Rasprodaja rizičnih korporativnih dugova potresa tržišta: Prinosi na najrizičnije obveznice premašili 21 posto

Globalno tržište visokorizičnog korporativnog duga prolazi kroz ozbiljnu rasprodaju koja se sve snažnije prelijeva na kreditna tržišta. Investitori povlače kapital iz kompanija s najvećim dugovima i najslabijom kreditnom kvalitetom, a cijene njihovih obveznica i zajmova naglo padaju.

Pritisak je posebno izražen među izdavateljima s najnižim kreditnim rejtingom, dok su neki od najvećih specijaliziranih investicijskih fondova već zabilježili značajne gubitke.

Prinosi na obveznice kompanija s rejtingom CCC, najnižom kategorijom unutar spekulativnog odnosno „junk” duga, premašili su 21 posto u Europi i 18 posto u SAD-u.

Početkom godine iznosili su približno 16 posto u Europi i 15 posto u SAD-u. Tako snažan rast prinosa odražava pad cijena obveznica i sve veći rizik koji investitori pripisuju najzaduženijim kompanijama.

Na tržištu se istodobno gomila nekoliko problema. Više globalne kamatne stope povećavaju trošak servisiranja dugova, dok visoke cijene energije dodatno opterećuju poslovanje. Investitore zabrinjava i utjecaj umjetne inteligencije na poslovne modele kompanija koje već imaju visoku zaduženost. U Europi je situaciju dodatno pogoršala zabrinutost zbog fiskalnog stanja Francuske.

Investitori bježe od najrizičnijih dužnika

Rasprodaja je najizraženija među kompanijama koje imaju ograničenu mogućnost refinanciranja i malo prostora za pogreške. Investitori nastoje smanjiti izloženost takvim dužnicima, a pojedini fondovi teško mogu brzo prodati svoje pozicije bez dodatnog pritiska na cijene jer drže velike udjele u pojedinim izdanjima obveznica i zajmova.

„Potpuni masakr”, opisao je situaciju jedan portfeljni menadžer velikog američkog hedge fonda, dodajući da se investitori boje biti izloženi sljedećoj kompaniji koja bi mogla upasti u ozbiljne probleme. U takvim okolnostima, rekao je, držanje novca izvan tržišta postaje bolja strategija od preuzimanja dodatnog rizika.

Dodatni pritisak stvaraju i potezi pojedinih vlasnika kompanija, osobito fondova privatnog kapitala, koji pokušavaju premjestiti imovinu izvan dosega vjerovnika. Takve transakcije mogu oslabiti položaj kreditora i dodatno smanjiti vrijednost duga.

Stefan Tsonev, osnivač i glavni investicijski direktor fonda Sternlight Capital Partners, upozorava da se tržište suočava s novom situacijom u kojoj su vlasnici privatnog kapitala često izgubili velik dio vrijednosti svojih početnih ulaganja, dok slaba ugovorna zaštita vjerovnicima ostavlja manje mogućnosti da zaštite svoja potraživanja.

Gubici pogađaju i velike hedge fondove

Pritisak na najrizičniji dug već se odrazio na neke od najvećih i najagresivnijih investicijskih fondova, koji često zauzimaju velike pozicije u obveznicama kompanija u financijskim problemima.

Jedan od njih je Arini Capital Management, jedan od najbrže rastućih europskih hedge fondova specijaliziranih za kreditna ulaganja. Njegov glavni fond ove je godine pao 26 posto. Istodobno su pojedini kreditni timovi, poznati kao „podovi”, unutar velikih višestrategijskih hedge fondova morali prestati s radom, navode izvori upoznati sa situacijom.

Arini ima značajne pozicije u dugu proizvođača luksuznih automobila Aston Martina i kompanije Altice International, povezane s francuskim telekomunikacijskim poduzetnikom Patrickom Drahiem. Vrijednost duga obiju kompanija snažno je pala nakon što su sklopile transakcije kojima je dio imovine premješten izvan dosega vjerovnika. Pogoršale su se i pozicije fonda u dugu američke telekomunikacijske kompanije Brightspeed.

Problemi velikih fondova dodatno utječu na tržište jer njihova prisilna prodaja može ubrzati pad cijena. Simon Matthews, viši portfeljni menadžer u Neuberger Bermanu, upozorava da su brzina i intenzitet rasprodaje kod pojedinih prezaduženih kompanija prisilili neke poznate fondove specijalizirane za posebne kreditne situacije na agresivno zatvaranje pozicija, što je dodatno pogoršalo tržišna kretanja.

Telekomunikacijski sektor među najpogođenijima

U Europi je posebno izražen pad vrijednosti duga pojedinih telekomunikacijskih kompanija. Jedan od primjera je Virgin Media, čiji se dug od 22 milijarde funti ove godine našao pod snažnim pritiskom. Kompanija je ranije bila smatrana relativno stabilnim kreditnim izdavateljem, a njezin dug s najvišim prioritetom otplate trgovao se po nominalnoj vrijednosti. Sada se ubraja među problematičnije dužnike na tržištu.

Među fondovima pogođenima padom cijena nalazi se i londonski kreditni hedge fond Sona, koji ima velike pozicije u dugu Virgin Medije. Snažno je pala i vrijednost duga nizozemskog mobilnog operatera VodafoneZiggo, u vlasništvu Liberty Globala.

Takvi primjeri pokazuju da se rasprodaja ne ograničava samo na kompanije koje su već u neposrednoj opasnosti od stečaja. Pritisak se širi i na izdavatelje koji su donedavno imali bolju reputaciju na kreditnom tržištu, ali se sada suočavaju s većim troškovima financiranja i slabijim povjerenjem investitora.

Razlika između kvalitetnijih i rizičnijih dužnika sve je veća

Osim što rastu prinosi na najrizičnije obveznice, povećava se i razlika između troška zaduživanja kompanija s najnižim rejtingom i onih s nešto boljom kreditnom kvalitetom. U Europi je razlika između prinosa na CCC i BB obveznice naglo porasla.

Lotfi Karoui, kreditni strateg za više klasa imovine u Pimcu, objašnjava da kompanije s višim kreditnim rejtingom uglavnom lakše podnose rast referentnih kamatnih stopa jer imaju održiviju razinu zaduženosti, stabilnije pokriće kamata i bolji pristup tržištu kapitala.

Kod kompanija s rejtingom CCC situacija je znatno drukčija. Njihova financijska fleksibilnost je ograničena, a investitori imaju sve manje razloga prihvaćati dodatni rizik kada mogu ostvariti atraktivne prinose ulaganjem u kvalitetnije dužnike.

Rasprodaja tako otkriva sve dublju podjelu na kreditnom tržištu: kompanije koje imaju stabilnije financije i dalje mogu računati na pristup kapitalu, dok se najzaduženiji dužnici suočavaju s naglim rastom troška financiranja i sve manjim interesom investitora. Za njih bi produljeno razdoblje visokih kamata, skupih energenata i slabijeg povjerenja moglo dodatno otežati refinanciranje postojećih obveza.