Udruga Franak: Vrhovni sud još nije donio konačno pravilo o troškovima konvertiranih kredita

Udruga Franak odbacila je tvrdnje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske novom odlukom utvrdio kako u sporovima povezanima s konvertiranim kreditima u švicarskim francima svaka strana mora snositi vlastite sudske troškove. Tvrde da još nije konačno riješeno koliko troškova banka mora nadoknaditi potrošaču.

Reagirali su nakon medijskih objava prema kojima iz rješenja Vrhovnog suda Revd-3210/2026 od 15. srpnja proizlazi da potrošači imaju pravo samo na zatezne kamate do dana konverzije, dok svaka strana snosi svoje troškove postupka. Udruga takvo tumačenje naziva „klasičnom dezinformacijom izvlačenjem iz konteksta“.

Riječ je o rješenju kojim je Vrhovni sud odbio prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu. Sud stoga nije ponovno odlučivao o svim zahtjevima stranaka, nego je ocjenjivao jesu li postavljena pravna pitanja dovoljno važna za dopuštenje revizije.

Pritom se pozvao na odluku proširenog vijeća Rev-457/2025, donesenu 27. svibnja ove godine. Njome je većinom glasova zaključeno da korisnici koji su kredite u švicarskim francima konvertirali u eure nemaju pravo na ponovnu isplatu preplaćenih iznosa, ali imaju pravo na zatezne kamate na te iznose od trenutka pojedinih uplata do dana konverzije.

Pitanje koje visi u zraku

Udruga Franak ističe da je u novom predmetu potrošačeva odvjetnica zatražila odgovor na pitanje pripadaju li klijentu, uz zatezne kamate, i preplaćeni iznosi. Nije, međutim, postavila zasebno pitanje o naknadi sudskih troškova, iako Udruga smatra da je to trebala učiniti jer „to pitanje i dalje visi u zraku“.

Ni prijedlog Zagrebačke banke, prema tumačenju Udruge, nije sadržavao pitanje mora li banka potrošaču nadoknaditi sve ili dio njegovih troškova. Banka je u bitnome pitala može li potrošač koji nije dobio zatražene preplaćene iznose, nego samo zatezne kamate, biti oslobođen plaćanja sudskih troškova.

Udruga iz odbijanja tog pitanja zaključuje da potrošač ne bi smio snositi troškove banke, ali naglašava da Vrhovni sud nije odgovorio mora li banka platiti sve ili dio potrošačevih troškova. „O troškovima za predmete s konvertiranim kreditima Vrhovni sud još uvijek nije odlučio“, navode u priopćenju.

Primjena europskog prava

Odluka Rev-457/2025 ipak sadrži određene smjernice za raspodjelu troškova. Vrhovni sud u tom je predmetu ukinuo odluku Županijskog suda u Varaždinu prema kojoj svaka strana snosi vlastite troškove te naložio ponovno odlučivanje. Naglasio je da pri izračunu uspjeha u parnici treba uzeti u obzir ne samo dosuđeni novčani iznos nego i uspjeh u dokazivanju osnove zahtjeva, odnosno ništetnosti spornih ugovornih odredaba. Sud pritom nije odredio jedinstven omjer raspodjele troškova koji bi vrijedio u svim predmetima.

Iz odluke stoga ne proizlazi jednostavno pravilo prema kojem bi u svim takvim sporovima svaka strana morala snositi vlastite troškove. Njihova konačna raspodjela ovisit će o okolnostima i uspjehu stranaka u pojedinom postupku, dok pitanje primjene europskog prava i dalje ostaje otvoreno.

Udruga se pritom poziva na presudu Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19. Sud EU zaključio je da se europskom pravu protivi sustav prema kojem dio troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, ako takav sustav stvara znatnu prepreku koja ga može odvratiti od ostvarivanja prava na sudsku zaštitu.

Prema stajalištu Udruge, primjena europskog prava značila bi da banka potrošaču mora nadoknaditi sve troškove potrebne za dovršetak postupka. Ako bi se oni ipak određivali razmjerno uspjehu prema Zakonu o parničnom postupku, banka bi, tvrde, morala snositi barem dio troškova jer je potrošač uspio dokazati ništetnost ugovornih odredaba i ostvariti pravo na zatezne kamate.

„U najgorem slučaju banka mora potrošaču nadoknaditi oko 30 posto njegova troška, ali moguće je da to bude čak i 50 posto troška“, procjenjuje Udruga. Riječ je o njihovu pravnom tumačenju, a ne o obvezujućem stajalištu Vrhovnog suda.

Prema podacima kojima raspolaže Udruga Franak, oko polovice općinskih sudova i nakon odluke proširenog vijeća dosuđuje puna obeštećenja potrošačima. Tvrde i da velika većina ostalih sudova, kada priznaje samo zatezne kamate, bankama nalaže plaćanje svih troškova postupka. Riječ je o podacima Udruge, a ne o službenoj statistici sudova.

Odluka Rev-457/2025 tako pokazuje da Vrhovni sud pitanje troškova nije ostavio potpuno netaknutim, ali nije donio ni opće pravilo prema kojem bi u svim sporovima za konvertirane kredite svaka strana morala snositi vlastite troškove.