Bank of Japan danas je podigao kamatnu stopu na 1,25 posto, najvišu razinu u 31 godinu, i time dodatno otvorio pitanje može li jen i dalje ostati glavna svjetska valuta za financiranje carry tradea.
Japanski novac još je relativno jeftin, ali više nije ni gotovo besplatan ni toliko predvidljiv, a investitori već traže alternative među švicarskim frankom, švedskom krunom i kanadskim dolarom.
Carry trade funkcionira tako da se investitor zaduži u valuti s niskom kamatom, taj novac pretvori u drugu valutu i uloži ga ondje gdje može ostvariti viši prinos.
Zarada proizlazi iz razlike između troška zaduživanja i prinosa na ulaganje, ali samo dok se tečaj ne pomakne dovoljno snažno da tu razliku poništi.
Japan je desetljećima bio gotovo idealan izvor takvog financiranja. Kamatne stope bile su oko nule ili ispod nje, jen je vrlo likvidna valuta, a monetarna politika mijenjala se sporo i predvidljivo. Ta se kombinacija sada raspada.
Jen postaje skuplji i rizičniji za financiranje
Za carry trade nije presudna samo razina kamate nego i njezin smjer. Ako Bank of Japan nastavi podizati stope, smanjuje se razlika između troška zaduživanja u jenima i prinosa koji investitor može ostvariti drugdje.
Još je važniji tečaj. Očekivanja viših kamata povećavaju mogućnost jačanja jena, dok su intervencije japanskih vlasti pokazale da Tokio nije spreman neograničeno tolerirati njegovo slabljenje.
Ako valuta u kojoj je dug denominiran ojača pet ili deset posto, nekoliko postotnih bodova zarade na kamatnoj razlici vrlo brzo nestaje.
Rizik takvih pozicija jasno se vidio posljednjih mjeseci. Jen je početkom rujna ojačao gotovo pet posto prema nekim od valuta koje se često kupuju u carry trade strategijama, dok je ukupno prekogranično zaduživanje u jenima dosegnulo oko 360 bilijuna jena.
Kod tako velikih iznosa i relativno mali pomak tečaja može brzo promijeniti isplativost trgovine i potaknuti investitore na zatvaranje pozicija.
Kada investitori zatvaraju takve pozicije, prodaju imovinu koju su kupili i ponovno kupuju jene kako bi vratili dug, što može dodatno pojačati tržišne pomake.
Švicarski franak ulazi u prvi plan
Najzanimljivija alternativa trenutačno je švicarski franak. Dok Japan podiže kamate, Švicarska narodna banka drži referentnu stopu na nula posto, pa se monetarna politika dviju zemalja kreće u suprotnim smjerovima.
To franku daje dio karakteristika koje su dugo išle u korist jena: nizak trošak financiranja, veliko tržište i središnju banku kojoj pretjerano jaka valuta nije posebno poželjna. Prejak franak otežava položaj izvoznika i dodatno pritišće inflaciju prema dolje.
Allianz Global Investors zato među alternativama jenu sve više ističe švicarski franak, dok JPMorgan u računicu uključuje i švedsku krunu te kanadski dolar.
Promjena se vidi i u rezultatima. Strategija u kojoj se prodavao jen i kupovao australski dolar od srpnja je donosila gubitak od oko 1,3 posto, nakon približno devet posto dobiti u prvoj polovici godine. Carry pozicije financirane švicarskim frankom istodobno su ove godine donosile oko 14 posto.
Carry trade više nema automatski odgovor
Pročitajte još:
Švicarski franak pritom nije potpuna zamjena za jen. Za valutu financiranja važni su niski troškovi zaduživanja, velika likvidnost i relativno stabilan tečaj. Švedska kruna ima manje tržište, kanadski dolar višu kamatu, dok franak u razdobljima tržišnog stresa može snažno ojačati zbog statusa sigurnog utočišta.
Najveća promjena zato možda nije zamjena jedne valute drugom, nego kraj razdoblja u kojem je tržište imalo gotovo automatski odgovor na pitanje iz koje valute financirati carry trade.
