Koje su kritičke tehnologije koje će ubuduće financirati EU?

U važnom istraživanju Europske komisije nazvanom ” The EU’s Critical Tech Gap” najavljuje se najvažnija revolucija nakon industrijske revolucije, a to je podatkovna revolucija. Pretpostavlja se da će ova revolucija značajno utjecati na odvajanje vodećih tvrtki od ostalih, i da će pomoći EU zajednici da se transformira u tehnološkog lidera, ili barem ravnopravnog partnera u globalnoj digitalnoj ekonomiji. Opisati ćemo o kojim se kritičnim tehnologijama radi kako bi ukazali u kojem pravcu će EU usmjeriti svoje aktivnosti i koje će projekte financirati u budućnosti.

Ekonomska studija pod nazivom” The EU’s Critical Tech Gap” identificirala je osam kritičnih tehnologija u kojima EU značajno zaostaje za njihovim globalnim konkurentima poput SAD-a i Kine. Studija se temelji na preciznom istraživanju svakog elementa tih kritičkih tehnologija i pokazuje da EU ne može riješiti svoje probleme bez ozbiljnog sagledavanja svojih konkurenata.

Studija navodi kako je zabrinjavajuće da je samo 11 od 100 najvećih svjetskih tehnoloških kompanija, prema tržišnoj kapitalizaciji, iz EU. Isto tako, studija iznosi da je od 1992. njihov udio u globalnom BDP-u pao s 29 posto na 17 posto. Jedan od razloga za ovu situaciju je propust u provođenju smjernica strategije ekonomske sigurnosti EU-a. U toj strategiji navedena su tri fokusa: zaštita, promicanje i partnerstvo – ali se do sada uglavnom fokusiralo na “zaštitu”, a vrlo malo na “promociju” i “partnerstvo”. Cilj ove studije je dolazak EU-a na poziciju globalnog lidera u inovacijama umjetne inteligencije.

Koje su to kritične tehnologije u kojima EU zaostaje za globalnom konkurencijom?

1. Tehnologije aditivne proizvodnje

Izraz aditivna proizvodnja odnosi se na proces izrade fizičkih 3D objekata ekstrudiranjem materijala, sloj po sloj, kako bi se oblikovali željeni oblici. Za proizvođače, aditivna proizvodnja obično se odnosi na industrijsku upotrebu 3D ispisa za aktivnosti kao što su građevinski alati i oprema, izrada prototipova i validacija dizajna te proizvodnja dijelova za krajnju upotrebu male količine. Etimologija pojma “aditivna proizvodnja” dolazi iz metodičkog kontrasta između načina na koji 3D ispis i tradicionalni “suptraktivni” proizvodni procesi rade na oblikovanju predmeta. 3D pisači rade dodavanjem (addition) slojeva materijala u različitim oblicima jedan na drugi.

Konkurentnost EU-a u aditivnoj proizvodnji iznosi 69 posto, ispred SAD-a i Kine. Budući da čini dom pionirskim tvrtkama u ovoj tehnologiji, EU tradicionalno ima snažan lanac vrijednosti i još uvijek ima dobru prisutnost u opskrbi sirovinama i softvera za dizajn.

Međutim, suočava se s rastućom konkurencijom iz SAD-a i Kine i riskira gubitak povijesnog vodstva zbog tekućih trendova konsolidacije tržišta. Glavni izazovi su nedostatak koordinirane podrške europskim proizvođačima i nedovoljno prihvaćanje industrije. Preporučena rješenja uključuju pružanje poticaja za usvajanje, omogućavanje tržišne konsolidacije i ulaganje u obrazovanje stručnjaka za usavršavanje i prekvalificiranje.

2. Tehnologije naprednog povezivanja

Napredno povezivanje odnosi se na korištenje najsuvremenijih tehnologija za omogućavanje brzih, pouzdanih i sigurnih komunikacijskih mreža. Iako se uglavnom oslanja na sirovine i komponente uvezene iz SAD-a i Kine, EU predvodi u istraživanju i razvoju komunikacijskih mreža, kao i u standardizaciji i mrežnim inovacijama.

EU je dom vodećih tvrtki u telekomunikacijskoj opremi i uslugama. Unatoč tome, EU zaostaje u sektoru usluga povezivanja, a ispred njega su SAD, Kina i Indija, zbog lošeg poslovnog okruženja uglavnom uzrokovanim nedostatkom tržišne koncentracije i nedovoljnom potražnjom korisnika, čineći ulaganja u nove tehnologije manje privlačnima.

