Ponuda za posao na LinkedInu, razgovor s navodnim direktorom kompanije i tehnički zadatak koji treba riješiti prije sljedećeg kruga selekcije. Za developere koji traže novi posao takav scenarij ne zvuči neobično.
Upravo na toj rutini, međutim, sve češće grade svoje napade kibernetički kriminalci.
Umjesto da pokušavaju probiti vatrozide, ukrasti lozinke izravnim napadom ili pronaći ranjivost u korporativnom sustavu, hakeri se predstavljaju kao poslodavci, regruteri ili tehnološke kompanije. Njihov cilj nije zaposliti kandidata, nego navesti ga da preuzme datoteku, otvori programski repozitorij ili pokrene kod koji će napadačima omogućiti pristup njegovu računalu.
Takav oblik napada posebno je opasan jer iskorištava situaciju u kojoj je osoba motivirana ostaviti dobar dojam, pokazati svoje znanje i dobiti posao. Ono što bi trebalo biti uobičajeni dio selekcijskog postupka postaje ulazna točka u privatne podatke, kriptoimovinu, poslovne račune i infrastrukturu kompanije.
Lažni intervju, stvarni malware
Microsoft je u ožujku 2026. upozorio na kampanju koju naziva „Contagious Interview”, aktivnu najmanje od prosinca 2022. godine. Napadači ciljaju ponajprije softverske developere u tehnološkim kompanijama, medijima i komunikacijskom sektoru, koristeći lažne procese zapošljavanja koji oponašaju stvarne selekcijske postupke.
Scenarij je često vrlo uvjerljiv. Kandidata kontaktira osoba koja se predstavlja kao regruter, slijedi razgovor o iskustvu i tehničkim kompetencijama, a zatim dolazi zadatak. Kandidat dobiva poveznicu na GitHub, GitLab ili Bitbucket, odnosno upute da preuzme određeni programski paket i pokrene ga na svojem računalu.
Problem je što se u naizgled legitimnom projektu nalazi zlonamjerni kod. Kada ga kandidat pokrene, napadači mogu instalirati program za udaljeni pristup računalu, prikupljati podatke i nastaviti napad bez znanja žrtve.
Microsoft je zabilježio i slučajeve u kojima se zlonamjerni kod aktivira kroz uobičajene razvojne alate. Primjerice, kandidat može otvoriti preuzeti projekt u Visual Studio Codeu i prihvatiti zahtjev za povjerenje autoru repozitorija. Time se može pokrenuti konfiguracijska datoteka koja preuzima i instalira dodatni zlonamjerni sadržaj.
Drugim riječima, nije potrebno da žrtva otvori očito sumnjivu datoteku ili klikne na poveznicu koja izgleda kao prijevara. Dovoljno je da povjeruje projektu koji na prvi pogled izgleda kao sasvim normalan tehnički zadatak.
LinkedIn postaje dio napadačke infrastrukture
Posebno zabrinjava činjenica da se napadi odvijaju preko platformi koje su postale standardni dio profesionalnog života. LinkedIn, WhatsApp i Discord koriste se za uspostavljanje kontakta, izgradnju povjerenja i vođenje lažnih razgovora za posao.
Sigurnosna kompanija Kudelski Security u istraživanju objavljenom u lipnju 2026. opisala je kampanju povezanu sa Sjevernom Korejom u kojoj su se napadači predstavljali kao regruteri na LinkedInu, WhatsAppu i Discordu. Njihova meta bili su developeri koje su pokušavali navesti na pokretanje zlonamjernog koda tijekom lažnih tehničkih intervjua.
Slične metode ne oslanjaju se nužno na očite znakove prijevare. Napadači mogu izraditi uvjerljive profile, lažne internetske stranice kompanija, profesionalne opise radnih mjesta i tehničke zadatke koji odgovaraju stvarnim potrebama industrije.
Umjetna inteligencija dodatno olakšava takve aktivnosti. Može pomoći u izradi uvjerljivijih poruka, prilagodbi komunikacije pojedinom kandidatu, generiranju lažnih profila i automatizaciji kontakta s većim brojem potencijalnih žrtava. Microsoft je u svojem istraživanju sjevernokorejskih operacija zapošljavanja upozorio i na korištenje AI alata za stvaranje lažnih identiteta, fotografija i izmjenu glasa.
