Jedanaest hrvatskih dionica od početka studenoga dostupno je za trgovanje putem njemačke burzovne infrastrukture Deutsche Börse. Među njima su Končar, Podravka, Hrvatski Telekom, Atlantic Grupa i Valamar Riviera, neke od najpoznatijih kompanija sa Zagrebačke burze.
Za hrvatsko tržište kapitala to je zanimljiv iskorak, ali njegova stvarna vrijednost ovisit će o tome hoće li međunarodna dostupnost privući nove ulagatelje i povećati promet.
Njemački burzovni sustav 2. studenoga proširio je popis instrumenata za trgovanje, a među novima našlo se i jedanaest hrvatskih vrijednosnica. Njihova dostupnost na međunarodnoj platformi otvara dodatne mogućnosti ulagateljima koji trguju preko njemačkih brokerskih platform i burzovnih kanala.
Za hrvatske kompanije to je prilika za veću vidljivost izvan domaćeg tržišta. Za Zagrebačku burzu otvara se pitanje hoće li novi kanal trgovanja donijeti dodatnu potražnju ili će dio transakcija koje su se dosad odvijale u Zagrebu završiti u Frankfurtu.
Odgovor je posebno važan za tržište na kojem se značajan dio prometa koncentrira na relativno malom broju dionica.
Od Končara do Valamara: koje su hrvatske dionice dostupne?
Popis obuhvaća industriju, energetiku, prehrambeni sektor, telekomunikacije, turizam i prometnu infrastrukturu. Riječ je o kompanijama različite veličine, poslovnih modela i burzovne likvidnosti.
Sastav popisa posebno je zanimljiv jer obuhvaća i kompanije koje već imaju izraženu međunarodnu poslovnu prisutnost, ali i dionice čije je trgovanje na domaćem tržištu znatno skromnije.
Končar je posljednjih godina privukao pozornost ulagatelja zahvaljujući poslovima u elektroenergetskoj infrastrukturi i rastu potražnje za energetskom opremom. Njegova povezanost s europskim investicijskim ciklusom čini ga potencijalno zanimljivim ulagačima koji prate energetsku tranziciju, modernizaciju mreža i razvoj elektroenergetskih sustava.
Podravka predstavlja drukčiji investicijski profil, s prehrambenim poslovanjem, regionalnom prepoznatljivošću i poljoprivrednim segmentom. Hrvatski Telekom pripada sektoru koji dio ulagatelja promatra kroz stabilnost poslovanja i dividendne isplate, dok Valamar Riviera omogućuje izloženost hrvatskom turizmu.
Upravo takva sektorska raznolikost može pomoći međunarodnoj prepoznatljivosti hrvatskog tržišta. Međutim, dostupnost dionice stranom ulagatelju samo je jedan od uvjeta za donošenje investicijske odluke.
Jednako su važni poslovni rezultati, tržišna kapitalizacija, slobodan promet dionica, kvaliteta korporativnog upravljanja i mogućnost kupnje ili prodaje većih količina bez značajnog utjecaja na cijenu.
Hrvatska burza ima problem koncentracije prometa
Podaci Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga pokazuju koliko je promet na domaćem tržištu neravnomjerno raspoređen.
U rujnu 2026. ukupni promet Zagrebačke burze iznosio je 55,7 milijuna eura, što je 14,9 posto više nego mjesec ranije. Tržišna kapitalizacija dosegnula je 61,4 milijarde eura, od čega se 35,4 milijarde odnosilo na dionice.
Končar je u istom mjesecu ostvario 8,9 milijuna eura prometa, odnosno 25,1 posto ukupnog trgovanja dionicama. U kolovozu je njegova dominacija bila još izraženija: s 15,7 milijuna eura prometa činio je čak 51,2 posto trgovanja dionicama.
Ti podaci otkrivaju jednu od strukturnih slabosti hrvatskog tržišta kapitala. Iako Zagrebačka burza ima niz kompanija s dugom poslovnom poviješću, stabilnim prihodima i međunarodnim poslovanjem, interes ulagatelja izrazito je koncentriran.
Za institucionalne ulagatelje likvidnost je često jednako važna kao i kvaliteta same kompanije. Fond koji želi uložiti nekoliko milijuna eura mora procijeniti koliko brzo može izgraditi poziciju, ali i koliko će jednostavno moći prodati dionice kada za to dođe vrijeme.
Na tržištima s manjim dnevnim prometom veće transakcije mogu značajno pomaknuti cijenu. Zbog toga pojedine dionice ostaju izvan investicijskog fokusa velikih fondova čak i kada njihove kompanije ostvaruju dobre poslovne rezultate. Dodatni međunarodni kanal trgovanja mogao bi smanjiti dio tih prepreka, pod uvjetom da za hrvatskim dionicama postoji stvarna potražnja.
