EU donio prvu strategiju za jačanje razvoja otoka i priobalnih područja

Europska komisija donijela je strategije za otoke i za obalne zajednice što je prvi put da se utvrđuje koordinirani europski pristup za potporu tim područjima sa ciljem oslobađanja njihova dugoročnog potencijala.

Na više od četiri tisuće otoka u 16 država članica Europske unije (EU) živi više od 17 milijuna ljudi, a duž 70 tisuća kilometara duge obale EU-a 95 milijuna ljudi.

“U tu svrhu Komisija predlaže dosljedan i cjelovit pristup usmjeren na gospodarstvo, povezivost, energiju, okoliš, demografiju i sigurnost na integriran način kako bi se izazovi s kojima se ta područja suočavaju pretvorili u prilike i trajne prednosti. To uključuje osiguravanje da se njihove posebne potrebe u potpunosti odražavaju u budućim prijedlozima i da su usklađene sa širim prioritetima EU-a”, poručili su iz Bruxellesa.

Kako se u strategiji zaključuje, većina otoka EU-a dijeli zajedničke izazove koji utječu na njihovu gospodarsku održivost i kvalitetu života, kao što su geografska izolacija, ograničena povezivost, visoki troškovi prijevoza i vremena putovanja, mala i rascjepkana tržišta, prekomjerna ovisnost o turizmu, prekomjerna ovisnost o fosilnim gorivima, osjetljivost na klimatske promjene, demografski pad, nestašica vode, smanjen pristup osnovnim uslugama i drugi dodatni troškovi izoliranosti.

Europska komisija ocjenjuje da su obalne zajednice bogate potencijalom za održivo plavo gospodarstvo, ali istodobno na prvoj crti klimatskih promjena, gubitka morske i obalne bioraznolikosti te onečišćenja mora što utječe na njihovu dugoročnu otpornost i gospodarski rast.

Dodatni pritisci su neuravnoteženi turizam, nedostatak cjenovno pristupačnog stanovanja i ograničene mogućnosti zapošljavanja što dovodi do iseljavanja mladih.

Namjera donošenja strategije je integrirati potrebe otoka i odraziti spomenute izazove u širim politikama EU-a, a temelji se na četiri ključna stupa.

Prvo je gospodarski razvoj, povezivost, konkurentnost i inovacije što znači poticanje poduzetništva, diverzificiranih lokalnih gospodarstava, održivog turizma i digitalizacije uz istodobno uklanjanje nedostataka u povezivosti koji ograničavaju otočnu gospodarsku aktivnost i život.

Drugi važan element je energetska sigurnost i zaštita okoliša kroz ubrzavanje dekarbonizacije i korištenje energije iz obnovljivih izvora.

Nadalje, radi jačanja zajednice i demografije važno je jačanje javnih usluga, zdravstvene skrbi, stanovanja, obrazovanja i socijalne uključenosti.

Konačno, treba jačati otpornost na prirodne katastrofe povezane s klimatskom krizom i pomorskim rizicima.

Države članice se poziva da u svoje buduće nacionalne i regionalne planove i partnerstva uključe ciljane mjere za razvoj otoka, uključujući one povezane s izoliranošću u područjima kao što su povezivost, usluge i infrastruktura. Također  bi trebale osmisliti instrumente za teritorijalna ulaganja kako bi se promicale integrirane strategije za otoke i olakšala bolja suradnja.

Sličan naglasak na konkurentom plavom gospodarstvu, prilagodljivosti klimatskim promjenama i boljim uvjetima za život i rad daje se i u strategiji za priobalne zajednice koje uključuju kako ribarska sela tako i velike lučke gradove.

Među ključnim mjerama su osnaživanje obalnih zajednica u prostornom planiranju, potpora klasterima plavog biogospodarstva i lancima opskrbe u obalnim područjima te razvoj sustava certificiranja za kredite za plavi ugljik kako bi se stvorile nove mogućnosti za usluge plavog gospodarstva i prihodza obalne zajednice.

EU, inače, ima čak tri otočne zemlje, a to su Cipar, Malta i Irska.

Stanovnici koji žive u priobalnim područjima čine čak 21 posto ukupne populacije EU-a.