David McWilliams: Nemoguće je shvatiti današnji svijet bez da prethodno razumijemo kako se odnosimo prema novcu

Irski ekonomist, novinar i pisac poznat po tome što ekonomiju objašnjava na pristupačan i zanimljiv način, nedavno je u Zagrebu predstavio knjigu “Novac: priča o čovječanstvu” u kojoj prati razvoj novca kroz 5.000 godina.

U razgovoru za Financije.hr McWilliams je otkrio kako je došao na ideju napisati knjigu o novcu, kao i brojne zanimljive detalje iz nje, a u razgovoru smo se dotakli i drugih tema poput financijskih kriza ili kriptovaluta.

Za početak, kako ste došli na ideju napisati knjigu o razvoju novca kroz 5.000 godina i koliko dugo je trajao rad na njoj?

Ideja za knjigu je proizašla iz činjenice da sam tridesetak godina radio kao monetarni ekonomist. Shvatio sam da čak i ekonomisti, koji bi ga trebali objasniti i približiti ljudima, baš ne razumiju novac. Za mene je to bilo veliko otkriće, da ni ekonomisti nisu sposobni ispričati priču o novcu, što nam on čini, kakav je naš odnos s njim… sva ta fascinantna, duboka pitanja. Utvrdio sam kako tu ima puno više zanimljivih stvari od uobičajenog načina na koji se odnosimo prema novcu, bilo da gledamo u antropološkom, povijesnom ili bilo kojem drugom kontekstu. Novac može biti opasan, seksi, transgresivan, biti naša pokretačka snaga… Što se tiče pisanja, ono je trajalo tri do četiri godine. Imao sam sreće što je došlo do pandemije, zaglavio sam u Irskoj i nisam imao što raditi, pa sam iskoristio to vrijeme da napišem knjigu.

U press materijalima postavlja se i pitanje “jesmo li mi promijenili novac ili je novac promijenio nas?“. Koji bi bio Vaš odgovor?

Radeći na knjizi, smislio sam riječ “plutofight“ (plutoborba, op.a.) za koju vjerujem da odgovara u ovom kontekstu. Povjesničari i antropolozi navode kako je ljude prije mnogo tisuća godina definirala vatra, točnije odnos prema njoj, što sam nazvao piroborbom. U posljednjih 5.000 godina definira nas odnos prema jednoj drugoj “tehnologiji“, a to je novac. Nemoguće je shvatiti današnji svijet bez da prethodno razumijemo kako se odnosimo prema novcu. Plutoborba znači da se konstantno prilagođavamo novcu i mijenjamo se zbog njega. Po mom sudu, on je temelj tehnologije koja objašnjava moderno čovječanstvo.

U knjizi pratite novac kroz 5.000 godina povijesti. Koji vam je povijesni trenutak ili prijelomna točka u razvoju novca bila najzanimljivija ili najneočekivanija?

U knjizi navodim mnoge neočekivane trenutke, ali ako bih nešto morao izdvojiti to je svakako primjer Grčke. Fasciniralo me da je na tako malom prostoru nastalo toliko toga, bilo da je riječ o demokraciji, teatru, filozofiji, logičkom razmišljanju ili geometriji, što nije bio slučaj s, primjerice, perzijskim ili egipatskim carstvom. Velik dio objašnjenja se krije u tome što su Grci prvi imali potpuno monetizirano društvo. Ideja da novac mijenja način na koji razmišljamo je bila velika prekretnica za mene, da nas tjera da postanemo precizniji, da bolje računamo i ponašamo se racionalnije. Također, primijetio sam brojne sličnosti između financijske krize 2008. godine i one koja se dogodila za vrijeme Rimskog carstva. Tragove novca primijećujemo u svim najvažnijim razdobljima i trenucima ljudske povijesti, primjerice u renesansi, Francuskoj revoluciji pa čak i u Danteovoj “Božanstvenoj komediji“.

Pojavljuje se i puno likova zaslužnih za inovacije s novcem. Kada bih Vas zamolio da među njima izdvojite tri-četiri osobe koje smatrate najvažnijima, tko bi oni bili?

