Talijanska vlada premijerke Giorgije Meloni predložila je uvođenje izlaznog poreza od 26 posto na nerealiziranu dobit od financijske imovine za pojedince koji napuštaju Italiju, a čija imovina vrijedi najmanje 800.000 eura.
Prijedlog je dio nacrta državnog proračuna za iduću godinu, no već je izazvao zabrinutost među poreznim stručnjacima i savjetnicima za upravljanje privatnim bogatstvom.
Upozoravaju da bi takva mjera mogla narušiti privlačnost Italije za bogate strance, poduzetnike i visokokvalificirane stručnjake koji su se posljednjih godina doseljavali, osobito u Milano. Umjesto da poveća porezne prihode, nova obveza mogla bi potaknuti dio imućnih pojedinaca da ranije napuste zemlju ili odustanu od preseljenja u Italiju.
Prema prijedlogu, porez bi se odnosio na osobe koje su bile talijanski porezni rezidenti najmanje šest od deset godina prije odlaska. Osnovica bi obuhvaćala nerealiziranu dobit, odnosno rast vrijednosti imovine koji još nije pretvoren u stvarni prihod prodajom.
Prijedlog predviđa i mogućnost povrata poreza ako se financijska imovina ne proda tijekom određenog razdoblja nakon odlaska iz zemlje. Ipak, pojedinosti još nisu razjašnjene, a prijedlog mora proći parlamentarnu proceduru.
Italija je godinama privlačila bogate poreznim olakšicama
Nova mjera predstavlja zaokret u odnosu na politiku kojom je Rim posljednjih desetak godina pokušavao privući bogate strance i vratiti talijanske stručnjake koji su karijeru gradili u inozemstvu.
Jedan od najpoznatijih programa bio je sustav paušalnog poreza na inozemne prihode i imovinu. Uveden 2017. godine, omogućavao je novim poreznim rezidentima da plaćaju fiksni godišnji iznos, neovisno o visini prihoda ostvarenih izvan Italije. Početni iznos bio je 100.000 eura godišnje, a za novije korisnike u međuvremenu je povećan na 300.000 eura.
Italija je nudila i porezne olakšice za stručnjake koji se doseljavaju radi rada, uključujući Talijane koji se vraćaju iz inozemstva. Prema tim programima, porez se tijekom pet godina obračunavao samo na dio njihove plaće.
No, priljev imućnih stranaca u Milano posljednjih je godina izazvao sve veće nezadovoljstvo, a vlada je već dvaput povećala paušalni porez. Novi prijedlog dodatno bi mogao promijeniti percepciju Italije kao povoljne destinacije za međunarodno mobilne bogataše.
Porezni prihodi mogli bi biti relativno skromni
Prema procjenama talijanske vlade, izlazni porez donio bi proračunu samo 3,7 milijuna eura iduće godine. Prihodi bi u sljedeće četiri godine trebali porasti na nešto više od 6,7 milijuna eura godišnje, a od 2032. ponovno pasti na oko 3,4 milijuna eura, kada bi dio obveznika mogao početi ostvarivati pravo na povrat poreza.
Takvi iznosi otvaraju pitanje opravdava li potencijalni fiskalni učinak rizik od odlaska kapitala i stručnjaka. Porezni odvjetnici upozoravaju i na niz nejasnoća u prijedlogu, među kojima su odnos prema postojećem paušalnom poreznom režimu te pitanje obuhvaća li porez samo imovinu u Italiji ili i onu u inozemstvu.
Prema riječima poreznih stručnjaka, nacrt bi tijekom parlamentarne rasprave mogao biti izmijenjen i dodatno pojašnjen. Ipak, sama najava već stvara neizvjesnost među pojedincima koji razmatraju preseljenje u Italiju.
Utrka za bogate porezne rezidente postaje sve složenija
Talijanski prijedlog dio je šire rasprave o tome kako oporezivati najbogatije pojedince, dok vlade i regije preispituju postojeće porezne modele. U Kaliforniji se, primjerice, glasuje o jednokratnom porezu od pet posto na imovinu milijardera.
Pročitajte još:
Izlazni porezi na nerealiziranu dobit već postoje i u drugim državama. U SAD-u osobe čija neto imovina premašuje dva milijuna dolara, a koje se odriču američkog državljanstva ili zelene karte, mogu biti obvezne platiti porez na kapitalnu dobit izračunatu na temelju vrijednosti njihove imovine u trenutku odlaska.
Za Italiju će ključni izazov biti pronaći ravnotežu između oporezivanja velikog bogatstva i očuvanja privlačnosti za kapital, investitore i stručnjake. U gospodarstvu u kojem se bogati pojedinci relativno lako mogu preseliti preko granice, porezna politika ne utječe samo na prihode države nego i na odluke o tome gdje će se ulagati, poslovati i živjeti.
