Baterijska pohrana je ključna kako bi se električna energija proizvedena iz Sunca i vjetra mogla učinkovito koristiti, a trenutačno u Europskoj uniji (EU) jako se razlikuje stanje s kapacitetima pri čemu nekoliko zemalja planira snažan rast u dogledno vrijeme.
Hrvatska, unatoč izraženom potencijalu za proizvodnju struje iz obnovljivih izvora, zaostaje i zasad postoje tek energetska odobrenja za izgradnju te projekt u završnoj fazi u okolici Šibenika.
Prema podacima energetskog think-tanka Ember, Njemačka je vodeća u Europi po kapacitetu baterija za pohranu energije s brojkom od 2,8 gigavata (GW). Druga je Italija s 2 GW. U toj zemlji je baterijski kapacitet od listopada 2024. do listopada 2025. porastao za 40 posto.
To su zemlje koje odskaču, a u drugoj skupini su one koje su razvile kapacitete do razine između 0,5 GW i 1 GW.
To su Irska s 0,92 GW, Švedska s 0,75 GW, Bugarska s 0,56 GW te Francuska s 0,52 GW.
Nekoliko zemalja ima kapacitete do 0,5 GW ili 500 megavata (MW).
Rumunjska ima 490 MW, Belgija 470 MW, te Finska i Nizozemska s po 390 MW.
Male kapacitete još imaju Litva, Španjolska, Portugal, Poljska i Grčka.
Za usporedbu, kapacitet baterijskog skladišta tvrtke IE-Energy kod Šibenika koje bi konačno, nakon više godina svladavanja proceduralnih zapreka, trebalo profunkcionirati ove godine, je 60 MW. Inače, jedan od investitora u to skladište je Europska banka za obnovu i razvitak, a vrijednost cijelog projekta je oko 60 milijuna eura.
U projektnom smislu za EU stvari izgledaju dosta ambiciozno, a zanimljivo je da je Turska zemlja koje se ističe po opsegu u namjeri širenja baterijskih kapaciteta.
Ember je pritom uzeo u obzir projekte koji su u izgradnji, koji imaju dozvole ili koji su najavljeni.
Turska ima trenutačno plan za povećanje baterijskih kapaciteta u veličini od 32,8 GW. U ovome su trenutku na 210 MW. Ta velika ambicija odraz je regulatornih promjena kojima je otvoren put za neograničen kapacitet za solarne i vjetroelektrane s integriranim baterijskim skladištima što je dovelo do poplave ulagačkog interesa.
U EU predvodnica je i tu Njemačka s planom za novih 10,5 GW kapaciteta ispred Poljske s 10,4 GW i Italije s 10,2 GW.
Naravno, provedba svih tih planova nije gotova stvar, no ako se realiziraju Turska bi imala baterijskih kapaciteta gotovo koliko Njemačka, Poljska i Italija zajedno.
Ember očekuje da će značajne iskorake u dogledno vrijeme učiniti također Rumunjska, Španjolska, Nizozemska i Belgija.
Ono što ide u prilog planovima je pad cijena izgradnje baterijskih spremnika.
“Troškovi su u odnosu na 2024. u prošloj godini pali za 45 posto što je nastavak trenda od prosječnog godišnjeg pada od oko 20 posto u zadnjih desetak godina. Kako cijena pada projekti su sve isplativiji bez subvencija”, ocijenila je za Euronews Beatrice Petrovich koja je viša analitičarka u Emberu.
Ona je navela primjere Bugarske, Italije i Španjolske kao zemalja u kojima promjena politike i stabilan okvir dovode do rasta privlačnosti za developere projekata.
S druge pak strane ističe primjer Njemačke gdje je neizvjesnost usporila napredak zbog predloženog preferencijalnog tretmana za plinske pogone.
Pročitajte još:
Francuska zaostaje u ambicioznosti, a kapaciteti bi se mogli udvostručiti na 1,12 GW. Objašnjenje za takav skroman pristup razvoju baterijskih spremnika se može naći u velikom oslanjanju na nuklearnu energiju koja ima udio od 40 posto u energetskom miksu. Prosjek EU-a za nuklearnu energiju je 12 posto.
Prošle godine je nuklearna energija zaslužna za 69 posto proizvedene struje u Francuskoj.
