Kad najbolji pobjegnu s burze, depozit postaje jedina “sigurna strategija”

Hrvatska ima neobičan problem: građani sve više štede, banke su pune novca, tržište kapitala formalno raste, ali mali ulagač sve teže može pronaći kvalitetnu domaću dionicu u koju bi dugoročno ulagao. Drugim riječima, novca ima, ali se izbor sužava.

Prema podacima HNB-a, kućanstva su na kraju 2025. u bankama imala 42,3 milijarde eura depozita, što je 2,74 milijarde eura ili 6,7 posto više nego godinu ranije. Istodobno, od toga je oročenih depozita bilo 9,8 milijardi eura, što je gotovo 489 milijuna eura manje nego krajem 2024.

To znači da građani ne samo da drže ogroman novac u bankama, nego ga sve više drže u najpasivnijem obliku: na računima, uz minimalan prinos. HNB je za siječanj 2026. objavio da je prosječna kamatna stopa na štedne depozite kućanstava iznosila samo 0,17 posto, dok su kratkoročni oročeni depoziti nosili prosječno 1,39 posto, a dugoročni 1,03 posto.

Problem nije samo u tome što građani “ne znaju ulagati”. Problem je i u tome što domaće tržište kapitala ne šalje dovoljno jaku poruku da se ulaganje isplati. Naprotiv, posljednjih mjeseci poruka je često suprotna: kad kompanija postane stabilna, profitabilna i vlasnički koncentrirana, burza joj više ne treba.

Najsvježiji primjer je Medika. Dioničari su u ožujku 2026. odobrili povlačenje dionica sa Zagrebačke burze, uz naknadu od 4.572,14 eura po dionici za dioničare koji se nisu složili s odlukom. Odluka je donesena s 93,7 posto važećih glasova.

Sličan smjer odabralo je i Adriatic osiguranje. Kompanija će, prema objavljenim podacima, isplatiti 522,83 eura po dionici, a uprava je povlačenje obrazlagala koncentriranom vlasničkom strukturom, niskom likvidnošću i slabim interesom za trgovanje dionicom.

Tu je i Kraš, koji se sve češće spominje u istom kontekstu. Njegova dionica već dugo ima nizak free float i slab promet. Prema podacima koje je objavio Poslovni dnevnik, promet Kraševim dionicama tijekom cijele 2025. iznosio je tek oko 553 tisuće eura, a u prva dva i pol mjeseca 2026. nešto više od 170 tisuća eura.

Na papiru, Zagrebačka burza ne izgleda loše. U prvom tromjesečju 2026. ukupni promet porastao je 14,8 posto u odnosu na prethodni kvartal, promet dionicama 11 posto, a promet ETF-ovima čak 75,8 posto. U odnosu na isto razdoblje prošle godine ukupni promet bio je veći 57,2 posto, a promet dionicama 61 posto.

Ni tržišna kapitalizacija nije zanemariva. Prema podacima ZSE-a, ukupna tržišna kapitalizacija u ožujku 2026. iznosila je oko 55,1 milijardu eura, od čega se 31,9 milijardi eura odnosilo na vlasničke vrijednosne papire.

Ali iza tih brojki krije se stari hrvatski problem: tržište može rasti, a da investitor i dalje nema dovoljno izbora. Ako kvalitetne, poznate i relativno stabilne kompanije jedna po jedna odlaze s burze, domaće tržište kapitala ostaje pliće, uže i manje zanimljivo upravo onima koje bi trebalo najviše privući – građanima koji traže alternativu štednji.

Burza raste, ali izbor se sužava

Kad je riječ o samoj povezanosti same odluke građana da ostanu u depozitima i manjka povjerenja u domaće tržište kapitala, iz Erste Asset Managementa su Financije.hr rekli kako je ista odluka u velikoj mjeri povezana s navikom i percepcijom sigurnosti koju bankovni depoziti pružaju, a tek potom s manjkom povjerenja u domaće tržište kapitala. 