Dok je rizik od prekida opskrbnog lanca nizak, potencijalni utjecaj na kritične sektore poput obrane i zdravstva je značajan. Kako bi se povećala konkurentnost u uslugama povezivanja, EU zaključuje da bi trebala poticati klimu koja je pogodnija za ulaganja, poticati tržišnu konsolidaciju i poboljšati povrat ulaganja u sektor.

3. Tehnologija naprednih poluvodiča

EU se prvenstveno bavi strojevima i opremom segmenta lanca vrijednosti poluvodiča, zajedno s nekim specijaliziranim kategorijama poluvodiča. Međutim, zaostaje u dizajnu čipa s malim nodovima i nedostatak prisutnosti u front-end i back-end proizvodnji. Zbog toga ovaj sektor je izložen riziku zbog tih kritičkih točaka lanca opskrbe zbog nekoliko “igrača” koji djeluju izvan EU. Da bi se povećala konkurentnost, EU bi trebala povećati poticaje da proizvođači ovih kritičkih točaka ostanu u Europi i ojačaju suradnja između kupaca čipova, dizajnera i proizvođača boreći se za održiv model proizvodnih pogona poluvodiča u Europi.

Postoje najmanje četiri dimenzije koje se smatraju važnima od strane “igrača” u ovoj industriji pomoću kojih se razlikuju napredni čipovi od drugih čipova. To su: računalna snaga, energetska učinkovitost, i ekološki učinci i izvedba. Kada kažemo ekološki učinci misli se na napredne materijale i inovativne podloge koje nude vrhunska električna svojstva u usporedbi s tradicionalnim silicijem.

Kako bi povećala svoju konkurentnost u naprednim poluvodičima, ova strategija koju predlaže EU uključuje razmatranje sljedećih mjera:

-Ponuditi izravne i neizravne poticaje, kao i povećati potporu ulaganjima za pogone i operacije prve vrste povezane s čipovima u EU-u.

-Olakšati procese otvaranja proizvodnih pogona poluvodiča u EU.

-Ojačati partnerstvo sa zemljama istomišljenicima.

-Podržati i koordinirati napore država članica u obrazovanju i usavršavanju.

4. Umjetna inteligencija

Rezultati analize ove strategije pretpostavljaju da bi s nekim od vodećih u razvoju i integraciji rješenja između poduzeća (B2B) EU mogao postati predvodnik u integraciji umjetne inteligencije u mnoštvu poslovnih praksi. Ipak, EU nedostaje prisutnost u ranim fazama ključnim za razvoj LLM-a, kao što je opskrba naprednih procesorskih jedinica. Također, nedostaje im mogućnosti podatkovnog centra koje su neophodne za faze obuke i zaključivanja razvoja LLM-a. To ograničava sposobnost Europe da u potpunosti iskoristi svoje B2B snage. Kako bi prevladali te izazove i potaknuli konkurentnost, EU bi trebala povećati javna i privatna ulaganja, posebno u uzlazne aktivnosti lanca vrijednosti, implementirati regulatorne “Sandboxove” i “one-stop-shop” za usklađenost s propisima, te ojačati partnerstva s globalnim čelnicima kako bi osigurali svoju sposobnost i ostali na vodećem mjestu.

-Kako bi povećala svoju konkurentnost, EU zaključuje da bi trebala razmotriti sljedeće mjere:

I. Uskladiti propise: Propisi koji se odnose na AI, kao što su Akt o umjetnoj inteligenciji i Podatkovni Akt, bi se trebali provoditi jednostavno i ravnomjerno širom EU, izbjegavajući stroža pravila od ostalih regija. To će omogućiti tvrtkama iz EU-a da se natječu dalje s jednakim uvjetima. Tvrtke bi trebale imati jedinstvene kontaktne točke za provjere sukladnosti i informacije, omogućujući siguran rast bez pravnih problema. EU i članica Države bi također trebale promovirati Sandboxove kao sigurna okruženja za tvrtke za testiranje i poboljšavanje proizvoda, olakšavajući poslovanje i regulatorni pristup.

II. Povezati nedostatke financiranja s ulagačima u velikim infrastrukturama. Privatna ulaganja u AI Startupe i Scaleupe u EU su samo dio toga u SAD-u (oko jedne sedmine). EU može voditi u kasnijim fazama vrijednosni lanac, posebno u B2B segmentu, ali mora osigurati da tvrtke imaju resurse i poticaje za razvoj tehnologije unutar svojih granica, i tako ostati globalno konkurentna. Nedavna Izvješće Europskog revizorskog suda to podupire, pozivajući na kapitalnu potporu usmjerenu na AI ulaganja koja su usmjerena na više investicije konkurentne globalnim liderima.

