Neto bogatstvo hrvatskih umirovljeničkih kućanstava pri dnu eurozone

Jaz u bogatstvu među europskim kućanstvima osoba između 65 i 74 godine prilično je velik.

Riječ je o neto bogatstvu čija je medijalna vrijednost u Luksemburgu 1,22 milijuna eura, a u Latviji tek 36.300 eura.

Brojke otkrivaju kako stanovanje, mirovine i obiteljsko okružje pomažu oblikovanju sigurnosti u mirovini.

Neto bogatstvo je zapravo razlika između ukupne imovine kućanstava i postojećih obveza.

U to je je uključena vrijednost nekretnine u kojoj se živi, vrijednost drugih nekretnina, automobila, imovine poput nakita ili umjetnina te tvrtke u slučaju da je riječ o samozaposlenosti. Također, uzima se u obzir financijska imovina kao što su depoziti, obveznice, dionice i slično, novac koji netko eventalno duguje te vrijednost dobrovoljne mirovinske sheme ili životnog osiguranja.

U obveze spadaju hipoteke na nekretnine te ostale vrste kredita uključivo prekoračenje po tekućem računu ili kartični dug.

U nekim državama pojedina kućanstava sa starijim osobama imaju 30 puta veće bogatstvo u odnosu na druga. Podaci se temelji na istraživanju Europske središnje banke.

U eurozoni kućanstva sa osobama između 65 i 74 godine imaju medijalno neto bogatstvo od 185.300 eura. To upravo varira između spomenutih brojki za Latviju i Luksemburg.

No, Luksemburg je iznimka jer je na drugom mjestu Malta gdje je medijalna brojka 310 tisuća eura.

Luksemburg i Malta su male zemlje, a iza njih slijedi Belgija s brojkom od 307.700 eura te onda Irska s 296.700 eura.

Na petoj je poziciji Francuska u kojoj je medijalno neto bogatstvo takvih kućanstava 232.800 eura. Odmah iza je Njemačka s 232.100 eura te onda Španjolska s 200.800 eura.

Najnižu brojku među najvećim europskim gospodarstvima ima Italija od 168 tisuća eura. Drugim riječima, osobe u dobi za umirovljenje u Francuskoj ili Njemačkoj imaju više od 60 tisuća eura više no Talijan u toj dobi.

Iznad prosjeka eurozone još su Cipar i Austrija.

Slovenija je na ljestvici iza Italije s brojkom od 138,2 tisuće eura, a Hrvatska je peta od dna sa 75,9 tisuća eura.

Osim Latvije, od Hrvatske su slabije Litva, Mađarska i Estonija. Osim članica eurozone prije no što se ove godine pridružila Bugarska u pregled su uključene Mađarska i Češka.

Zanimljivo je da je brojka za Nizozemsku tek 134.400 eura unatoč dosta visokim mirovinskim prihodima što znači da se oni ne prelijevaju uvijek u visoku razinu privatnog bogatstva.

Ako se pogledaju brojke samo za kućanstva s osobama starijim od 75 godina tada je medijalno neto bogatstvo u eurozoni 144.400 eura, odnosno 22 posto niže no što je slučaj za kućanstva s osobama između 65 i 74 godine.

Samo u Luksemburgu i Belgiji je bogatstvo veće kod starije umirovljeničke skupine.

Primjerice, u Austriji je 51 posto niže, u Njemačkoj 44 posto niže te u Francuskoj 14 posto niže.

U Hrvatskoj je medijalno neto bogatstvo kućanstava s umirovljenicima starijim od 75 godina 60,7 tisuća eura, dok je u Sloveniji 97 tisuća eura.

“Razlike između država pokazuju da bogatstvo nije nikad tek rezultat osobnih štednih navika već odražava dugoročnu interakciju između tržišta nekretnina, države blagostanja, mirovinskih sustava, obiteljskih transfera i kreditnih institucija”, ocjenjuje profesor Fabian Pfeffer sa sveučilišta Ludvig Maximilian u Muenchenu.

Za veliki broj kućanstava njihov dom je i njihova najvažnija imovina.

Pfeffer dodaje da Njemačka ili Austrija izgledaju kao zemlje s nižim neto medijalnim bogatstvom no to je djelomično zbog većeg udjela nekretnina u najmu.

“To ne znači automatski da su starije osobe u takvim prostorima siromašne. To znači da se ekonomska sigurnost manje odražava kroz bilancu kućanstava”, prenosi Euronews njegove riječi.

Dodaje i da su mirovine među najvažnijim ekonomskim resursima za veliki broj starijih ljudi, a izdašan mirovinski sustav može umanjiti potrebu za akumuliranjem privatne imovine za doba mirovine. Stoga nekad manji iznos bogatstva odražava učinkovitiju državu blagostanja.

Jedan od bitnih faktora za akumuliranje imovine u mlađoj dobi može biti financijska pomoć ili doprinos obitelji, odnosno roditelja.