Načelna ideja oko donošenja novog sedmogodišnjeg proračunskog okvira Europske unije (EU), za razdoblje od 2028. do 2034. godine, jest postići suglasnost među zemljama članicama do kraja ove godine.
Razlog je što nekolicina zemalja, među kojima je Francuska, iduće godine održava izbore, pa se želi izbjeći da neki novi ljudi poremete ono što je u znatnoj mjeri već proračunski razrađeno te da se dospije u vremenski tjesnac.
No, ni među sadašnjim liderima stvar ne ide baš glatko, a zadnjih dana u prvi plan su izbile teme koje se tiču vlastitih prihoda EU-a putem oporezivanja i pitanje financijske potpore Ukrajini.
Naime, dio zemalja predvođenih Francuskom, koja ima velike probleme s održivošću vlastitih javnih financija, želi da EU ima što više vlastitih prihoda kako bi se time donekle rasteretio model doprinosa zemalja članica.
Predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa je ovih dana iznio prijedlog da se oporezivanje tvrtki svede samo na velike kompanije koje imaju godišnji promet iznad 750 milijuna eura.
Costa, prema europskim izvorima koji su govorili za Politico, smatra da će se time olakšati postizanje sporazuma.
Izvorni prijedlog Europske komisije je bio da se oporezuju tvrtke čiji prihodi prelaze 100 milijuna eura, no to je naišlo na negativne reakcije u zemljama članicama kao što je Njemačka koje smatraju da se takvim dodatnim oporezivanjem smanjuje konkurentnost i posebice pogađaju tvrtke srednje veličine.
Sadašnji prijedlog podrazumijeva oporezivanje od 0,05 posto umjesto prethodne ideje fiksnog iznosa.
No, europski diplomati koji su željeli ostati anonimni misle da ni najnovija ideja neće biti dovoljno dobra za sve.
Kako Pariz gura povećanje europskih poreza radi smanjenja nacionalnih doprinosa zajedničkom proračunu, ustupak Parizu je zadržavanje početne ideje da se od europskog poreza prikupi 65 milijardi eura godišnje.
Costin tim predlaže i da se povećaju dva uglavnom neproblematična poreza, a to su na neprikupljenu plastiku i na elektronički otpad. Dodatak bi bio 25 centi za kilogram.
Ideja je i da se prihodi od takozvanog ugljičnog poreza slijevaju u zajednički proračun u 100-postotnom iznosu umjesto dosadašnjih 75 posto za EU i ostatak za državu članicu.
Ovoga tjedna ministri financija EU-a nisu se uspjeli dogovoriti oko razvodnjene varijante europskog poreza na duhan.
Na kraju su Finska i Švedska popustile u stajalištima oko minimalne stope za duhanske vrećice, ali Malta nije htjela dati potporu konačnoj verziji teksta.
“Imamo suglasnost 26 zemalja. No, ovdje se traži jednoglasnost”, izjavio je irski ministar financija Simon Harris nakon dugotrajnih razgovora iza zatvorenih vrata početkom ovoga tjedna.
Tema europskog oporezivanja duhana već je mjesecima u fokusu među članicama EU-a. Posebice je problematično pitanje bila minimalna stopa za nikotinske proizvode, a onda uz to još i inflatorno indeksiranje poreznih stopa.
Ministar Harris je ipak najavio da će nastaviti s trudom oko postizanja konsenzusa.
Da se stvar dodatno zakomplicira ovih dana pobrinuo se njemački kancelar Friedrich Merz koji je rasrdio nekolicinu zemalja rekavši da će povezati davanje potpore europskom proračunu sa zajmom za Ukrajinu.
Slovački premijer Robert Fico je to nazvao klasičnom ucjenom.
“Potpora Ukrajini je zajednička europska odgovornost, a ne samo pojedinih zemalja članica. Zbog toga pitanje kako ćemo idućih godina financirati Ukrajinu prirodno spada u kontekst pregovora oko EU proračuna”, izjavio je Merz.
On je sve to pojasnio i u pismu koje je poslao Antoniju Costi.
Trenutačno se razgovara o zajmu za Ukrajinu teškom 70 milijardi eura. EU bi pridonio sa 45 milijardi dok bi ostali partneri kao Kanada, Japan i Velika Britanija dali preostalih 25 milijardi eura.
Merz kaže da ne želi da se ponovi prošlogodišnja situacija oko drugog kredita Ukrajini od 90 milijardi eura za koji su tri zemlje – Češka, Mađarska i Slovačka – izborile izuzeće od participacije.
Pročitajte još:
Novi mađarski premijer Peter Magyar, koji se sastao s Merzom, kazao je da on ipak misli da ne treba povezivati europski sedmogodišnji proračun s drugim temama koje nisu njegov sastavni dio.
Očito je da do dogovora još ima puno posla, a do božićnih blagdana je oko mjesec i pol dana. Pitanje je hoće li to biti dovoljno vremena, no istina je i to da europska praksa pokazuje da su zemlje članice sposobne doći do kompromisnog dogovora u ključnim momentima.