Trgovanje u Frankfurtu nije isto što i trgovanje najlikvidnijim njemačkim dionicama
Kod ove vijesti postoji važan tehnički detalj koji može bitno utjecati na njezino tumačenje. Deutsche Börse upravlja različitim tržišnim modelima koji koriste tehnologiju Xetra. Klasično kontinuirano trgovanje na Xetri, karakteristično za najlikvidnije njemačke dionice, razlikuje se od trgovanja na Frankfurtskoj burzi u modelu kontinuirane aukcije uz stručnog posrednika, odnosno specijalista.
U frankfurtskom modelu specijalist prati knjigu naloga, objavljuje kupovne i prodajne kotacije te sudjeluje u formiranju cijena. Njegova je uloga posebno važna kod vrijednosnica koje nemaju velik broj aktivnih kupaca i prodavatelja.
Takav sustav omogućuje trgovanje i manje likvidnim dionicama, ali ne podrazumijeva da će se njima trgovati jednako intenzivno kao dionicama najvećih europskih kompanija.
Može li njemačko tržište privući nove ulagatelje?
Za stranog ulagatelja pristup malom tržištu može biti operativno zahtjevniji od kupnje dionica na velikim europskim burzama. Razlike u brokerskoj dostupnosti, troškovima, skrbništvu i tržišnoj infrastrukturi mogu utjecati na odluku o ulaganju. Ako se hrvatskom dionicom može trgovati putem infrastrukture koju određeni ulagatelj već koristi, dio tih prepreka može se smanjiti.
To je osobito relevantno za manje institucionalne ulagatelje, obiteljske investicijske urede i privatne investitore koji prate europske kompanije izvan najvažnijih burzovnih indeksa.
Primjerice, ulagatelj zainteresiran za europsku elektroenergetsku industriju mogao bi u analizu uključiti Končar ili Končar D&ST. Investitor koji prati prehrambene kompanije mogao bi razmotriti Podravku, a onaj zainteresiran za turistički sektor Valamar Rivieru.
Ipak, odluka o kupnji ovisit će o investicijskoj privlačnosti pojedine kompanije. Međunarodna dostupnost može olakšati izvršenje naloga, ali sama po sebi ne povećava dobit, dividendu ili poslovne izglede društva.
Postoji i dodatno ograničenje. Veliki institucionalni fondovi često imaju unaprijed definirane kriterije ulaganja, uključujući minimalnu tržišnu kapitalizaciju, slobodan promet i likvidnost. Uključivanje dionice u trgovanje na još jednoj platformi ne mijenja automatski te pokazatelje.
Hoće li Frankfurt donijeti novi kapital Zagrebačkoj burzi?
Dolazak hrvatskih dionica na njemačko tržište otvara pitanje tko će od toga imati najveću korist. Ako Frankfurt privuče nove strane ulagatelje, domaće kompanije mogle bi dobiti veću likvidnost i širu investicijsku bazu. No dio postojećeg prometa mogao bi se preseliti iz Zagreba u Njemačku, bez značajnijeg priljeva novog kapitala.
Presudan će biti stvarni interes ulagatelja. Sama dostupnost dionica na velikom europskom tržištu ne jamči i aktivno trgovanje.
Ista dionica, različita cijena
Dodatno tržište otvara i pitanje troškova trgovanja. Kod manje likvidnih dionica razlike između kupovnih i prodajnih ponuda mogu biti znatne, a izvršenje naloga skuplje nego na matičnoj burzi.
Dionica koja se u Zagrebu može kupiti za 100 eura u Frankfurtu može imati najnižu prodajnu ponudu od 102 eura. Takve razlike, iako ovdje ilustrativne, pokazuju koliko su likvidnost i kvaliteta tržišnih kotacija važne za ulagatelje.
Hrvatskim kompanijama otvoreno veće tržište
Za Zagrebačku burzu, na kojoj promet godinama ovisi o relativno malom broju najtrgovanijih dionica, pristup međunarodnim ulagateljima mogao bi biti značajan iskorak.
Končar, Podravka, Atlantic Grupa i druge hrvatske kompanije već posluju daleko izvan domaćih granica. Njihove dionice sada dobivaju dodatnu priliku za privlačenje kapitala na jednom od najvećih europskih financijskih tržišta.
Pročitajte još:
Koliko je taj potencijal stvaran, zasad nije moguće utvrditi jer nema dovoljno usporedivih podataka o prometu svih jedanaest dionica u Frankfurtu.
Pravi test tek slijedi. Frankfurt je hrvatskim dionicama otvorio dodatni pristup međunarodnom tržištu, ali tek će promet pokazati jesu li dobile i nove kupce.
