Kako izgubiti trilijun na burzi i ostati živ

Postoje loši dani na burzi, postoje ozbiljne korekcije, a onda postoji trenutak u kojem kompanija izgubi više od trilijun dolara tržišne vrijednosti i svijet ipak ne zaključi da je priča gotova.

SpaceX je nakon rekordnog izlaska na burzu vrlo brzo pokazao koliko su investitori spremni platiti budućnost, ali i koliko brzo mogu zaključiti da su je možda ipak malo preplatili. Dionica kompanije Elona Muska skliznula je ispod cijene iz IPO-a od 135 dolara, nakon što je sredinom lipnja dotaknula 225 dolara. U samo nekoliko tjedana izbrisano je više od trilijun dolara tržišne vrijednosti.

Za većinu kompanija takav bi pad bio egzistencijalna katastrofa. Za SpaceX je to, barem zasad, više brutalno otrježnjenje nego kraj priče.

Međutim, ovdje se ne radi o kompaniji koja je odjednom prestala postojati. Rakete i dalje lete, sateliti, kao i ugovori, i dalje postoje. Problem je u tome što je tržište u jednom trenutku bilo spremno platiti savršenu verziju budućnosti, a onda se sjetilo da čak i budućnost ima cijenu.

SpaceX je na burzu izašao kao gotovo idealna kombinacija svega što tržište danas voli: svemir, umjetna inteligencija, obrana, satelitski internet, Elon Musk, američka industrijska moć i obećanje da se ne kupuje samo dionica, nego ulaznica za iduće tehnološko doba. U takvoj atmosferi brojke često postanu sporedne. Važniji je narativ koji je, barem u ovom slučaju, bio moćan.

A Wall Street upravo takve narative voli. Ne zato što je naivan, nego zato što zna da se na njima zarađuje i prije nego što se pokaže jesu li bili točni. Više od 20 banaka koje su radile na IPO-u SpaceX-a podijelilo je oko pola milijarde dolara naknada. Drugim riječima, dok se dio investitora sada pita je li kupio preskupo, banke su svoj dio već naplatile.

I, kako onda izgubiti trilijun dolara i ostati živ?

Prvo, prije pada mora postojati dovoljno velik mit. Drugo, taj pad mora biti s dovoljno velike (ali ne prevelike) visine – mora se moći ostati, ne samo živ, već i velik. Treće, potrebni su investitori koji u priču nisu ušli samo zbog bilance, nego i zbog vjere, strategije, indeksa, prestiža ili straha da će propustiti “iduću veliku stvar”.

To je savršeni moderni tržišni koktel: malo industrijske revolucije, malo FOMO-a, malo Muskovog kulta ličnosti, malo pasivnih fondova koji kupuju jer moraju i puno banaka koje sve to znaju uredno zapakirati u transakciju.

Međutim, kada bi se, samo za trenutak, spustili iz orbite na hrvatsko tlo, vidjeli bi da i mi svog konja za trku imamo.

U nedavnom razgovoru Nikola Škorić iz Electrocoina odgovarao je na pitanje Financija.hr gdje bi uložio milijun eura. Njegov odgovor nije imao ni rakete, ni IPO od 86 milijardi dolara, ni burzovnu euforiju. Prvih 500 tisuća eura, kaže, bi uložio u stablecoin infrastrukturu i kompanije koje grade temelje nove generacije financijskog sustava. Drugih 500 tisuća uložio bi u kvalitetno zemljište s pouzdanim izvorom vode.

Na prvu, to zvuči kao investicijski portfelj čovjeka koji istovremeno čita fintech izvještaje i razmišlja što ako jednog dana Slavonija postane nova Kalifornija, samo bez Hollywooda i s boljim kulenom. Ali zapravo je u toj kombinaciji dosta hladne logike.

Stablecoini su jedna od rijetkih kripto tema koja je preživjela izlazak iz spekulativne faze i počela ulaziti u stvarnu financijsku infrastrukturu. Više nisu samo igračka kripto industrije, nego potencijalni sloj globalnih plaćanja, prekograničnih transakcija i digitalnog novca koji se može koristiti brže, jeftinije i dostupnije od dijela postojećih sustava.

U tome je razlika između ulaganja u narativ i ulaganja u infrastrukturu. Narativ kaže: ova kompanija će promijeniti svijet. Infrastruktura kaže: ako se svijet promijeni, netko će morati obraditi plaćanja, premjestiti podatke, osigurati likvidnost, provesti transakciju, spojiti sustave i naplatiti korištenje.