Time se mijenja i ekonomika kibernetičkog kriminala. Napadačima više nije potrebno ručno uvjeravati svakog kandidata jednako dugim i nespretnim porukama. Mogu pripremiti cijeli proces koji izgleda kao profesionalna regrutacijska kampanja.
Iza lažnih regrutera stoji i financijski interes država
Među najaktivnijim akterima u takvim kampanjama nalaze se sjevernokorejske hakerske skupine. Njihove aktivnosti nisu ograničene na krađu kriptovaluta. One uključuju i infiltraciju u kompanije preko lažnih zaposlenika, pri čemu se operativci predstavljaju kao legitimni IT stručnjaci i pokušavaju dobiti udaljene poslove u inozemstvu.
Microsoft je upozorio da takvi operativci koriste ukradene ili posuđene identitete, lažne profesionalne profile, VPN-ove i posrednike koji im pomažu prikriti stvarnu lokaciju. U nekim slučajevima koriste i infrastrukturu s računalima koja se fizički nalaze u zemlji poslodavca, dok se oni na njih povezuju na daljinu.
Takva praksa ima dvostruku korist za napadače: omogućuje im ostvarivanje prihoda kroz plaće i potencijalni pristup internim sustavima kompanija.
Prema procjenama Ujedinjenih naroda koje prenosi Chainalysis, sjevernokorejski IT radnici mogu režimu donositi više od 600 milijuna dolara godišnje. Kriptovalute pritom imaju važnu ulogu u primanju i prijenosu novca, ali i u pranju prihoda ostvarenih nezakonitim aktivnostima.
Milijuni dolara ukradeni prije nego što je metoda postala globalno poznata
Koliko su takve metode već raširene, pokazuje analiza Chainalysisa. Ta je kompanija u posljednjih 18 mjeseci povezala više od 14,3 milijuna dolara gubitaka s napadima koji su uključivali lažne razgovore za posao i zlonamjerni softver. Mete nisu bile samo velike kriptoburze, nego i pojedinačni vlasnici kriptoimovine, privatni novčanici, organizacije i decentralizirani protokoli.
Posebno je važno što takvi napadi mogu biti priprema za mnogo veće operacije. Napadači kroz manje incidente testiraju metode, prilagođavaju zlonamjerni softver i uče kako zaobići sigurnosne kontrole.
Slučaj Binancea, u kojem je kompanija objavila da je napad povezan s lažnim procesom zapošljavanja i krađom kriptoimovine vrijednom 6,3 milijarde dolara, pokazuje koliko ozbiljne posljedice takav pristup može imati. No, riječ je tek o jednom, izrazito velikom primjeru šireg problema koji sigurnosne kompanije prate već godinama.
Sigurnosna provjera više ne počinje u IT odjelu
Tradicionalna kibernetička zaštita uglavnom se oslanjala na tehničke barijere: antivirusne programe, vatrozide, višefaktorsku autentifikaciju i kontrolu pristupa. Sve su to i dalje važni alati, ali ne mogu sami riješiti problem ako zaposlenik dobrovoljno preuzme zlonamjerni program i pokrene ga na računalu koje ima pristup poslovnim sustavima.
Sigurnosna politika kompanija se stoga mora proširiti i na procese zapošljavanja. Identitet regrutera i kompanije potrebno je provjeravati neovisnim kanalima, a tehničke zadatke ne bi trebalo pokretati na poslovnim uređajima bez odgovarajuće provjere. Posebno je važno ograničiti privilegije korisničkih računa, odvojiti razvojna okruženja od osjetljivih sustava i educirati zaposlenike o rizicima koji dolaze kroz naizgled uobičajenu poslovnu komunikaciju.
Pročitajte još:
Za kandidate vrijedi slično pravilo: nepoznati poslodavac ne bi smio dobiti automatsko povjerenje samo zato što ima profesionalno uređen LinkedIn profil ili nudi privlačnu poziciju. Sumnjive poveznice, programske pakete i zadatke koji zahtijevaju pokretanje neprovjerenog koda treba tretirati kao potencijalni sigurnosni rizik.
Najveća promjena u ovom obliku kibernetičkog kriminala jest to što napadači više ne moraju izgledati kao hakeri. Mogu izgledati kao regruteri, direktori, kolege ili potencijalni poslovni partneri. A kada se napad odvija kroz razgovor za posao, žrtva često sama otvara vrata sustavu koji bi trebao biti zaštićen.