Međutim, kako kažu, vidljiva je postupna promjena u percepciji; sve više građana počinje prepoznavati važnost diverzifikacije i istraživati druge oblike ulaganja, poput investicijskih fondova, obveznica ili dionica. Iako se tržište kapitala još uvijek često doživljava kao složenije i rizičnije, raste razina informiranosti i razumijevanja odnosa rizika i prinosa. Povjerenje se, kako objašnjavaju, pritom gradi postupno, kroz pozitivna iskustva ulagatelja, kontinuiranu edukaciju, veću transparentnost i kvalitetnu komunikaciju, što dugoročno potiče širi interes za različite investicijske mogućnosti.

Što se tiče samih investicijskih opcija, u EAM kažu kako je ponuda investicijskih fondova i proizvoda na hrvatskom tržištu danas znatno razvijenija, raznolikija i dostupnija nego prije desetak godina, a primjetno je i da se kontinuirano širi – kako kroz domaće proizvode, tako i kroz pristup globalnim ulaganjima. 

“Paralelno s tim, raste i razina informiranosti građana, koji su sve otvoreniji prema različitim oblicima ulaganja i aktivnije traže alternative klasičnoj štednji. Ipak, izazov i dalje nije samo u ponudi, već u razumijevanju proizvoda. Građani koji se prvi put susreću s ulaganjem često su suočeni s velikom količinom dokumentacije, prospekata i naglašavanja rizika, što cijeli proces može učiniti složenim i zahtjevnim na prvi pogled. Upravo zato postoji značajan prostor za dodatnu edukaciju i pojednostavljenje komunikacije, kako bi se ulaganje još više približilo širem krugu građana i dodatno potaknula viša razina financijske pismenosti,” rekli su.

Nadodali su, međutim, i da relativno plitko tržište i broj domaćih izdanja svakako predstavljaju ograničenje, posebno za ulagatelje koji žele investirati lokalno. No, kako tvrde, kroz investicijske fondove taj se nedostatak ublažava jer fondovi omogućuju pristup međunarodnim tržištima i širem spektru prilika. Ipak, razvoj domaćeg tržišta kapitala dugoročno je važan za jačanje interesa i povjerenja ulagatelja.

Depozit nije samo navika, nego pitanje povjerenja

U EAM tako zaključuju kako je najvažnije nastaviti trendove koji su već vidljivi: kontinuiranu edukaciju, rast informiranosti i sve veći interes za različite oblike ulaganja. 

“Sve više građana danas aktivno istražuje investicijske mogućnosti i ulazi na tržište, što je važan pomak u odnosu na ranije razdoblje. Jednostavni i transparentni proizvodi već su  dostupni za ulaganja kroz svakodnevne kanale poput digitalnog bankarstva. Važnu ulogu ima i regulatorni okvir koji potiče razvoj tržišta te povećanje broja kvalitetnih investicijskih prilika. Dugoročno, kombinacija financijske pismenosti i pozitivnog iskustva s ulaganjima mogu povećati sudjelovanje građana na tržištu kapitala,” završili su.

Depozit u Hrvatskoj tako nije samo konzervativan izbor. On je često izbor iz nedostatka boljih, razumljivih i dostupnih opcija. Građanin koji želi ulagati u domaće kompanije ne traži nužno spektakularan prinos. Traži likvidnost, transparentnost i osjećaj da tržište ima budućnost.

Ako mu burza nudi sve manji broj poznatih imena, nije čudno da novac ostaje u banci, čak i uz kamatu koja jedva postoji.

To je šteta i za građane i za gospodarstvo. Građani gube priliku da kroz vlasništvo u kompanijama sudjeluju u rastu domaće ekonomije. Kompanije gube kanal financiranja i vidljivosti. Burza gubi dubinu. A banke, logično, ostaju glavno mjesto na kojem završava višak novca.

Zato pitanje nije samo zašto Medika, Adriatic ili potencijalno Kraš odlaze s burze. Pitanje je što ostaje iza njih. Ako odgovor bude “još manje likvidnosti, još manje izbora i još više štednje na računima”, onda depozit neće biti sigurna strategija zato što je najbolja. Bit će sigurna strategija zato što je mnogima jedina koju razumiju i kojoj još vjeruju.