Prinos iznad četiri posto vraća kupce japanskim obveznicama

Japan ponovno pronalazi kupce za dug koji dospijeva tek za četiri desetljeća. Aukcija 40-godišnjih državnih obveznica održana 29. rujna privukla je ponude vrijedne 928 milijardi jena, uz prihvaćenih 299,7 milijardi.

Omjer pokrića dosegnuo je približno 3,1, a najviši prihvaćeni prinos iznosio je 4,125 posto. Nakon rasta prinosa i pada cijena, ulaganje u najduži japanski državni dug ponovno postaje privlačno.

Potražnja mjerena omjerom pokrića bila je najveća od 2020. godine. Na prethodnoj aukciji taj je pokazatelj iznosio 2,82, dok je prosjek posljednjih dvanaest mjeseci bio 2,67. Rezultat pokazuje da su kupci spremniji prihvatiti dugoročnu izloženost Japanu kada za nju dobiju dovoljno visok prinos.

Za životne osiguravatelje takve obveznice imaju posebnu vrijednost. Njihove obveze prema osiguranicima protežu se desetljećima, pa dugoročni državni dug omogućuje usklađivanje budućih isplata s prihodima od ulaganja. Viši prinos olakšava tu računicu, osobito kada je ulaganje u istoj valuti u kojoj nastaju obveze.

Ipak, omjer pokrića aukcije ovisi i o količini ponuđenog duga. Smanjenje obujma izdanja može podignuti pokazatelj čak i bez jednako snažnog povećanja ukupnih ponuda. Rezultat je podržalo i smanjenje obujma aukcija 40-godišnjih obveznica. Za procjenu trajnosti oporavka zato će biti važni rezultati sljedećih izdanja i ponašanje kupaca nakon aukcije.

U pozadini je promjena monetarne politike. Banka Japana u rujnu je podigla ključnu kamatnu stopu na 1,25 posto, najvišu razinu u 31 godinu. Unutar središnje banke traje rasprava o brzini daljnjih povećanja, uz zabrinutost dijela dužnosnika zbog slabije potrošnje i učinka dosadašnjeg stezanja.

Za tržište obveznica taj proces ima dva učinka. Očekivanja viših kamata podižu prinose i pritišću cijene postojećih izdanja. Istodobno, uvjerljivija borba protiv inflacije može povećati spremnost ulagača da novac vežu na duži rok.

Kupac 40-godišnje obveznice procjenjuje kupovnu moć budućih isplata tijekom više desetljeća, pa mu je dugoročna stabilnost cijena posebno važna.

Visok prinos pritom dolazi uz znatan rizik promjene cijene. Ako tržišni prinosi nastave rasti, vrijednost već kupljene obveznice pada. Što je dospijeće udaljenije, osjetljivost je u pravilu veća. Osiguravatelj koji obveznicu koristi za pokrivanje dugoročnih obveza i ulagač koji je planira uskoro prodati zato mogu sasvim različito procijeniti isto izdanje.

Japanska promjena važna je i za druge države. Rast domaćih prinosa smanjuje relativnu privlačnost stranih obveznica za japanske institucije, osobito kada ulaganje u inozemstvu zahtijeva trošak zaštite od valutnih promjena. Reuters upozorava da japanski životni osiguravatelji raspolažu imovinom od 438,6 bilijuna jena, ali i da njihove odluke o preraspodjeli ulaganja napreduju sporo.

Ako veći dio novih ulaganja usmjere u domaći dug, američki i europski izdavatelji mogli bi osjetiti slabiju potražnju važnih institucionalnih kupaca. To je moguća posljedica privlačnijih japanskih prinosa, čiji će se opseg vidjeti tek u budućim tokovima kapitala.