Zašto europske kompanije sve češće završavaju u rukama stranih investitora?

Pixabay.com/OleksandrPidvalnyi
Posao, ilustracija, Foto: Pixabay.com/OleksandrPidvalnyi

Generacijska smjena, nedostatak kapitala i potreba za širenjem mijenjaju vlasničku strukturu europskog gospodarstva. Za dio obiteljskih tvrtki prodaja je postala alternativa nasljeđivanju, a za investitore prilika za ulazak na nova tržišta. Sličan se proces odvija i u Hrvatskoj, gdje broj preuzimanja raste, ali domaći kapital i dalje ima važnu ulogu.

Prodaja kompanije stranom investitoru ne mora značiti da je njezin dosadašnji vlasnik izgubio povjerenje u vlastiti posao. Ponekad je upravo suprotno: tvrtka je izgradila stabilno poslovanje, ima prepoznatljiv proizvod i bazu kupaca, ali je došla do točke na kojoj joj za sljedeću fazu razvoja treba više kapitala, međunarodna distribucija ili menadžersko znanje koje dosadašnji vlasnik ne može jednostavno osigurati.

U Europi se tome pridružuje još jedan važan razlog – generacijska smjena. Velik broj poduzeća nastalih tijekom devedesetih i početkom dvijetisućitih danas vode osnivači koji se približavaju mirovini. Njihova djeca ne žele nužno preuzeti obiteljski posao, a čak i kada postoji interes, prijenos vlasništva i odgovornosti nije jednostavan.

Zato se sve češće otvara pitanje koje je nekoć bilo gotovo nezamislivo za mnoge poduzetnike: treba li tvrtku prepustiti nasljednicima ili je prodati investitoru koji može osigurati njezin nastavak i razvoj?

Europski investitori traže prilike, a vlasnici izlaz

Podaci o tržištu privatnog kapitala pokazuju koliko je novca dostupno za preuzimanje kompanija. Prema PwC-ovu izvješću Private Equity Trend Report 2026, vrijednost europskih transakcija privatnog kapitala tijekom 2025. dosegnula je 457,6 milijardi eura, što je 28 posto više nego godinu ranije. Istodobno je broj transakcija pao osam posto, na 3.881.

Drugim riječima, tržište nije nužno postalo aktivnije po broju preuzimanja, nego su transakcije postale veće. Broj poslova vrijednih više od milijardu eura porastao je 34 posto, na njih 71. Privatni kapital pritom raspolaže s velikom količinom neuloženog novca: takozvani dry powder iznosio je 434,8 milijardi eura.

Takav kapital traži prilike za ulaganje, a kompanije srednje veličine često su posebno zanimljive. Već imaju proizvod, zaposlenike, kupce i tržišnu poziciju, ali mogu imati prostora za profesionalizaciju upravljanja, digitalizaciju, širenje na nova tržišta ili kupnju konkurenata.

Za fondove je takva kompanija potencijalna platforma za daljnji rast. Umjesto da grade posao od početka, mogu preuzeti postojeću tvrtku, unaprijediti njezino poslovanje i povezati je s drugim kompanijama iz portfelja.

To ne znači da je svaki strani investitor privatni kapital. Kupci mogu biti i velike međunarodne kompanije koje preuzimanjem žele proširiti proizvodnju, distribuciju ili tržišni udio. No logika je slična: kupuju postojeće poslovanje jer im ono može donijeti rast brže nego organsko širenje.

Foto: Unsplash.com

Obiteljsko nasljeđivanje postaje poslovni problem

Jedan od najvažnijih pokretača prodaja jest pitanje nasljeđivanja. U mnogim europskim gospodarstvima obiteljske kompanije čine velik dio privatnog sektora, a njihovi osnivači sada se suočavaju s odlukom što će biti s poslovanjem nakon njihova odlaska.

KPMG u istraživanju privatnog kapitala iz kolovoza 2026. upozorava na val nasljeđivanja u obiteljskim kompanijama. Samo u Njemačkoj bi između 260 i 295 većih poduzeća, s operativnom dobiti prije kamata, poreza i amortizacije od najmanje deset milijuna eura, tijekom sljedećih deset godina moglo razmatrati vanjsko rješenje za prijenos vlasništva.

Za vlasnika koji je desetljećima gradio kompaniju prodaja nije samo financijska odluka. Ona uključuje pitanje očuvanja radnih mjesta, odnosa s kupcima i dobavljačima te budućnosti brenda. Međutim, ako nema zainteresiranog nasljednika ili ako obitelj nema dovoljno kapitala za otkup udjela ostalih članova, vanjski investitor može postati najpraktičnije rješenje.

Pritom prodaja ne mora značiti potpuni odlazak osnivača. U nekim transakcijama vlasnik zadržava manjinski udio, ostaje na upravljačkoj poziciji ili pomaže u prijelaznom razdoblju. Investitor tako dobiva kontrolu ili značajan utjecaj, a dosadašnji vlasnik dio vrijednosti kompanije i mogućnost sudjelovanja u njezinu daljnjem rastu.

Hrvatska već prepoznaje isti obrazac

Hrvatska nije izvan tog procesa. Štoviše, generacija poduzetnika koja je svoje kompanije gradila od početka devedesetih danas se približava razdoblju u kojem mora odlučiti o budućnosti vlasništva.