SpaceX je također infrastruktura, samo ona najskuplja, najvidljivija i najviše vezana uz jednog čovjeka. Stablecoin infrastruktura je manje glamurozna. Nema lansiranja rakete, nema spektakularnih prijenosa uživo, nema Muskovih objava koje u tri rečenice pomaknu tržište. Ali ako digitalni novac postane stvarni dio financijskog sustava, kompanije koje grade taj sloj mogle bi biti puno važnije nego što danas izgledaju.

Drugi dio Škorićeva odgovora još je zanimljiviji jer ide u sasvim suprotnom smjeru: zemlja i voda.

To nije ulaganje koje će oduševiti investicijske bankare. Na zemljištu s izvorom vode teško je složiti prezentaciju s naslovom “next generation AI-enabled liquidity platform”. Nema lako skalabilnog SaaS modela, nema globalnog TAM-a nacrtanog u neonskoj boji, nema obećanja da će se prihod povećati sto puta do 2030.

Ali ima nešto drugo: dugoročnu vrijednost koju je teško isprintati, kopirati ili zamijeniti. Klimatske promjene već mijenjaju poljoprivredu, cijenu hrane, osiguranje, energetiku i migracije. Voda je možda najmanje glamurozan, a najvažniji asset budućnosti. Ako je AI priča o tome tko će kontrolirati podatke, voda je priča o tome tko će uopće moći proizvoditi hranu i živjeti na nekom prostoru.

I tu se vraćamo na SpaceX. Velike tehnološke priče često počivaju na pretpostavci da će budućnost biti brža, pametnija, digitalnija i povezanija. To je vjerojatno točno. Ali budućnost će istodobno biti i fizička: trebat će joj energija, voda, zemljište, čipovi, kabeli, podatkovni centri, sirovine, logistika i politička sigurnost.

Zato je dobra investicijska intuicija možda manje u tome da pogodimo najglasniju priču, a više u tome da prepoznamo bez čega nijedna velika priča ne može funkcionirati.

SpaceX je izgubio trilijun dolara tržišne vrijednosti jer je tržište korigiralo cijenu vlastitog oduševljenja. Ali nije nestao jer iza priče ipak stoje stvarni kapaciteti. Meta je jednom izgubila stotine milijardi dolara zbog metaverzuma, pa se vratila kroz oglašavanje i AI. Amazon je nakon dot-com balona izgubio gotovo svu tržišnu vrijednost, a zatim postao infrastruktura e-trgovine i clouda. Tesla je više puta izgledala kao balon koji mora puknuti, pa je ipak promijenila automobilsku industriju.

S druge strane, WeWork i FTX pokazali su što se događa kada ispod narativa nema dovoljno stvarne vrijednosti. Jedno je bilo iznajmljivanje ureda s duhovnim PowerPointom, drugo kripto carstvo izgrađeno na povjerenju koje se pokazalo opasno tankim. Obje priče podsjetile su tržište da karizma nije poslovni model.

Zato je pitanje “gdje uložiti milijun eura” možda pametnije od pitanja “koja će dionica iduća odletjeti”. Jedno tjera na razmišljanje o stvarnoj vrijednosti. Drugo često završi gledanjem grafa u nadi da nismo zadnji ušli.

Škorićev odgovor, pola u stablecoin infrastrukturu, pola u zemlju i vodu, zapravo je portfelj između dvije budućnosti. Jedne digitalne, u kojoj se novac kreće brže i globalnije nego danas. I druge fizičke, u kojoj će voda, hrana i održiva proizvodnja postajati sve važniji.

Možda bi i neki investitori u SpaceX bolje prošli da su dio novca stavili u nešto dosadnije. Ali dosadne stvari rijetko izgledaju dobro u trenutku kad raketa polijeće, tržište vrišti od uzbuđenja, a svi oko vas govore da je ovo prilika koja se ne propušta.

Naravno, nitko ne zna gdje je vrh. To je čar i prokletstvo burze. Ali povijest tržišta uvijek iznova pokazuje isto: najskuplje se plaća ono što svi žele kupiti u istom trenutku.

Kako onda izgubiti trilijun dolara i ostati živ?

Tako da si dovoljno velik, dovoljno strateški važan i dovoljno duboko usađen u maštu investitora da pad cijene ne ubije priču.

Ali za sve ostale, pogotovo one koji ne mogu izgubiti trilijun i nastaviti dalje kao da su samo krivo parkirali, možda vrijedi jednostavnije pravilo: u euforiji se ne pita samo što može narasti, nego i što će ostati vrijedno kad euforija prođe.

Ponekad je to raketa, ponekad infrastruktura plaćanja, a ponekad, sasvim neglamurozno, komad zemlje i izvor vode.