Hrvatskim kompanijama koje robu i sirovine plaćaju u dolarima rujan donosi dodatni trošak čak i kada dobavljači nisu promijenili cijene. Američka valuta ojačala je prema euru gotovo 2,3 posto i danas je pred najvećim mjesečnim rastom u 14 mjeseci. Za poduzeća koja prihode ostvaruju u eurima, a nabavu podmiruju u dolarima, to znači veći račun za istu isporuku. Izvoznicima koji naplaćuju u dolarima isti pomak može povećati zaradu.
Razlika se stvara između ugovaranja posla i njegova plaćanja. Uvoznik može naručiti opremu, izračunati troškove i kupcu ponuditi konačnu cijenu, a zatim pri podmirenju dolarske obveze izdvojiti više eura nego što je planirao. Ako je prodajna cijena već zaključana, povećani trošak izravno smanjuje njegovu maržu.
Ilustrativni izračun pokazuje koliko je taj pomak važan. Račun od milijun dolara pri tečaju od 1,16 dolara za euro stoji približno 862.069 eura. Pri tečaju od 1,135 dolara za euro, oko kojega se euro kretao danas, isti račun iznosi približno 881.057 eura. Razlika je gotovo 19.000 eura, uz potpuno jednaku dolarsku cijenu robe.
Na poslu za koji je poduzeće očekivalo 100.000 eura zarade prije poreza, takav bi dodatni trošak, uz nepromijenjene ostale uvjete, odnio gotovo petinu planiranog rezultata. Zato relativno mali pomak tečaja može imati znatno veći postotni učinak na dobit.
Dolaru trenutačno pomažu otpornost američkog gospodarstva i očekivanja viših kamatnih stopa, dok euro opterećuju europske energetske i dužničke neizvjesnosti. Hrvatskim poduzećima ta se tržišna razlika prenosi kroz cijenu nabave, vrijednost potraživanja i trošak financiranja.
Kod sirovina učinak može biti dvostruk. Ako istodobno porastu dolarska cijena robe i vrijednost dolara prema euru, europski kupac plaća oba povećanja. Obrnuto, pad cijene sirovine može biti djelomično poništen nepovoljnijim tečajem. Zato se cijena na svjetskoj burzi i konačni trošak hrvatskog kupca mogu kretati različitim intenzitetom.
Atlantic Grupa daje konkretan primjer obveza koje su osjetljive na dolar. Na kraju 2025. godine njezine dolarske obveze prema dobavljačima i ostale obveze iznosile su, preračunato, oko 10,5 milijuna eura. Dolarska potraživanja i novac zajedno iznosili su približno 125.000 eura, pa je neto izloženost tih bilančnih stavki bila oko 10,4 milijuna eura na strani obveza. Takva struktura znači da jačanje dolara povećava njihovu protuvrijednost u eurima.
Za Atlantic, koji je u izvješću za 2025. istaknuo pritisak visokih cijena kave i kakaa, tečaj je još jedan čimbenik u računici nabave. Koliki će dio povećanog troška završiti u prodajnoj cijeni ovisi o ugovorima, zalihama i prostoru za poskupljenje. Objavljena dolarska pozicija pokazuje stanje na kraju prošle godine; stvarni učinak ovog rujna određuju obveze koje kompanija sada podmiruje i uvjeti njihove zaštite.
INA pokazuje kako ista kompanija može biti izložena dolaru kroz više dijelova poslovanja. U godišnjem izvješću za 2025. navodi dolarsku monetarnu imovinu od približno 215,3 milijuna eura i obveze od 103,4 milijuna eura. Njezina analiza osjetljivosti pokazuje da bi promjena tečaja od 10 posto, na tadašnjoj poziciji i prema pretpostavkama iz izvješća, imala učinak na rezultat od približno 11,2 milijuna eura u jednom ili drugom smjeru.
Time se vidi koliko je za procjenu učinka važna ukupna valutna pozicija. Nabava nafte stvara dolarske troškove, ali kompanija istodobno ima dolarska potraživanja, novac i druge poslovne tokove. INA navodi da valutnim rizikom upravlja prirodnom zaštitom, usklađujući valutnu strukturu duga s očekivanim novčanim tokovima.
Na izvoznoj strani jači dolar najviše odgovara poduzećima koja naplaćuju u toj valuti, a velik dio troškova podmiruju u eurima. Za isti dolarski prihod dobivaju više eura, što može poboljšati profitabilnost bez povećanja obujma posla. Korist je manja ako u dolarima plaćaju i materijal, opremu ili kredite.
Takav odnos opisuje Brodogradilište Viktor Lenac. Većinu prihoda ostvaruje u eurima, dok se poslovi za američku ratnu mornaricu uglavnom ugovaraju u dolarima. Većina obveza izražena je u eurima. Kompanija je u izvješću za 2025. navela da je pad dolara stvarao negativne tečajne razlike, osobito u razdobljima naplate dolarskih projekata. Jačanje dolara za takve poslove može djelovati povoljno.
Lenac ujedno navodi da relativno brz obrtaj potraživanja i stranog novca ograničava valutni rizik, zbog čega ne provodi aktivnu zaštitu od tečajnih razlika. To pokazuje da zaštita počinje i načinom ugovaranja te brzinom naplate. Što je kraće razdoblje tijekom kojega prihod ostaje izložen promjeni tečaja, to je manji prostor za iznenađenje.
Pročitajte još:
Poduzeća mogu unaprijed ugovoriti i tečaj buduće kupnje ili prodaje dolara. Terminski ugovor omogućuje uvozniku da odredi koliko će eura trebati za poznatu dolarsku obvezu, a izvozniku koliko će eura dobiti od buduće naplate. Time se stabilizira računica posla, uz odricanje od koristi koju bi donio povoljniji tržišni tečaj.
Za hrvatske kompanije zato će u sljedećim mjesecima biti presudno koliko dolarskih obveza dospijeva, koliko dolarskih prihoda dolazi na naplatu i koji je dio tih tokova unaprijed zaštićen. Jači dolar povećava vrijednost izvozne naplate, ali i cijenu uvozne nabave. Konačna razlika ostaje u marži, ondje gdje se susreću ugovorena cijena, rok plaćanja i stvarni tečaj.