PwC Hrvatska u analizi obiteljskih kompanija iz siječnja 2025. navodi da 65 posto ispitanih želi osigurati da poslovanje ostane u obitelji. Istodobno, samo nešto više od polovice pripadnika sljedeće generacije u regiji srednje i jugoistočne Europe zna da njihova obitelj ima plan nasljeđivanja. Istraživanje također pokazuje da 67 posto hrvatskih obiteljskih poduzetnika stvaranje nasljeđa smatra važnim dugoročnim ciljem.

Ti podaci pokazuju da želja za očuvanjem obiteljskog vlasništva postoji, ali i da planiranje prijenosa nije uvijek dovoljno razvijeno. Ako se nasljednici ne žele uključiti u poslovanje ili nema dogovora o tome tko će preuzeti upravljanje, prodaja može postati realna alternativa.

Interes stranih investitora pritom nije nov. Prema analizi Vijeća stranih investitora u Hrvatskoj iz 2024., koja je obuhvatila 205 značajnijih M&A transakcija u razdoblju od 2018. do 2022., strani kupci sudjelovali su u 132 transakcije, odnosno u 65 posto promatranih slučajeva. Riječ je o uzorku značajnijih transakcija, a ne o svim preuzimanjima u Hrvatskoj, no on pokazuje koliko je međunarodni kapital već tada bio prisutan na domaćem tržištu.

Više preuzimanja, ali ne nužno i više stranog vlasništva

Najnoviji podaci o hrvatskom tržištu spajanja i preuzimanja potvrđuju da je aktivnost porasla. Prema izvješću Emerging Europe M&A Report 2025/26, u Hrvatskoj su tijekom 2025. zaključene 104 transakcije, nasuprot 92 godinu ranije. To je najveći broj zabilježenih transakcija u tom izvješću.

No njihova ukupna vrijednost pala je s približno 767 milijuna eura u 2024. na oko 362 milijuna eura u 2025. godini. Broj transakcija, dakle, raste, ali to ne znači da se svake godine prodaju veće kompanije ili da sve više domaćih poduzeća prelazi u strane ruke.

Važno je i da su među najznačajnijim transakcijama bile one u kojima su domaće kompanije preuzimale druge domaće kompanije. Primjerice, Žito je preuzelo Zvijezdu Plus za približno 100 milijuna eura, dok je Podravka ranije zaključila preuzimanje poljoprivrednog poslovanja Fortenova grupe za 333 milijuna eura.

Analiza hrvatskog tržišta koju je objavio Chambers and Partners navodi da su strani investitori i dalje važan dio prekograničnih transakcija, dok su među prodavateljima u proteklom razdoblju često bile domaće kompanije. Kao sektori s najviše prilika za preuzimanja ističu se turizam, prehrambena industrija, zdravstvo, znanosti o životu i IT.

To znači da Hrvatska istodobno prolazi kroz dva procesa: domaće kompanije konsolidiraju pojedine sektore, dok međunarodni investitori traže prilike za ulazak ili širenje na hrvatskom tržištu.

Prodaja nije nužno kraj domaće kompanije

Za gospodarstvo je važno što se događa nakon preuzimanja. Strani vlasnik može donijeti kapital za modernizaciju, pristup međunarodnim kupcima, tehnologiju i profesionalnije upravljanje. Za kompaniju koja je dosegla granice vlastitih financijskih mogućnosti to može biti prilika za rast koji bez novog partnera ne bi bio moguć.

S druge strane, promjena vlasništva može značiti i preseljenje dijela odlučivanja izvan Hrvatske, promjenu poslovnih prioriteta ili integraciju domaće kompanije u širu međunarodnu strukturu. Ishod ovisi o strategiji kupca, ugovorenim uvjetima i tome koliko se dosadašnji poslovni tim zadržava u kompaniji.

Zato broj prodaja stranom kapitalu sam po sebi nije dovoljan pokazatelj je li gospodarstvo na dobitku ili gubitku. Važnije je ostaje li proizvodnja, razvoj, zapošljavanje i stvaranje dodane vrijednosti u zemlji te koristi li kompanija novi kapital za širenje ili se preuzimanje svodi na kratkoročno izvlačenje vrijednosti.

Za hrvatske poduzetnike ključni izazov neće biti samo pronaći kupca, nego na vrijeme odlučiti što žele s kompanijom koju su gradili desetljećima. Ako nema nasljednika, a domaći kapital nije dovoljno velik da financira sljedeću fazu rasta, strani investitor može biti logičan izbor. U tom slučaju prodaja nije nužno odustajanje od poduzetničke priče, nego način da ona nastavi postojati u većem sustavu.

Europski val promjena vlasništva zato nije samo priča o fondovima koji traže nove mete za ulaganje. To je i priča o generaciji osnivača koja mora odlučiti kome će prepustiti ono što je izgradila – obitelji, domaćem konkurentu ili međunarodnom investitoru.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Popularno

Novi broj magazina „Financije.hr” donosi brojne ekskluzivne poslovne priče, intervjue i događaje iz regije i svijeta…

Komentari

Želite u Googleu vidjeti više aktualnih vijesti s portala financije.hr?

Dodajte financije.hr među svoje omiljene izvore u Googleu. Tako ćete naše aktualne vijesti češće viđati u Google pretrazi i Google Discoveru.

Brže nas pronađite u pretrazi
Više naših vijesti u Google Discoveru
Budite u tijeku s najnovijim informacijama