Desetljećima je španjolska mreža superbrzih vlakova bila izvor nacionalnog ponosa simbolizirajući brzu modernizaciju i uspon tamošnjega gospodarstva.
No, u samo devet mjeseci dvije teške nesreće s velikim brojem žrtava i ozlijeđenih preokrenule su potpuno situaciju i učinile od stanja u državnim željeznicama jedan od predmeta političke kampanje uoči izbora na kraju studenoga.
Mimo politike, gledano sa stručnog stajališta, uzroci se traže u ljudskoj pogrešci, pitanju održavanja, štednji i europskoj reformi željezničke sigurnosti, odnosno svi ti faktori su odigrali određenu ulogu.
Španjolsko ministarstvo transporta kaže da preliminarni rezultati istrage pokazuju kako je došlo do lanca propusta. Nakon što je kompjuterskom greškom zakazao njemački signalni sustav postavljen 1992. djelatnici koji brinu o željezničkoj mreži su preuzeli kontrolu i došlo je do davanja dozvole vlaku da nastavi put po tračnici na kojoj se drugi vlak nalazio zaustavljen.
Bivši direktor Europskog laboratorija za certificiranje željezničke signalizacije Jaime Tamarit smatra da pogreška otkriva ozbiljno stanje španjolske mreže superbrzih vlakova AVE.
Investiranje u željeznicu je snažno palo dijekom financijske krize prije petnaestak godina i u godinama štednje nakon toga. Iako se od tada ulaganje donekle oporavilo ostaje ispod pretkriznih razina u realnom smislu.
Između 2018. i 2022. Španjolska je godišnje izdvajala 1,5 milijardi eura u AVE, više no Francuska ili Njemačka, no većina toga novca je išla u novu infrastrukturu.
Naime, na održavanje i modernizaciju otpalo je tek 16 posto toga novca u usporedbi s udjelom između 34 i 39 posto u ulaganjima u Francuskoj, Njemačkoj i Italiji, pokazuju podaci Europske komisije.
“Ako imate više željezničkih linija trebate više osoblja i veću potrošnju za održavanje”, kaže Tamarit.
On smatra da je političarima uvijek zanimljivije ulaganje u izgradnju nove infrastrukture no u održavanje postojeće kod čega nema bliceva.
“Održavanje je ključno, no politički je nevidljivo”, ocijenio je.
Situacija u Španjolskoj odražava širi europski izazov, a to je zamjena fragmentiranih nacionalnih signalnih sustava modernom tehnologijom uz ulaganja u održavanje sve starije infrastrukture. Vlakovi uključeni u nesreću kod Toleda nisu koristili ERTMS koji je standardni signalni sustav u Europskoj uniji (EU) koji može automatski zaustaviti vlakove kada prijeđu dopuštenu brzinu ili ne ispoštuju signal.
Španjolski postpandemijski plan oporavka uključivao je modernizaciju signalizacije i kontrole željezničkog prometa, uključivo primjenu ERTMS-a. Taj sustav je bio odobren za liniju Madrid-Sevilla još 2020., no nije nadogradnja dovršena.
Istraga treba utvrditi i je li bi ERTMS učinio razliku kod prošlotjedne nesreće.
Raspoređivanje najnovije željezničke sigurnosne tehnologije u Europi inače kasni. Do kraja 2024. ključna signalna sastavnica ERTMS-a funkcionirala je na tek oko 12.400 kilometara željezničke mreže što je oko 10 posto mreže u čitavom EU-u, navodi Agencija EU-a za željeznice.
Prema nacionalnim planovima, do 2030. bi novi sustav trebalo proširiti na 40 tisuća kilometara mreže od ukupno 63 tisuće kilometara koliko EU želi ukupno opremiti.
No, jedan dužnosnik EU-a koji je želio ostati anoniman kazao je za Politico kako sumnja da će cilj biti ostvaren po planu. On ističe da je politika dio problema jer zemlje imaju različite razloge za neusvajanje novog sustava dok Bruxelles dopušta da nacionalni sustavi ostaju na snazi godinama.
“Tek 2024. smo rekli da ERTMS treba biti jedinstveni europski sustav”, dodao je.
Zamišljeno je da ERTMS bude instaliran na 57 posto glavnih željezničkih koridora do 2030.
Željeznički lobiji u Bruxellesu poručuju da je financiranje za modernizaciju signalizacije i mreže nedovoljno. Ta je zabrinutost samo povećana nakon što je irsko predsjedništvo EU-a predložilo smanjenje novaca za ulaganja u infrastrukturu povezivanja Europe za 14 posto u novom sedmogodišnjem proračunu.
Izdvajanja za dodatna sigurnosna poboljšanja mogu biti još smanjenja rezovima u programima EU-a za istraživanje.
Kašnjenja u poboljšanju sigurnosti željeznice u Europi ostaju izazov, a cijena se, što je pokazala i nesreća u Španjolskoj, ponekad plaća ljudskim životima.
Pročitajte još:
O superbrzim vlakovima na hrvatskim prugama se zasad samo može sanjati, no u tijeku su osjetna ulaganja u zastarjelu željezničku infrastrukturu.
Riječ je o projektima vrijednim 1,7 milijardi eura, a do 2035. godine planiraju se dodatna ulaganja od oko šest milijardi eura. Dužnosnici poručuju da je cilj modernizacije osigurati brži, sigurniji i pouzdaniji prijevoz putnika i tereta te ojačati konkurentnost hrvatskih luka.
Ključni projekt je nizinska pruga prema Rijeci vrijedan više milijardi eura.