III. Edukacija i razvijanje vještina umjetne inteligencije. EU mora provesti mjere privući i zadržati najbolje obrazovane talente u Europi, omogućujući tvrtkama da ponude konkurentne uvjete kroz pakete plaća vis-à-vis drugih regija. Bez ovih mjera, talenti će migrirati u Aziju i SAD, uzrokujući gubitak za EU u povratu svojih ulaganja u visokokvalitetno obrazovanje.

IV. Održavanje i njegovanje suradnje s istomišljenicima. EU želi ojačati suradnju s vodećim svjetskim igračima, posebno SAD-om. S obzirom na visoka ulaganja potrebna u hardveru i energetici, EU ograničenja u ključnim dijelovima opskrbnog lanca se moraju prevazići kroz ulaganja u neophodna partnerstva.

5. Energetske tehnologije

Unatoč tome što je globalni lider u tehnologiji i proizvodnji energije vjetra, EU zaostaje za Kinom u solarnoj energiji zbog nižih ulaganja i ovisnosti o kineskim materijalima za solarne module, iako se ističe u proizvodnji invertera. Oba sektora suočena su s velikom ovisnošću o pred-komponentama i oštroj cjenovnoj konkurenciji iz Kine. Kako bi zadržali svoju konkurentsku prednost u čistim tehnologijama, EU treba pojednostaviti izdavanje dozvola za projekte, redizajnirati nabavu energije kako cijena nebi bila jedini faktor vrijednosti, i poticati lokalnu solarnu proizvodnju. Diversifikacija opskrbnih lanaca ka materijalima za vjetro-turbine i povećanje mogućnosti recikliranja u Europi također su ključni. Iako ovisnost o Kini za solarne panele možda ne predstavlja neposredan sigurnosni rizik, ovaj sektor je u EU-u i dalje osjetljiv na poremećaje u opskrbnom lancu.

Kako bi EU bila konkurentna u tehnologijama čiste energije, EU zaključuje da bi trebala i na području solarnih izvora i na podrčju vjetroelektrana činiti slijedeće:

I. Pojednostaviti regulaciju kako biste olakšali izgradnju novih solarnih tvornica i vjetroelektrana u Europi, kao što je trenutni postupak izdavanja dozvola previše glomazan i dug u usporedbi s drugim iz regije.

II. Revidirati plan aktivnosti obnovljive energije i nagraditi ponuditelje projekata po drugim kriterijima nego samo po cijeni, uključujući održivost, sigurnost ili učinkovitosti, kako bi se osigurali jednaki uvjeti za europske proizvođače koji imaju strože zahtjeve kvalitete u odnosu na proizvođače na jeftinijim lokacijama.

Dodatno kod vjetroelektrana:

I. Potaknuti lokalni izvor materijala, postavljanjem regulatornih pragova i nuđenje poreznih poticaja europskim proizvođačima za podršku razvoja odabranih materijala i predkomponenata proizvedenih u Europi, dok ne postanu cjenovno konkurentni na globalnoj razini. Ovo bi omogućilo EU-u diverzifikaciju opskrbnog lanca i tako bi bili manje izloženi poremećajima koji utječu na njegovu prerađivačku industriju.

II. Poboljšati planiranje razvoja mreže i izgradnju iskorištavanjem privatnih financija i javno financiranje iz fonda Europske investicijske banke. Brzina širenja električne mreže pojavljuje se kao glavno usko grlo koje usporava niz priključaka novih vjetroelektrana i veliki je izazov za razvojne programere diljem svijeta država članica.

III. Povećati ulaganja u mogućnosti recikliranja u Europi za komponente vjetroturbina kako bi istinski podržali rast kružnog gospodarstva u skladu s ambicioznim regulatornim ciljevima. Trenutno je tržište za recikliranje malo s obzirom na dug životni vijek vjetroturbina, a vodeći igrači su specijalizirana mala i srednja poduzeća. Po ovom istraživanju se očekuje da će ovo tržište u budućnosti rasti u nadolazećim godinama počevši od 2030.,pa zbog toga u EU mora pojačati svoje mogućnosti.

6. Zdravstvene biotehnologije

Iako je jaka u istraživanju i razvoju, EU se uvelike oslanja na sirovine iz američkih i kineskih biobanki i nema veće sposobnosti u razvoju procesa i proizvodnje u usporedbi sa SAD-om. Biotehnološki sektor u regiji pati od nepovoljnog poslovnog okruženja i restriktivnog, opterećujućeg financiranja usmjerenog na istraživanje, što tjera velike biotehnološke tvrtke u EU da razvijaju i širi svoje proizvode i terapije u SAD-u.

