Kako je poznato, zadnjih godina je velika količina jeftine kineske robe preplavila tržište Europske unije (EU) i Europska komisija pokušava iznaći najbolje načine da postavi odgovarajuće limite, no sada se javlja novi element u nadmudrivanju Pekinga i Bruxellesa utjelovljen u tržištima Turske i Maroka.
Naime, Kina sve više koristi uvozne pravce preko te dvije zemlje kako bi zaobišla mjere koje nameće Bruxelles i iskoristila sporazume o slobodnoj trgovini koje Turska i Maroko imaju s EU-om.
Kina snažno ulaže u spomenute dvije zemlje nastojeći zaobići trgovinske barijere, uključujući carine na proizvode kao što su električnih automobili, te tako kani nastaviti usmjeravati svoju industrijsku prekapacitiranost prema Europi.
Europska komisija je u lipnju pokrenula pregovore s Kinom koje želi dovršiti do kraja listopada i kojima je cilj smanjiti trgovinski manjak od milijarde eura dnevno. Kineski proizvodi koji bi mogli ulaziti bez carine preko Maroka i Turske nikako ne mogu pomoći postizanju tog cilja.
U zadnje dvije godine kineska ulaganja ju Maroko dosegla su iznos od šest milijardi dolara, a u Tursku dvije milijarde. Egipat također prima veliku količinu novca iz Kine, pa je samo u 2025. priljev ulaganja iznosio šest milijardi dolara. No, kineski proizvodi iz Egipta uglavnom završavaju na tržištu SAD-a i zemalja Perzijskog zaljeva.
U Maroku Peking je uložio novac u cijeli ekosustav proizvodnje električnih automobila. U toj zemlji Kina uspostavlja tvornice baterija, guma i kočionih sustava.
EU je u 2024. nametnuo carine na kineska električna vozila zbog subvencija. Sada zabrinuto gleda kako ta zemlja pokreće proizvodnju u drugim zemljama koje imaju povoljne trgovinske okvire s EU-om.
“Sporazumi o slobodnoj trgovini s Marokom i Turskom pokrivaju gotovo svu robu. Stoga je komplicirano suprotstaviti se kineskoj izvoznoj strategiji”, smatra ekonomist Thomas Grjebine iz francuskog Centra za istraživanje i ekspertizu o svjetskoj ekonomiji.
Trenutačno EU razmatra industrijsku strategiju koja bi favorizirala europsku proizvodnju te pojedine treće zemlje koje imaju snažne dobavne lance za europske proizvođače.
Nezgoda je u kontekstu priče s Kinom što Europsko udruženje proizvođača automobila (ACEA) lobira da se među povlaštenim zemljama nađe i Maroko jer tamo pogone imaju i neki europski proizvođači. Slično vrijedi i za Tursku.
Ako se te zemlje kategoriziraju kao pouzdani partneri za robu europske proizvodnje to bi, paradoksalno, moglo dobro poslužiti i kineskim interesima.
“Kinezi sve to jako dobro znaju. To je dio njihove strategije zaobilaženja carina”, kazao je za Euronews francuski europarlamentarac iz redova socijalista Pierre Jouvet.
On se zalaže da se Maroko i Turska isključe iz kruga preferencijalnihi partnera osim ako ne otvore svoja tržišta javne nabave europskim tvrtkama.
O toj temi će se izvješće u Europskom parlamentu predstaviti u rujnu.
Alati kojima Europska komisija raspolaže nisu baš dovoljno snažni jer se pitanje dampinških kineskih cijena mora tretirati za svaki proizvod ponaosob. Za kineske proizvode koji se rade u drugim zemljama Bruxelles obično ocjenjuje razinu dodane vrijednosti prije odluke o eventualnim mjerama.
Pročitajte još:
Podsjetimo, EU ovih dana razmatra i moguću istragu za zemlje Zapadnog Balkana preko kojih također neki proizvodi koji dolaze u EU navodno koriste kineske materijale.
Prema podacima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), kineske tvrtke primaju osam puta veće subvencije od zapadnih tvrtki.
