Europski direktori i savjetnici za preuzimanja upozoravaju da nejasne poruke iz Bruxellesa već kompliciraju planove za spajanja i akvizicije, iako je Europska komisija najavila promjene pravila tržišnog natjecanja koje bi europskim kompanijama trebale omogućiti veći rast i lakše stvaranje globalnih konkurenata.
Dugo očekivane nove smjernice za odobravanje spajanja objavljene su prošlog mjeseca u nacrtu, a dealmakeri su se nadali da će označiti stvarni zaokret u europskoj politici tržišnog natjecanja. Ideja je bila da Bruxelles, osobito u sektorima poput telekomunikacija, tehnologije i umjetne inteligencije, počne više uvažavati potrebu za razmjerom, investicijama i konkurentnošću europskih kompanija na globalnom tržištu.
No zasad je poruka iz Komisije dvosmislena. S jedne strane, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen naglašava da bi nova pravila trebala bolje podržati kompanije da rastu, inoviraju i postanu konkurentnije. S druge strane, povjerenica za tržišno natjecanje Teresa Ribera javno odbacuje tumačenja da smjernice znače mekši pristup odobravanju spajanja.
Za kompanije to stvara problem. Ako politički vrh EU govori o potrebi stvaranja europskih industrijskih i tehnoloških šampiona, ali regulator zadužen za tržišno natjecanje istodobno naglašava oprez prema koncentraciji tržišne moći, uprave teško mogu procijeniti kakve transakcije uopće imaju šansu proći u Bruxellesu.
“Retorika o razmjeru se jasno mijenja, ali i dalje ima previše pomiješanih signala”, rekao je Topi Manner, izvršni direktor finske digitalne kompanije Elisa. Prema njegovim riječima, tržište sada mora vidjeti da se novi pristup ne vidi samo u govorima, nego i u konkretnim slučajevima.
Slično upozorava i Fabricio Bloisi, izvršni direktor tehnološke grupe Prosus. Rekao je da Europa treba okvir koji kompanijama poput Prosusa daje jasnoću i podršku za ulaganja i globalno natjecanje. No, kako kaže, kontradikcija je teško ignorirati: sadašnja EU pravila za spajanja u tehnologiji i AI-ju guraju prema prodaji dijelova poslovanja, dok drugi europski političari istodobno pozivaju na više ulaganja. “To se jednostavno ne zbraja”, rekao je Bloisi.
Veći razmjer ili jača konkurencija?
Središnje pitanje novih smjernica jest treba li Bruxelles dopustiti veća spajanja ako ona pomažu stvaranju europskih kompanija sposobnih za globalnu utakmicu, čak i kada takve transakcije smanjuju konkurenciju unutar europskog tržišta.
Nove smjernice traže od regulatora da pri procjeni spajanja daju veću težinu inovacijama, investicijama i otpornosti unutarnjeg tržišta. To je važno jer se Europa godinama suočava s problemom fragmentiranosti. U mnogim sektorima ima velik broj manjih nacionalnih igrača, dok se na globalnoj razini natječe s američkim i kineskim divovima.
No pravni okvir za kontrolu spajanja formalno se ne mijenja. To znači da će mnogo toga i dalje ovisiti o diskreciji službenika u DG Comp-u, odjelu Europske komisije za tržišno natjecanje, i o načinu na koji će se smjernice primjenjivati u stvarnim slučajevima.
Jedan savjetnik za spajanja i akvizicije rekao je da je teško direktorima objasniti kako će njihov posao proći u Bruxellesu ako se na vrhu Komisije vodi otvoreni sukob oko budućnosti politike tržišnog natjecanja. Jedan visoki diplomat EU-a također je ocijenio da nedosljednost između von der Leyen i Ribere nije dobra jer industrija ne bi smjela biti zbunjena.
Daniel Baker, odvjetnik u Geradin Partnersu, smatra da pomiješane poruke s vrha Komisije odražavaju neriješenu raspravu o samoj svrsi europske kontrole spajanja. Ključno pitanje glasi: treba li odobriti spajanje koje je protivno konkurenciji ako je ono nužno za stvaranje europskog šampiona?
Ta dilema posebno je važna za sektore u kojima Europa zaostaje za SAD-om i Kinom. Telekomi tvrde da su im potrebna veća tržišta i veći prihodi kako bi mogli ulagati u mreže. Tehnološke kompanije upozoravaju da europski igrači teško mogu konkurirati globalnim platformama ako ih pravila stalno tjeraju na manji opseg. U AI-ju se pitanje razmjera dodatno zaoštrava jer su za razvoj modela, infrastrukture i podatkovnih centara potrebni golemi kapitalni izdaci.
Istodobno, Bruxelles ne želi ponoviti pogrešku stvaranja velikih domaćih igrača koji bi nakon konsolidacije mogli dizati cijene, smanjiti izbor za potrošače ili zatvoriti tržište manjim konkurentima. Zbog toga Ribera naglašava zaštitu snažnih i konkurentnih tržišta, bez akumulacije moći koja se može zloupotrijebiti.
Za dealmakere je najvažnije što ta nejasnoća već mijenja pravne savjete. Ako kompanije zaključe da povjerenica za tržišno natjecanje možda neće uvijek imati većinu u kolegiju povjerenika za blokiranje spajanja, njihova pregovaračka pozicija može ojačati. Drugim riječima, politička podjela u Komisiji mogla bi neke kompanije ohrabriti da predlože ambicioznije transakcije.
U pozadini je i novo imenovanje u DG Comp-u. Anthony Whelan, bivši bliski suradnik Ursule von der Leyen, postao je novi glavni direktor odjela za tržišno natjecanje. Njegova će uloga biti posebno osjetljiva jer će morati balansirati između političkog naglaska na europskoj konkurentnosti i pravne tradicije stroge kontrole tržišne moći.
Pročitajte još:
Za sada, europski poslovni sektor čeka prvi veliki test. Mike Fries, izvršni direktor Liberty Globala, rekao je da je smjer pozitivan, ali da se mora vidjeti u praksi. Upravo to je ključ. Nova pravila neće se mjeriti po tekstu nacrta, nego po tome hoće li Bruxelles u konkretnim slučajevima doista pustiti europske kompanije da rastu.
Ako ne bude dosljednosti, Europa bi se mogla naći u poznatom paradoksu: politički želi više industrijskih i tehnoloških šampiona, ali regulatorno i dalje proizvodi tržište malih, fragmentiranih igrača. A u globalnoj utakmici s američkim i kineskim divovima, takav kompromis sve je teže braniti.