Biotehnologija se definira kao primjena znanosti i tehnologije na žive organizme, kao i njihove dijelove, proizvode i modele, za promjenu živih ili neživih materijala u svrhu poticanja novih saznanja, i proizvodnju dobara i usluga. Ovo je široko tehnološko područje, s nizom tehnika i primjena u različitim sektorima. Ovo EU istraživanje se specifično odnosilo na zdravstvenu biotehnologiju, koja koristi žive stanice i materijale za proizvodnju lijekova ili za razvoj terapija. Postoji i sintetska biotehnologija koja uključuje agregirane podatke o biotehnologiji za neke pokazatelje koji imaju ograničenja.

Kako bi povećala svoju konkurentnost u zdravstvenoj biotehnologiji, EU zaključuje da bi trebala:

I. Revolucionizirati trenutni model financiranja EU-a, znatnim povećanjem potpora i učiniti ga privlačnijim za biotehnološke proizvođače, da se prijave za financiranje. Instrumenti financiranja EU-a su restriktivni i uglavnom usmjereni na istraživanje te postaju nedostupni za biotehnološke start-upove koji svoje terapije provode izvan istraživanja.

II. Poticati korištenje javno-privatnog partnerstva u području zdravstvene biotehnologije, omogućujući zajedničke inovacije i razvoj novih proizvoda koji kombiniraju privatna ulaganja s javnim sredstvima. Sadašnji model financiranja je potaknut privatnim ulaganjima. Isto tako, preporuka je poticati snažniju suradnju između industrije i akademske zajednice u svrhu podrške učinkovitim inovacijama.

III. Razviti holistički pristup biotehnologiji na razini EU-a, promatrajući je ne samo kao izvor gospodarskog rasta, već i kao strateško područje s implikacijama na javno zdravlje i nacionalnu sigurnost, kao što to čine druge vodeće regije. EU zaključuje da bi trebala nastojati osigurati prisutnost tijekom cijelog procesa u opskrbnom lancu kontrolirajući ključne korake u procesu.

IV. Stvoriti poticajnije regulatorno okruženje za biotehnološke igrače, uklanjanjem ulaznih prepreka i skraćivanjem dugih vremenskih okvira za izlazak na tržište. To bi EU učinilo privlačnom za novoosnovana poduzeća, koja su važni partneri velikim proizvođačima, što bi omogućilo EU da se natječe s drugim regijama poput SAD-a, koje imaju koristi od aktivnog i većeg biotehnološkog ekosustava početnih poduzeća.

7. Kvantno računalstvo

Iako je kvantna industrija tek u povoju, EU je trenutačno konkurentna u istraživanju i razvoju komponenti, s brzorastućim start-up ekosustavom duž lanca vrijednosti. Unatoč tome, EU zaostaje u razvoju hardvera, gdje leži buduća konkurentska prednost. Stabilnost opskrbnog lanca trenutačno je osigurana, ali je ranjiva bez ulaganja jednakih onima u SAD-u i Kini. Kako bi ostala konkurentna, EU zaključuje da bi trebala konsolidirati svoje tržište povećanjem veličine ulaganja i njihovim usmjeravanjem na centralizirane proizvodne pogone i aplikacije za izlazak na tržište, prelazeći dalje od osnovnog istraživanja. Ukratko, EU bi sada trebala podržati i osigurati domaće kapacitete za proizvodnju kvantnih čipova.

Kako bi ostala ključni igrač u globalnoj utrci kvantnog računalstva, EU zaključuje da bi trebala:

I. Značajno povećati ulaganja kako bi odgovarala onima u SAD-u i Kini i konsolidirala svoje tržište. EU bi trebala povećati obujam ulaganja i koncentrirati ih u izgradnju centraliziranih pogona za proizvodnju kvantnih čipova. To bi ojačalo EU u ključnom i neriješenom segmentu opskrbnog lanca koji je pretjerano skup i predstavlja velike prepreke za ulazak na tržište za svakog malog igrača. Osim toga, EU bi trebala usmjeriti financiranje na izgradnju najsuvremenijih i velikih kvantnih računalnih sustava, kao i na tržišne aplikacije, a ne samo na istraživanje.

II. Poticati koordiniranu strategiju EU-a o kvantumu, rješavanjem trenutne rascjepkanosti nacionalnih planova i približavanjem korporativnih igrača istraživačkim institucijama kako bi se ubrzale inovacije.

III. Izbjegavati prerano reguliranje ove nove tehnologije prije nego što se shvati njezin potencijal, jer bi to moglo potkopati sposobnost EU-a da stekne kvantnu prednost.

