Valamarov Pical Resort u Poreču u 2027. trebao bi izdvojiti 19 milijuna eura za porezna davanja, što je oko 30 posto očekivanih prihoda resorta, procijenio je predsjednik Uprave Valamar Riviere Željko Kukurin na Kongresu hotelijera.
Pical, domaćin kongresa i Valamarov novi resort s pet zvjezdica, Kukurin je naveo kao primjer koliko država i lokalna zajednica mogu dobiti od hotelskih ulaganja.
Za investitora računica izgleda drukčije. Realizacija Picala, prema Kukurinovim riječima, trajala je deset godina, a prvotno su bile planirane dvije. Spora administracija i propisi otežavaju ulaganja u hotele, koja i inače imaju dug rok povrata. Istodobno je rast troškova, osobito rada, sve teže nadoknaditi višim cijenama smještaja.
“Ako nam padne profitabilnost, dioničari će povući investicije, a ako oni povuku investicije, onda u pitanje dolazi naš daljnji razvoj”, rekao je Kukurin.
Kukurin smatra da bi najprije trebalo podići kvalitetu postojećih hotela i kampova, a zatim za turizam iskoristiti državne objekte poput bivših vojarni, tvornica i odmarališta. Gradnju na novim lokacijama stavio bi na treće mjesto.
Za dulju sezonu, kaže, hoteli trebaju i opremu za rad tijekom cijele godine i razlog da gosti dođu izvan ljeta. Grijanje, wellness i dječje igraonice omogućuju rad u hladnijim mjesecima, a kongresi, sportska događanja i sadržaji u samoj destinaciji mogu privući goste. U tome vidi i ulogu gradova i općina, koji ulažu u javnu infrastrukturu i sudjeluju u određivanju smjera razvoja destinacije.
Pročitajte još:
Oko 80 posto nabave u Valamarovim hotelima, prema Kukurinu, dolazi od domaćih proizvođača i OPG-ova. Da bi se takva nabava isplatila, hotel mora organizirati isporuku i gostu ponuditi domaći proizvod čiju će kvalitetu prepoznati i biti spreman platiti.
Kukurin očekuje i da će umjetna inteligencija brzo promijeniti način na koji gosti traže i rezerviraju smještaj. Hoteli koji se tome ne prilagode, smatra, riskiraju gubitak gostiju. U primjeni umjetne inteligencije u recepcijskim i računovodstvenim poslovima vidi i rizik za same hotelijere. Ako cijene alata porastu, dio ušteda mogao bi završiti kod njihovih dobavljača, a dugoročno bi zaposlenici mogli izgubiti dio stručnog znanja i efikasnost koja se dizala godinama.
