Među brojnim drugim promjenama, pandemija koronavirusa u fokus je stavila i rad od kuće oko kojega se već neko vrijeme “lome koplja”. Sve više čelnika velikih kompanija posljednjih je godina nalagalo svojim zaposlenicima da se vrate u ured, čak i uz prijetnju otkazom, no istovremeno raste i broj tvrtki koje ne vide smisao u putovanju u ako priroda posla to ne nalaže.
Najnovije istraživanje Eurostata otkrilo je i velike razlike u radu na daljinu diljem Europe pa tako radnici u Finskoj imaju 16 puta veće šanse obavljati posao od kuće od onih u Rumunjskoj.
Finska se ujedno nalazi i na vrhu liste europskih zemalja s 20,5 posto zaposlenika koji rade od kuće, ispred Irske s 19,2 posto. Obje zemlje za više nego dvostruko nadmašuju prosjek Europske unije od 8,8 posto.
Na daljinu radi preko deset posto stanovnika u još devet država Europe, najviše u Belgiji (13,2), Njemačkoj (13) i Malti (12,5 posto).
Na drugom kraju ljestvice, većinom se nalaze države istočne Europe pa je tako najmanji prosjek rada od kuće prošle godine zabilježen u Rumunjskoj (1,3 posto), Bugarskoj (1,4), Sjevernoj Makedoniji (1,9) i Grčkoj (2,3 posto).
Manje od pet posto zaposlenika radi na daljinu i u Hrvatskoj, točnije 4,7 posto. Bosna i Hercegovina nalazi se jedno mjesto ispred Hrvatske s 4,9 posto, dok s područja bivše Jugoslavije tu mogućnost najviše nude tvrtke u Sloveniji, odnosno njih 7,2 posto.
Analitičari navode kako su velike razlike među zemljama uglavnom uzrokuju tri faktora.
Prva je ekonomska struktura: države s većom zaposlenošću u informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji, financijama, profesionalnim uslugama, javnoj upravi, istraživanju i drugim uredskim zanimanjima prirodno imaju veće stope rada od kuće.
Nasuprot tome, zemlje s većim udjelom zaposlenosti u proizvodnji, poljoprivredi, građevinarstvu, turizmu, logistici, maloprodaji i uslugama uživo imaju niže stope jer se mnogi poslovi jednostavno ne mogu obavljati na daljinu.
Drugi bitan čimbenik je i kultura na radnom mjestu.
Pročitajte još:
“Zemlje u kojima je rad organiziran oko veće autonomije i povjerenja obično imaju veću primjenu rada na daljinu, dok zemlje s jačim normama osobnog nadzora i koordinacije licem u lice obično imaju nižu primjenu”, istaknuo je Cevat Giray Aksoy, zamjenik direktora istraživanja pri EBRD-u.
Zaključno, značajnu ulogu imaju i digitalna infrastruktura te zakonodavstvo. Brži i pristupačniji internet povezan je s većim stopama rada na daljinu, a isti u nekim državama članicama radnici imaju zakonsko pravo zatražiti da posao obavljaju od kuće.
