U prošloj godini omjer cijena stambenih nekretnina i dohotka kućanstava bio je 6,8 posto veći no u 2015. godini što znači da su cijene stambenog prostora u Europskoj uniji (EU) porasle u odnosu na prihode kućanstava.
No, zanimljivo je da su na nacionalnoj razini razlike poprilične. U 17 zemalja taj je omjer rastao dok je u preostalih 10 snižen. U Hrvatskoj je rastao, ali blago.
Taj omjer uspoređuje promjene cijena stambenih nekretnina s promjenom u prihodima kućanstava po glavi stanovnika u odnosu na baznu godinu. Omjer je veći kada cijene stambenog prostora rastu brže ili padaju sporije od prihoda kućanstava, a opada kada je taj rast sporiji. Logično, omjer se ne mijenja ako se obje varijable mijenjaju istim tempom.
U desetogodišnjem razdoblju najveći rast omjera imao je Portugal, i to za čak 60,8 posto.
Nakon njega slijedi Nizozemska s porastom od 34,3 posto te Mađarska s 26,5 posto. Dalje slijedi Češka s 25,8 posto pa onda Španjolska s 24,5 posto.
Potpuno je suprotan slučaj Rumunjske gdje je omjer pao za 42,8 posto što znači da su prihodi kućanstava rasli bržom stopom no cijene stambenih objekata.
Finska je na drugom mjestu s padom od 25,2 posto, a na trećem je mjestu Bugarska s nižim omjerom za 16,2 posto.
Hrvatska je u deset godina zajedno s Njemačkom imala najmanji rast omjera od oko dva posto.
Od 2020. u Hrvatskoj taj omjer nije mijenjan što znači da je dinamika rasta cijena nekretnina bila na istoj razini kao i dinamika rasta dohotka kućanstava.
U Sloveniji je, recimo, u zadnjih pet godina taj omjer porastao 11,1 posto.
U Njemačkoj je pak pao za 14,4 posto od 2020. nakon što je prethodnih pet godina neprestano rastao.
Treba napomenuti da sve ove brojke uspoređuju promjene cijena u odnosu na prihode u okviru spomenutog vremenskog razdoblja i ne prave poredak zemalja prema tome koliko su stambeni prostori skupi u odnosu na razinu prihoda u apsolutnim iznosima.
Još jedan način za razumijevanje priuštivosti stambenog prostora je standardizirani omjer cijena stambenih nekretnina i dohotka kućanstava.
Naime, on pokazuje je li se taj omjer nalazi iznad ili ispod dugogodišnjeg prosjeka od 2000. godine.
Tako podaci za EU pokazuju dva vrhunca. Jedan se zbio 2007. godine uoči globalne financijske krize i drugi u 2022. godini.
Tih godina omjer je bio na 7,9 posto i 7,4 posto iznad dugogodišnjeg prosjeka. Između ta dva trenutka omjer je 2014. pao na 6,4 posto ispod dugogodišnjeg prosjeka prije no što je ponovno počeo rasti.
Nakon 2022. on je padao u 2023. i 2024. da bi prošle godine ponovno se vratio iznad dugogodišnjeg prosjeka, i to 0,03 posto.
Kad je riječ o tom standardiziranom omjeru, u Hrvatskoj je on prošle godine bio 5,17 posto ispod dugogodišnjeg prosjeka dok je u Sloveniji bio 7,77 posto iznad tog prosjeka. U Sloveniji je od 2022. neprestance iznad prosjeka.
Pročitajte još:
Omjer cijena stambenih nekretnina i dohotka kućanstava jedna je tek dimenzija priuštivosti stambenog prostora.
Druge komplementarne dimenzije uključuju koliko je godina prihoda dovoljno za kupnju stambenog prostora i troškovi financiranja kupnje putem hipoteke.