8. Svemirske tehnologije

Ova tehnologija uključuje istraživanje, dizajn, proizvodnju, rad ili održavanje zrakoplova i svemirskih letjelica, kao i satelita. EU se ističe u navigacijskim tehnologijama kroz svoj program Galileo, a konkurentna je na globalnoj razini u promatranju Zemlje i satelitskim komunikacijama. Međutim, Europske mogućnosti u uslugama lansiranja i nadzoru svemira su umjerene, s očekivanjima da će Ariane 6 riješiti ovaj nedostatak. Unatoč tome, EU se suočava sa značajnim nedostatkom javnih ulaganja u usporedbi sa SAD-om, trošeći oko 6-7 puta manje. To, zajedno s oslanjanjem na neeuropske izvore za ključne komponente, predstavlja izazov za razvoj svemirskog sektora EU-a.

Kako bi povećala svoju konkurentnost u svemirskim tehnologijama, EU zaključuje da bi trebala razmotriti sljedeće mjere:

1. Potaknuti javna ulaganja u strateški razvoj tehnologije, dajući prioritet područjima u kojima EU nedostaje kao što su Satcom korisnički terminali i proizvodnja navigacijskih čipsetova.
2. Povećati ulaganje u talente kako bi se uhvatili u koštac s nedostatkom inženjera, kritičnim ne samo za svemirski sektor već i za industrije ovisne o STEM-u.
3. Revidirati regulatorni okvir EU-a, posebno se baveći „zahtjevima za georeturn” u politikama nabave ESA-e kako bi se uklonile neučinkovitosti i povećala konkurentnost u europskom svemirskom sektoru.

Zaključak

Očito je EU vodstvo shvatilo potrebu za temeljitim promjenama u politici, ulaganjima i strateškom pristupu. Iako EU ima važne prednosti poput visoko obrazovane radne snage, bogate industrijske povijesti i snažnog regulatornog okvira koji podržava zaštitu privatnosti i prava korisnika, ove prednosti često postaju prepreka brzom tehnološkom napretku u usporedbi s fleksibilnijim i agresivnijim pristupom globalnih sila poput SAD-a i Kine. Problem leži i u tome da SAD i Kina aktivno privlače talente iz cijelog svijeta, dok se Europa suočava s odljevom “mozgova”, što dodatno pogoršava njezinu konkurentsku poziciju. Europski startup ekosustav zaostaje zbog manjka financijskih resursa, konzervativnijeg pristupa investitora i manjka poduzetničke kulture koja potiče visokorizične, ali potencijalno visokoprofitne tehnološke projekte. Isto tako, fragmentacija tržišta unutar EU, različite regulatorne politike među državama članicama, manjak koordinacije u razvoju ključnih tehnologija te sporost u usvajanju novih digitalnih rješenja dodatno koče konkurentnost europskog tehnološkog sektora.

S obzirom na globalne izazove, EU se ovim novim direktivama pokušava prilagoditi kako bi smanjila zaostatak za globalnim tehnološkim liderima. Ključne komponente ove reforme će uključivati povećanje ulaganja u digitalnu infrastrukturu, istraživanje i razvoj, te stvaranje fleksibilnijeg i poticajnijeg okruženja za inovacije. Inicijative poput “Digitalne Europe” i “Horizon Europe” već su bili prvi koraci u pravom smjeru, ali zahtijevaju daljnje jačanje kako bi mogle imati značajniji utjecaj. EU bi također trebala poticati suradnju između privatnog i javnog sektora, te osigurati veću integraciju tržišta i usklađenost regulativa između država članica. Također, pohvale su mjere za razvoj vlastitih industrijskih kapaciteta u strateškim područjima kao što su umjetna inteligencija, kvantno računalstvo i poluvodiči, kako bi EU smanjila ovisnost o vanjskim dobavljačima i osigurala tehnološku suverenost.

U konačnici, budućnost tehnološkog sektora u EU ovisit će o spremnosti europskih lidera da prepoznaju globalnu dinamiku i provedu najavljene promjene kako bi EU postala konkurentnija. Ako se te reforme ne provedu dovoljno brzo, rizik je da će Europa ostati na margini globalne tehnološke arene, dok će SAD i Kina nastaviti diktirati smjer razvoja ključnih tehnologija i inovacija. Dugoročna održivost europskog gospodarstva i njegova sposobnost da se natječe na globalnoj sceni uvelike ovisi o sposobnosti EU da se transformira u ravnopravnog tehnološkog partnera u globalnoj digitalnoj ekonomiji.