Europska unija (EU) u zadnje vrijeme se trudi nadzirati uvoz ugljika na granicama u sklopu napora za dekarbonizacijom gospodarstva i društva, no nova studija pokazuje da bi vjerojatno bilo učinkovitije kada bi se mogla postići suradnja u dijeljenju istih klimatskih standarda, posebice kad je riječ o Kini.
Ne može se zanijekati trud EU-a da kod kuće smanji količine emisija, ali nevolja je u tome što 35 posto ugljičnog otiska EU-a nastaje u inozemstvu, pokazuju podaci iz studije Europske klimatske fondacije (ECF) i konzultanta za klimatska pitanja tvrtke Matiere.
Brojke navode da je više od petine svjetskih emisija stakleničkih plinova vezano za globalnu trgovinu i to sasvim sigurno stvara problem za Bruxelles budući da EU snažno ulaže u dekarbonizaciju tvornica, pogona za proizvodnju električne energije i prometa. Unatoč svemu, u EU se konzumiraju robe čija proizvodnja u inozemstvu generira popriličnu količinu emisija.
U Irskoj, Švedskoj, Austriji i Španjolskoj te na Cipru i Malti uvoz je odgovoran za više od 40 posto nacionalnog ugljičnog otiska, a to uključuje i trgovinsku razmjenu unutar EU-a.
Praćenje globalnih emisija, na kojemu radi ECF i koje pokriva 45 važnijih svjetskih gospodarstava, otkriva da su u razdoblju od 2010. do 2023. godine emisije povezane s trgovinom rasle bržim ritmom no ukupne emisije stakleničkih plinova. Od 1995. do 2023. povećane su za 10 postotnih bodova.
Stoga se u izvješću ističe da bi suradnja između trgovinskih partnera, posebice s Kinom, polučila bolji rezultat, naročito ako se dogovore zajednički standardi za proizvode.
Tu se ne radi samo o trgovini gotovim proizvodima kao što su solarni paneli, baterije, električni automobili, strojevi ili pak kad je riječ o uvozu kritičnih sirovina. Puno je ugljičnog otiska ugrađeno i u dobavne lance koji podržavaju europsku potrošnju.
Procjena je da bi usklađivanje u zahtjevima za standard proizvoda bilo jednako količini od sedam posto svjetskih emisija ili trećini emisija povezanih s međunarodnom trgovinom.
“Međunarodna suradnja vjerojatno nudi najveći potencijal za smanjenje emisija povezanih s trgovinom. EU može poduprijeti svoje trgovinske partnere u dekarbonizaciji njihove proizvodnje i djelovati s drugim vodećim ekonomijama na stvaranju zajedničkih okolišnih standarda”, navodi se u izvješću ECF-a i Matierea.
Prema podacima Europske komisije, u 2023. godini Kina je bila odgovorna za 27,2 posto globalnih emisija vezanih za potrošnju, dok je brojka za EU bila 7,8 posto.
Masovna potražnja u EU za kineskim proizvodima dovela je do trgovinskog deficita Europe od milijarde eura dnevno. Upravo su u tijeku pregovori između Bruxellesa i Pekinga u kojima EU želi smanjiti tu neravnotežu.
Osim što bi trebalo raditi na zajedničkim standardima za proizvode, izvješće poziva i na vraćanje proizvodnje u Europu. Naravno, to ne znači samo preseljenje ugljično intenzivne proizvodnje jer bi to onda imalo isti rezultat samo s drugom zemljopisnom pozadinom.
Pročitajte još:
EU korištenjem mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) već sada djeluje na kontroli ulaska ugljika inozemnog podrijetla.
Osim toga, europski zakon protiv uništavanja šuma, koji će stupiti na snagu 30. prosinca iduće godine, uvodi zabranu uvoza roba kao što je stoka, kakao, kava, palmino ulje, guma, soja ili drvo ako je njihova proizvodnja dovela do uništavanja šuma.
Zanimljivo je da dosad nijedna zemlja nije postavila ciljeve smanjenja uvezenih ugljičnih emisija. Francuska, Danska i Nizozemska su se počele kretati u tom smjeru.
