Europski revizorski sud (ECA) objavljuje vrlo korisna izvješća o stanju u pojedinim gospodarskim sektorima i politikama Europske unije (EU) i nerijetko je kritičan u odnosu na brzinu i kvalitetu implementacije strategija i politika, a upravo se sada to dogodilo s izvješćem o tijeku zelene tranzicije.
Ono je prepoznalo nedovoljnu mrežnu infrastrukturu te međupovezanost kao ključne zapreke za potpuno integriranje energetskog tržišta.
Prije četiri godine EU je pokrenuo plan odmaka i prekida s ruskim energetskim izvorima te ubrzanja zelene tranzicije. ECA ocjenjuje da plan zasad ne prati ambicije. Pritom napominje da snažan pad uvoza ruske nafte, pa dobrim dijelom i plina, nije samo rezultat plana REPowerEU, već i blagih zima te smanjenje potrošnje kućanstava i tvrtki zbog visokih cijena energije.
Inače, potpuna zabrana uvoza ruskog ukapljenog prirodnog plina stupa na snagu prvog dana iduće godine, dok će se za plin koji dolazi plinovodima to dogoditi u rujnu 2027.
ECA ističe nedovoljnu količinu kapaciteta temeljenih na obnovljivim izvorima u usporedbi sa ciljem Europske komisije od 103 gigavata (GW), a prekogranične konekcije na mreži su jedna od najvećih slabosti elektroenergetskog sustava.
“Četiri godine nakon pokretanja REPowerEU plan je zastao unatoč tome što je na raspolaganje stavljeno više stotina milijardi eura”, kazao je, kako prenosi Euronews, Mihails Kozlovs koji je na sudu bio voditelj u pripremi izvješća.
Neadekvatno financiranje se čini jednom od glavnih zapreka za dovršetak integracije europskog energetskog sustava.
Prema nalazima ECA-e, članice EU-a su iskoristile tek 54,3 milijarde eura od mogućih 300 milijardi eura dostupnih kroz europski plan oporavka i otpornosti što je, dakle, manje od petine mogućih investicija u sektor.
Nacionalni energetski i klimatski planovi su trebali REPowerEU pretvoriti u konkretnu akciju, kažu revizori, no zemlje članice su uključile malo specifičnih mjera ili ciljeva za napredak u ciljevima oko čiste energije. Njihova ocjena kaže da je Bruxelles bio uspješniji u promicanju energetske neovisnosti no u financiranju i izgradnji infrastrukture potrebne za ostvarenje tog cilja.
Sada Europska komisija radi na izmjeni zakonskog okvira vezanog za obnovljivu energiju nakon 2030. s fokusom na više investicija u mrežu i pohranu energije.
Naime, sadašnja dinamika ne jamči ostvarenje klimatskih ciljeva do 2040., odnosno smanjenje emisija stakleničkih plinova za 90 posto u usporedbi s 1990. godinom. Novi prijedlozi bi se trebali pojaviti do kraja godine.
U prošloj godini čista energija je imala udio od 26,2 posto u konačnoj energetskoj potrošnji EU-a, a prema sadašnjim bi se nacionalnim planovima u najboljem slučaju do kraja 2030. moglo doći do 41 posto, što je ispod obvezujućeg cilja od 42,5 posto. No, u Bruxellesu su skeptični i da je ta niža brojka dohvatljiva.
Obnovljiva energija je dosegla gotovo 50 posto proizvedene struje u EU u 2025., no elektroenergetska mreža ima sve više poteškoća prihvatiti svu tu proizvedenu energiju, pokazuje dokument Europske komisije. To dovodi do zagušenja mreže, nedovoljne pohrane, nefleksibilne potražnje i u konačnici negativnih cijena što sve šteti proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora.
U 2024. nije se moglo iskoristiti više od 10 teravat-sati struje iz obnovljivih izvora što bi bilo dovoljno za opskrbu 2,85 milijuna europskih kućanstava tijekom godine.
Pročitajte još:
Pokretanje skupljih izvora za proizvodnju zato što jeftinija obnovljiva energija nije mogla doći do potrošača koštalo je EU u 2024. 4,3 milijarde eura, a do 2030. bez snažnog djelovanja to bi se moglo popeti na 26 milijardi eura godišnje, procjenjuju u Bruxellesu.
Europski parlament podupro je planove za centraliziranjem u planiranju europske energetske infrastrukture, no na tu ideju se mršte neke od zemalja članica jer to vide kao gubitak dijela suverenosti.
U listopadu se očekuju i razgovori o još jednoj bitnoj temi, a to su pravila za izdavanje dozvola u energetskom sektoru.
