Zlato je krajem listopada palo ispod 4.000 dolara po unci, ali financijski rezultati najvećih svjetskih rudarskih kompanija pokazuju da njihova profitabilnost ostaje visoka.
Američki Newmont u trećem je tromjesečju ostvario 2,5 milijardi dolara neto dobiti i 1,9 milijardi dolara slobodnog novčanog toka.
Kanadski Agnico Eagle istodobno je prijavio 1,35 milijardi dolara neto dobiti. Takvi rezultati otvaraju pitanje koliko rudarske kompanije mogu zarađivati i bez daljnjeg rasta cijene plemenitog metala.
Nakon snažnog uzleta tijekom godine, cijena zlata u listopadu se našla pod pritiskom. Korekcija je zahvatila i dionice rudarskih kompanija.
Burzovno trgovani fond VanEck Gold Miners ETF (GDX), koji prati velike proizvođače zlata, samo je 30. listopada izgubio 5,2 posto vrijednosti. Pad je pokazao koliko su očekivanja ulagača osjetljiva na promjene cijene zlata, čak i kada poslovni rezultati kompanija ostaju snažni.
Razlika između cijene zlata i troškova proizvodnje
Upravo ta razlika objašnjava zašto rudarske kompanije ne trebaju nove povijesne rekorde zlata da bi ostvarivale visoke profite.
Newmont je u trećem tromjesečju zlato prodavao po prosječnoj cijeni od 4.317 dolara po unci, dok su njegovi ukupni održivi troškovi proizvodnje, poznati kao AISC, iznosili 1.454 dolara. Razlika od 2.863 dolara pokazuje koliko je visok prostor između prodajne cijene i troškova održavanja proizvodnje.
Slična je situacija kod Agnico Eaglea, koji je u trećem tromjesečju ostvario prosječnu prodajnu cijenu od 4.264 dolara po unci, uz održive troškove od 1.648 dolara.
Visoke cijene zlata omogućile su proizvođačima snažnu akumulaciju gotovine, smanjenje zaduženosti, isplatu dividendi i ulaganja u nove rudarske projekte. Njihov financijski položaj pritom je znatno manje ovisan o svakom novom cjenovnom rekordu nego što bi se moglo zaključiti iz kratkoročnog kretanja burzovnih indeksa.
Visoke cijene prikrivaju i slabosti poslovanja
Ipak, rezultati otkrivaju i drugu stranu rudarske industrije. Agnico Eagle je u trećem tromjesečju proizveo približno 814.000 unci zlata, što je oko šest posto manje nego godinu ranije. Istodobno su njegovi održivi troškovi proizvodnje porasli s 1.331 na 1.648 dolara po unci.
Kompanija je, unatoč manjoj proizvodnji i višim troškovima, ostvarila rast neto dobiti zahvaljujući znatno većoj prodajnoj cijeni zlata.
To je važna razlika pri procjeni poslovanja rudarskih društava. Visoka cijena plemenitog metala može nadoknaditi slabiju proizvodnju i rast troškova, ali takav model postaje osjetljiviji kada se tržišni trend promijeni.
Rudarska industrija suočava se s rastućim troškovima energije, rada i razvoja novih nalazišta. Istodobno, iskorištavanje starijih rudnika često zahtijeva dodatna ulaganja, dok otvaranje novih podrazumijeva dugotrajne postupke pribavljanja dozvola i značajne kapitalne izdatke.
Rudarske dionice nisu isto što i ulaganje u zlato
Rudarska industrija posljednjih je godina prošla kroz razdoblje veće financijske discipline. Nakon prethodnih ciklusa obilježenih skupim akvizicijama, visokim ulaganjima i zaduživanjem, vodeći proizvođači zlata sve više pozornosti posvećuju profitabilnosti, novčanom toku i povratu kapitala dioničarima.
Visoke cijene zlata dodatno su ojačale njihove bilance i omogućile financiranje novih projekata, preuzimanja drugih kompanija, smanjenje dugova i isplatu dividendi. Takva financijska pozicija daje im veću otpornost na tržišne korekcije nego što su je imali u pojedinim prethodnim razdobljima snažnog rasta cijene zlata.
Posebnu kategoriju čine manje rudarske kompanije i društva koja razvijaju nova nalazišta. Njihova vrijednost može znatno porasti nakon potvrde novih rezervi, dobivanja dozvola ili početka komercijalne proizvodnje. Međutim, upravo su te kompanije izloženije rizicima financiranja, geološkoj neizvjesnosti, kašnjenjima projekata i prekoračenjima planiranih troškova.
Visoka dobit proizvođača zlata pritom nije dovoljan pokazatelj atraktivnosti njihovih dionica. Tržišna vrednovanja mogu već uključivati očekivanja višegodišnje visoke profitabilnosti, pa čak i kompanija s rekordnim poslovnim rezultatima može zabilježiti pad cijene dionice ako ostvarenja zaostanu za očekivanjima ulagača.
Pročitajte još:
Postoji i bitna razlika između ulaganja u zlato i ulaganja u kompanije koje ga proizvode. Kupnjom fizičkog zlata ili fonda koji prati njegovu cijenu ulagač je prvenstveno izložen promjeni vrijednosti plemenitog metala. Kod rudarskih dionica na prinos utječu i troškovi proizvodnje, kvaliteta nalazišta, upravljanje kapitalom, poslovne odluke te politički i regulatorni rizici u državama u kojima se rudnici nalaze.
Zbog toga rudarske dionice u povoljnim tržišnim razdobljima mogu ostvarivati znatno veće prinose od samog zlata, ali i snažnije padati kada se promijene tržišna očekivanja.
