Ministarstvo turizma i sporta dosad je zaprimilo 104 plana upravljanja destinacijom, novih dokumenata kojima bi hrvatske turističke destinacije trebale prijeći s promocije na aktivno upravljanje turizmom. Zakonski rok za izradu planova bio je početak 2026. godine, no kod mnogih postupak se produljio: ponegdje izrada još traje, dok su drugdje planovi u postupku javnog savjetovanja ili formalnog usvajanja.
Prvi ciklus njihove izrade pokazao je da većina turističkih zajednica za taj posao nema dovoljno znanja ni kapaciteta te da će pravi izazov biti njihova provedba.
Zakonom o turizmu, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2024. godine, propisano je da lokalne i regionalne turističke zajednice izrađuju planove za razdoblje od četiri godine. Donose ih predstavnička tijela lokalne ili regionalne samouprave na prijedlog turističkih vijeća.
Prema Upisniku turističkih zajednica, u Hrvatskoj djeluje 297 lokalnih i regionalnih turističkih zajednica i turističkih zajednica područja koje bi trebale izraditi planove. Međutim, broj planova nije nužno jednak broju turističkih zajednica jer jedan dokument može obuhvatiti više gradova, općina ili turističkih zajednica. Najrazvijenije destinacije, svrstane u prvi i drugi razred turističke razvijenosti, moraju izračunati i turistički prihvatni kapacitet.
Dobra prilika za konzultantski biznis
Zbog kratkih rokova i zahtjevne metodologije turističke zajednice uglavnom su angažirale vanjske stručnjake. U izradu su se uključile etablirane konzultantske kuće i znanstvene institucije, ali i male, tek osnovane tvrtke bez značajnijih referenci.
Institut za turizam tijekom 2024. godine radio je na 12 projekata ukupne vrijednosti 306.000 eura bez PDV-a, a 2025. na još 11 projekata vrijednih 218.300 eura. Među njima su planovi za Splitsko-dalmatinsku, Istarsku, Ličko-senjsku, Krapinsko-zagorsku i Šibensko-kninsku županiju te Split, Makarsku, Mali Lošinj, Cres, Nin i druge destinacije.
Ravnatelj Instituta za turizam Damir Krešić kaže da se proces pokazao zahtjevnijim nego što se očekivalo.
„Najveći izazov je dostupnost i kvaliteta potrebnih podataka – podaci su razasuti po raznim izvorima, različite kvalitete, različite dinamike objavljivanja, a neki podaci nisu uopće dostupni iz sekundarnih izvora pa je potrebno provođenje primarnog istraživanja, što dodatno poskupljuje izradu dokumenata i produžuje vrijeme potrebno da se dokument završi. Drugi izazov je obveza da se dokumenti usvoje u predstavničkim tijelima JLS-ova ili županija, pa se proces usvajanja dokumenta, koji su tehničkog i stručnog karaktera, može ispolitizirati“, kaže Krešić.
Da planovi ne bi završili u ladicama, moraju se temeljiti na kvalitetnim podacima i stvarnim potrebama destinacije, dok predložene mjere moraju imati političku, institucionalnu i financijsku potporu. Krešić upozorava i da turističke zajednice moraju prerasti svoju tradicionalnu promotivnu ulogu.
„Slikovito rečeno, turističke zajednice trebaju se od organizatora ribarskih i pučkih fešti postupno transformirati u istinske organizacije za destinacijski menadžment, sposobne za strateško planiranje, koordinaciju dionika, praćenje pokazatelja i upravljanje razvojnim procesima.“, smatra Krešić.
Suprotstavljeni ciljevi i interesi
Dugogodišnja turistička konzultantica i direktorica tvrtke 505 savjetovanje Sanja Čižmar nije sudjelovala u izradi planova, ali smatra da je novi sustav dobar početak prema održivijem turizmu. Upozorava, međutim, da se već degradirane destinacije ne mogu brzo oporaviti.
„Planovi upravljanja destinacijom mogu tek spriječiti daljnje bujanje turizma tamo gdje on već izravno smanjuje kvalitetu života lokalne zajednice i vrši neizdrživ pritisak na infrastrukturu. Treba pozdraviti takav korak, ali i razbiti iluzije da je stanje moguće preokrenuti u kratkom ili srednjem roku“, objašnjava Čižmar.
Ključnim smatra usklađivanje interesa turističkih zajednica, lokalnih vlasti i ostalih dionika. Turističke zajednice, naime, nemaju ovlasti ni novac za provedbu većine infrastrukturnih i prostornih mjera koje se pojavljuju u planovima.
„U stvarnosti se ciljevi pojedinih interesnih skupina ne poklapaju idealno, često su suprotstavljeni, tako da provedba često odstupa od planiranih ciljeva. Doduše, Zakon predviđa da se realizacija plana mora pratiti godišnje, te bi godišnji izvještaji koji se dostavljaju lokalnoj samoupravi, trebali biti instrument za usmjeravanje provedbe prema ciljevima planova“, kaže Čižmar.
Ministarstvo turizma i sporta ističe da planovi trebaju sadržavati analizu stanja, pokazatelje održivosti, razvojne mjere i projekte važne za destinaciju. Od turističkih zajednica očekuje se da preuzmu ulogu organizacija za destinacijski menadžment. Ministarstvo, međutim, ne nadzire stručnu kvalitetu planova, nego samo njihovu usklađenost sa zakonskim odredbama i propisanim postupkom donošenja. Ne vodi ni evidenciju angažiranih konzultanata niti raspolaže podacima o pojedinačnim ugovorima turističkih zajednica s vanjskim stručnjacima.
