Zašto EU još uvijek kupuje ruski plin

Tu se ne govori samo o plinu koji stiže u Austriju i Mađarsku, nego europske tvrtke goleme novce zarađuju i – preprodajom ukapljenog i jeftinog ruskog plina.

Nije sporno kako je Europska unija nakon napada Rusije na Ukrajinu drastično smanjila i svoju ovisnost i količinu ruskog plina koji joj je stizao plinovodima: to je 2021. bilo oko 40 posto, a već 2023. je palo samo na 8 posto. No kako upozorava Benjamin Hilgenstock iz Ekonomske škole u Kijevu, uvoz ruskog plina u Europu „nikad nije bio sankcioniran“.

„To je bila dobrovoljna i mudra odluka članica da opskrbu diverzificiraju i da ne budu žrtva ruske ucjene.“, naveo je za Deutsche Welle (DW).

S obzirom na to da nije zabranjeno, uvoz ruskog plina zapravo drastično raste – ali onog ukapljenog. Rusija je već postala druga po veličini zemlja iz koje dolazi LNG i to je 2023. bilo 15,5 milijuna tona, što je čitavih 40 posto više nego što je ruskog ukapljenog plina stiglo 2021. Što je još gore, nakon što je prošle godine uvoz bio nešto usporen i prema informacijama iz prvog kvartala ove godine, on opet raste stopom od nekih 5 posto godišnje i tu prednjače i glavni uvoznici LNG-a u Europi, Francuska, Španjolska i Belgija preko kojih dolazi 87 posto takvog plina.

A tu niti opravdanja od „hladnih stanova Europljana” nisu na mjestu.

„Mnogo ruskog ukapljenog plina koji stiže u Europu služi tek za preprodaju.”, kaže Hilgenstock. Jer Rusija, kad ne može plinovodima, svoj plin sve više prerađuje u tekući plin i povoljno ga nudi tržištu.

Ruski plin preko EU do Azije

Prema informacijama Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA) sa sjedištem u Finskoj, čitavih 22 posto ukapljenog plina koji u Europu stiže iz Rusije, se 2023. opet prodalo na svjetskom tržištu, a Petras Katinas iz tog Centra objašnjava kako su kupci uglavnom države Azije.

„Mi bismo doista trebali zabraniti ruski ukapljeni plin iz europskih luka. Ne mislimo da on ima značajniju ulogu u opskrbi Europljana ili se razmjerno lako može nadoknaditi plinom iz drugih izvora.“, izjavio je Hilgenstock za DW.

Prije svega se zemlje Baltika, kao i Švedska i Finska zalažu za takvu europsku zabranu, tim više što Rusija – upravo ovakvim poslom s europskim kompanijama, čak i širi svoje kapacitete ukapljenog plina kao što su Arctic LNG2, UST Luga LNG terminal i pogon u Murmansku, kako javlja agencija Bloomberg.

No Agencija Europske unije za suradnju energetskih regulatora (ACER) sa sjedištem u Ljubljani je i nedavno ponovila stav EU kako se uvoz ukapljenog plina iz Rusije treba tek „postepeno smanjivati“ kako bi se spriječio „energetski šok“.

U čvorište Baumgarten još uvijek stiže plin iz plinovoda kroz Ukrajinu.

Austrija još uvijek čvrsto u rukama ruskog Gazproma, slično je i u Mađarskoj

Prošlog prosinca je 98 posto plina austrijskih potrošača još dolazio iz Rusije, a austrijski energetski koncern OMV doduše tvrdi kako „želi prekinuti“ ugovor o isporuci kojim se Austrija obavezala kupovati ruski plin sve do 2040., ali da traži „zakonite mogućnosti“ da to učini.

Mađarska još uvozi goleme količine ruskog plina, a makar je nedavno potpisala sporazum s Turskom o korištenju turskog plinovoda Turkstream, stručnjaci upozoravaju kako i taj plin zapravo dolazi iz Rusije.

EU je odlučila kako već do 2027. godine želi biti potpuno neovisna od ruskog plina i Hilgenstock taj rok smatra „realističnim“.

Ostaje i pitanje je li će se to dogoditi budući da u drugoj polovini ove godine predsjedanje Unijom preuzima Mađarska. A njen premijer je već više puta dokazao kako mu nipošto nije na prvom mjestu nešto što bi moglo škoditi Kremlju, zaključuje DW.