislim da je jedna od velikih prednosti međunarodnog obrazovanja upravo to što studentima otvara mogućnosti koje ne moraju nužno završiti u zemlji u kojoj su studirali. Studij u inozemstvu može biti početak međunarodne karijere, ali može biti i iskustvo koje će nekome pomoći da se nakon nekoliko godina vrati u Hrvatsku s novim znanjima, iskustvima i profesionalnim kontaktima.
U SAD-u postoje mogućnosti za međunarodne studente da nakon završetka studija steknu radno iskustvo kroz program OPT (Optional Practical Training). Uobičajeno trajanje je do 12 mjeseci, dok studenti određenih STEM područja mogu ostvariti i dodatno produljenje od 24 mjeseca. Nakon toga, za dulji ostanak u SAD-u često je potrebno pronaći poslodavca koji je spreman sponzorirati odgovarajući radni status. Naravno, mogućnosti ovise o konkretnom statusu studenta i važećim imigracijskim pravilima.
Ni moj vlastiti put nije bio unaprijed određen. Nakon studija u SAD-u preselila sam se u Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje sam dobila vizu na temelju svog obrazovanja. To mi je otvorilo mogućnost nastavka profesionalnog razvoja u međunarodnom okruženju.
Iz iskustva vidim da ne postoji jedan obrazac. Neki se studenti vraćaju u Hrvatsku, neki ostaju u SAD-u, a neki nastavljaju svoj put u drugim zemljama. Mislim da je najvažnije da međunarodno obrazovanje studentima pruži mogućnost izbora i slobodu da svoj profesionalni i osobni put grade ondje gdje vide najbolje prilike za sebe.
Pročitajte još:
Kakvi su planovi za daljnji razvoj Via Ad Astre? Planirate li možda proširiti krug klijenata izvan Hrvatske, primjerice na učenike iz drugih zemalja regije?
Radimo s međunarodnim studentima iz različitih zemalja, a posebno su nam bliski učenici s Balkana.
Američki sustav visokog obrazovanja privlačan je učenicima iz cijelog svijeta, a izazovi s kojima se susreću pri prijavi često su slični bez obzira na to iz koje zemlje dolaze. Upravo zato vidim puno prostora za daljnji razvoj Via Ad Astre na međunarodnoj razini.
Moj je cilj nastaviti razvijati programe i podršku koji će učenicima iz različitih obrazovnih sustava omogućiti pristup informacijama, mogućnostima financiranja i kvalitetnom vodstvu tijekom cijelog procesa. Želim da Via Ad Astra postane mjesto kojem se mladi mogu obratiti kada razmišljaju o međunarodnom obrazovanju, bez obzira na to odakle dolaze ili gdje se trenutno nalaze. Vjerujem da talent i ambicija nisu ograničeni geografskim granicama i da svaka mlada osoba zaslužuje priliku istražiti koliko daleko može stići.