Svakako Dante koji je, između ostalog, pisao i o novcu, bankarstvu i načinu na koji je mijenjao njegovu Firencu. “Božanstvena komedija“ je, nakon Biblije, najprevođenija knjiga na svijetu pa bi se vjerujem mnogi složili s tim odabirom. Spomenuo bih i Johna Lawa, škotskog kockara, ubojicu, preljubnika i avanturista koji je živio početkom 18. stoljeća. On je po mnogo čemu spasio ekonomiju, osmislivši kreditni sustav i koncept burze. Vrlo zanimljiva je bila i ideja Adolfa Hitlera koji je planirao napraviti ogromnu količinu krivotvorenih funti i iz zrakoplova ih baciti diljem Velike Britanije. Na taj se način, a to je bilo 1943. ili 1944. godine, želio poigrati s percepcijom stabilnosti tamošnjih stanovnika. Ako se petljaš s novcem, petljaš se i s glavama ljudi.

U kontekstu današnjeg svijeta, gdje imamo digitalni novac, kriptovalute i centralne banke koje eksperimentiraju s digitalnim valutama, mijenja li se sama bit novca i bi li on mogao nestati u obliku u kojem ga danas poznajemo?

Ako govorimo o gotovini, možemo reći da je skoro pa nestao – otkad sam stigao u Zagreb nisam vidio niti jednu novčanicu, sve sam platio karticom. Novčanice i kovanice, držanje novca u džepu ili novčaniku, to je doista postalo stvar prošlosti. Možda nije nestala u cijelosti, ali gotovina danas predstavlja jako mali postotak transakcija. Općenito, bankama je novac previše snažan alat da bi ga se odrekle i predale u ruke tehnološkim i kripto stručnjacima. Pomisao da će, primjerice, bitcoin zamijeniti novac je jako naivna jer je on socijalan i predstavlja javno dobro. U knjizi sam novac usporedio s jezikom u smislu da je američki dolar postao univerzalan isto kao engleski jezik. Kriptovalute bi u tom kontekstu bile nešto poput esperanta – ima ljudi koji su opsjednuti njime, dok će svima ostalima razgovori o njemu, baš kao i o kriptovalutama, biti smrtno dosadni.

Neizostavan dio čitave priče su i krize, postoji li obrazac u povijesti novca koji se redovno ponavlja kad dolazi do financijskih kriza?

Da, i to zato što ljudi nikako da nauče iz vlastitog iskustva. Uvijek gledaju samo pozitivne stvari, nikad ono negativno, misle da se nikakva kriza ne može i neće dogoditi baš njima. Usporedio bih to sa svojim prijateljima koji su trenutno u trećem braku i uvjereni su da će ovaj put sve biti drugačije nego u prethodna dva. Takvi smo i s financijama, kada nam se učini da imamo priliku lako doći do zarade, sve drugo nam prestaje biti važno.

U posljednje vrijeme sve se više govori o inflaciji, nejednakosti i rastućim razlikama u bogatstvu. Koliko su ti problemi rezultat načina na koji je novčani sustav dizajniran, a koliko političkih odluka?

Monetarni sustav je koncipiran na način da se bogatstvo ljudi povećava putem dividendi i drugih oblika financijske imovine. No to vrijedi samo za mali dio čovječanstva, većina ipak ovisi o plaći. Koncept u kojem financijska imovina ima prednost i veću težinu od plaća u velikoj je mjeri odgovoran za spomenute nejednakosti. Tako da je odgovor potvrdan, političari su stvorili taj sustav i donijeli odluke ne znajući koliku štetu i troškove njihove odluke mogu napraviti.    

Nakon svega što ste istražili, što biste rekli — razumijemo li danas novac bolje nego ljudi prije 500 ili 1.000 godina, ili smo jednako zbunjeni, samo na drugačiji način?

Mislim da smo i dalje zbunjeni. Novac je elementaran, nešto što nam je gotovo urođeno. U njemu se nalaze uzroci naše pohlepe, zavisti, nejednakosti, ambicije i kolektivne gluposti. Za potpuno razumijevanje novca ipak nismo sposobni, i dalje doživljavamo različita iznenađenja, nekad ugodna, a nekad baš i ne.