Ankete nisu dovoljne
Koliko su dokumenti opsežni pokazuje Plan upravljanja Omišem, koji ima više od 200 stranica. Za njegovu je izradu Turistička zajednica Grada Omiša angažirala splitski Urbanex, a projekt je stajao 35.600 eura.
Direktor TZ-a Omiša Ivan Pavković smatra da turističke zajednice poznaju lokalne probleme, ali nemaju sva stručna znanja potrebna za izradu takvih dokumenata. Prihvatni kapacitet, upozorava, ne može se procjenjivati samo anketama lokalnog stanovništva, turista i ostalih dionika.
„Ankete dionika daju važan uvid u percepciju opterećenosti prostora, infrastrukture i kvalitete života, ali ih treba promatrati zajedno s objektivnim podacima – brojem dolazaka i noćenja, prostornim pokazateljima, prometnim opterećenjem, stanjem infrastrukture i sezonskim rasporedom posjetitelja“, kaže Pavković.
Jedan od najsloženijih dokumenata bio je Plan upravljanja destinacijom Zagreb za razdoblje od 2026. do 2029. godine, koji je izradila Turistička zajednica grada Zagreba u suradnji s konzultantskom kućom Horwath HTL Hrvatska. Gradska skupština Grada Zagreba usvojila ga je 10. srpnja 2026. godine.
Metodologiju prilagoditi destinacijama
Direktorica Turističke zajednice grada Zagreba Martina Bienenfeld kaže da Zagreb nije tipična turistička destinacija, nego glavni grad te administrativno, gospodarsko, kulturno i turističko središte. Zato prihvatni kapacitet ne treba tumačiti kao broj turista kojima je dopušten dolazak, nego kao podlogu za razvojne odluke.
„Zagrebu ne treba manje turista, već mu treba kvalitetan i održiv rast turizma“, poručuje Bienenfeld. Grad, prema njezinoj ocjeni, nema problem prekomjernog turizma pa cilj nije ograničavanje razvoja, nego izgradnja cjelogodišnje kulturne, poslovne i turističke destinacije.
Horwath HTL u proteklih 18 mjeseci radio je i na planovima za Rovinj, Novalju i Porečku rivijeru, koja obuhvaća šest turističkih zajednica. Od svibnja do prosinca prošle godine ti su poslovi zauzimali gotovo sve kapacitete odjela turističkog savjetovanja tvrtke. Partner Horwath HTL-a Siniša Topalović kaže da je najveći problem bilo prikupljanje podataka o potrošnji vode i električne energije, komunalnim kapacitetima, prometnom opterećenju i broju zaposlenih u javnim službama. Problematičnom se pokazala i jedinstvena metodologija koja se gotovo jednako primjenjuje na Zagreb, Rovinj, Novalju i znatno manje općine.
„Metodologija bi u budućnosti trebala biti fleksibilnija i prilagođena tipu destinacije, njezinoj veličini, intenzitetu turizma i složenosti problema kojima se bavi“, smatra Topalović.
Prvi ciklus ipak opisuje kao veliki nacionalni pilot-projekt u kojem su istodobno testirani novi zakonski okvir, pokazatelji i način suradnje turističkih zajednica, lokalnih vlasti, komunalnih sustava i ostalih dionika. Nakon njegove evaluacije trebalo bi mijenjati Pravilnik i pojednostavniti model, ali ne i odustati od planova.
Topalović upozorava i da je kratkoročni najam politički osjetljivo pitanje jer izravno utječe na prostor, stanovanje, infrastrukturu i lokalno stanovništvo.
Podloga za konkretne odluke
„U idućim mjesecima bit će zanimljivo vidjeti koliko će destinacija krenuti prema stvarnom upravljanju kapacitetima, što ne mora nužno značiti zabrane, a koliko će ih odabrati status quo i prepustiti daljnji razvoj isključivo tržištu i inerciji koja je mnoge destinacije dovela do ruba pucanja. To je na neki način ujedno i test zrelosti političkog vodstva pojedine destinacije“, zaključuje Topalović.
Planovi bi trebali poslužiti kao podloga za konkretne odluke o prostoru, infrastrukturi, prometu i smještajnim kapacitetima.
Pročitajte još:
Turističke zajednice pritom ne mogu same ograničavati gradnju apartmana ili kratkoročni najam jer su ključne ovlasti u rukama gradova i općina. Siniša Topalović ističe da su jedinice lokalne samouprave dobile operativne instrumente za upravljanje kratkoročnim najmom, zbog čega planovi postaju i politički dokumenti. Sanja Čižmar ključnim pitanjem smatra upravo žele li destinacije daljnju gradnju i razvoj te, ako žele, u kojim zonama i pod kojim uvjetima.
Planovi upravljanja tako su gradovima, općinama i turističkim zajednicama dali novi alat. Hoće li njime doista upravljati turističkim razvojem ili će stotine stranica ostati samo formalno ispunjena zakonska obveza, ovisit će ponajprije o političkoj volji, novcu i sposobnosti lokalnih institucija da predložene mjere provedu.
