Španjolska klimatska skloništa mogla bi spasiti tisuće života, ostatak Europe zaostaje

Toplinski valovi sve češće pogađaju europske gradove, a mnogi građani nemaju mogućnost rashladiti se u vlastitim domovima. Klimatska skloništa – javni prostori sa sjenom, vodom i osnovnim uvjetima, postaju ključno rješenje u borbi protiv sve izraženijih klimatskih ekstrema. S obzirom na to da energetsko siromaštvo mnoge ljude ostavlja nezaštićenima čak i u vlastitim domovima, klimatska skloništa mogu biti jedno od rješenja za gradove.

Španjolska je pojačala svoje napore za zaštitu od klimatskih promjena nakon prošlogodišnjeg rekordnog ljeta, kada je 16-dnevni toplinski val u kolovozu doveo temperature do smrtonosnih 45°C. U 2025. godini zemlja je zabilježila više od 150.000 smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom, što je drugi najveći ikad zabilježeni broj. Više od 10.000 tih smrtnih slučajeva povezano je s dugotrajnom izloženošću umjereno visokim temperaturama, koje imaju „učinke koji se akumuliraju čak i u nedostatku upozorenja na vrućinu“, upozoravaju stručnjaci.

Španjolska je razvila jednu od najnaprednijih mreža klimatskih skloništa na svijetu, budući da ekstremne vrućine postaju sve češća ekološka opasnost našeg vremena. Prošle godine, španjolski premijer Pedro Sanchez najavio je da će se niz vladinih zgrada koristiti kako bi se građanima ponudilo utočište od sve intenzivnijih toplinskih valova koje je zemlja doživljavala.

Barcelona je predvodnik u Europi s mrežom od 400 skloništa otvorenih od lipnja do rujna. Skloništa uključuju knjižnice, škole, sportske dvorane i muzeje. Taj grad od 2020. godine radi na uspostavljanju mreže klimatskih skloništa u sklopu čega su gradski (škole, biblioteke, muzeji) i javni prostori (parkovi) uređeni na mapama i otvorenim javnostima kojima je tijekom toplinskih valova i ekstremnih temperatura potreban zaklon, a građani ih lako mogu pronaći putem gradske digitalne karte.

Ovi prostori, koji su obično klimatizirani i opremljeni sjedalima i besplatnom vodom, osmišljeni su kako bi zaštitili ljude koji kod kuće nemaju resurse za suočavanje s visokim temperaturama – poput starijih osoba, beba i osoba s postojećim zdravstvenim problemima.

Malaga i Sevilla također uspostavljaju klimatizirane prostore za rashlađivanje. Lisabon zbog loše energetske učinkovitosti mnogih zgrada, razvija mrežu urbanih skloništa za rashlađivanje tijekom toplinskih valova. U Bordeauxu tijekom ljetnih mjeseci i toplinskih valova, kada su temperature dosegnule 40 stupnjeva, vlasti su klimatizirane prostore poput Muzeja likovnih umjetnosti (Musée des Beaux-Arts) otvorile za sve i omogućile besplatan pristup, kao što su i produžili radno vrijeme parkova i bazena.

U Hrvatskoj se također koncept pokušava uvesti kroz prenamjenu postojećih javnih ustanova, poput knjižnica i muzeja, koje mogu postaju utočišta od ekstremnih temperatura. Institucije poput muzeja često su “opremljene” debelim zidovima te imaju infrastrukturu za održavanje optimalne i stabilne temperature, kao i mogućnost kontrole okoliša unutar svojih zidova. Kada se svemu doda i pristup sanitarnim čvorovima i pitkoj vodi, otvaranje vrata muzeja tijekom ljetnih toplinskih valova i zimskih vremenskih nepogoda ugroženim društvenim skupinama (poput beskućnika i ljudi osjetljivih na temperaturne šokove) moglo bi se pokazati od životne važnosti.