Europa u novu sezonu grijanja ulazi sa zalihama plina blizu najnižih razina u posljednjih devet godina. Poremećaji katarskih isporuka dodatno povećavaju konkurenciju za ukapljeni prirodni plin na svjetskom tržištu. U takvim okolnostima raste i važnost terminala za UPP na Krku, čiji je kapacitet prošle godine povećan na 6,1 milijardu kubičnih metara godišnje.
No mogućnost Hrvatske da taj kapacitet u cijelosti iskoristi za opskrbu srednje Europe još uvijek ograničava transportna mreža.
Europska agencija za suradnju energetskih regulatora ACER upozorava da bi, ostane li katarska proizvodnja izvan pogona do kraja godine, na svjetskom tržištu moglo nedostajati oko 26 milijardi kubičnih metara LNG-a.
Europska potreba za kupnjom LNG-a na spot tržištu u tom bi slučaju mogla porasti s oko 40 na 56 milijardi kubika. Katar je prošle zime osiguravao sedam posto europskog uvoza LNG-a, odnosno oko četiri posto ukupnog uvoza prirodnog plina u EU.
Istodobno su europske zalihe plina blizu devetogodišnjeg minimuma. ACER procjenjuje da bi Europa uz sadašnji tempo uvoza LNG-a mogla napuniti skladišta do 80 posto kapaciteta, dok bi dosezanje 90 posto zahtijevalo dodatne izvore opskrbe. Dodatni problem predstavlja konkurencija azijskih kupaca za fleksibilne LNG terete, što bi moglo dodatno podići cijene.
Upravo takva situacija povećava stratešku i komercijalnu vrijednost terminala na Krku, smatra predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin Dalibor Pudić.
Prostor za dodatne količine se sužava
„Poremećaj katarskih isporuka ne znači da će katarski UPP biti preusmjeren upravo prema terminalu za UPP na otoku Krku. Važniji je učinak na globalno tržište. Ako Europa dobiva manje katarskog UPP-a, mora snažnije konkurirati azijskim kupcima za terete iz SAD-a, Afrike i drugih izvora“, kaže Pudić.
U takvim okolnostima, dodaje, raste vrijednost svakog raspoloživog europskog terminala. Prednost Krka pritom vidi u njegovu položaju prema tržištima srednje i jugoistočne Europe, koja nakon smanjenja uvoza ruskog plina traže dodatne dobavne pravce.
Sam terminal danas može otpremiti najviše 6,1 milijardu kubičnih metara prirodnog plina godišnje, što potvrđuju i službeni podaci LNG Hrvatske. Kapacitet je povećan s ranijih 3,9 milijardi kubika nakon ugradnje novog modula za uplinjavanje krajem prošle godine.
No svih 6,1 milijardu kubika trenutačno nije moguće ponuditi tržištu.
„Naši svi raspoloživi kapaciteti su zakupljeni do 2037. godine“, kaže direktor LNG Hrvatske Ivan Fugaš. Korisnici terminala mogu dovesti i više UPP-a od ugovorene količine sve dok ukupna količina ostaje unutar komercijalnog kapaciteta terminala, no prostor za takve dodatne količine uskoro će se znatno suziti.
„Sljedeće godine nudit će se kapaciteti do nekih 4,5 milijardi, no tek kada Plinacro dobije sve potrebne dozvole za plinovode koje trenutno završava sa izgradnjom“, objašnjava Fugaš.
Terminal ne odlučuje odakle UPP dolazi ni kome će plin nakon uplinjavanja biti prodan. LNG Hrvatska kao operator upravlja terminalom i pruža usluge njegovim korisnicima, dok su kupnja i prodaja plina u rukama trgovaca. Nakon što plin napusti terminal i uđe u hrvatski transportni sustav, operator terminala više nema podatak o njegovu konačnom odredištu.
Ograničenje se s mora preselilo na kopno
Prema podacima Plinacra, transport plina iz Hrvatske prema Mađarskoj trenutačno se odvija uobičajeno, dok je prema Sloveniji povećan nakon puštanja u rad novoizgrađenog plinovoda Zabok – Lučko. Dovršetkom plinovoda Bosiljevo – Sisak do kraja ove godine trebali bi se stvoriti uvjeti za daljnje povećanje transporta prema obje zemlje.
Kapacitet prema Mađarskoj tada bi se trebao povećati s približno 1,7 na 3,5 milijardi kubičnih metara godišnje, ovisno o uvjetima uzvodnog tlaka, dok bi prema Sloveniji mogao dosegnuti gotovo 1,5 milijardi kubika godišnje.
„Daljnje povećanje kapaciteta za prihvat plina iz terminala za UPP i njegov transport prema Mađarskoj i Sloveniji omogućit će se dovršetkom i puštanjem u rad plinovoda Bosiljevo – Sisak, planiranim do kraja 2026. godine. Dodatni kapaciteti tada će biti na raspolaganju trgovcima i opskrbljivačima plinom. Hoće li ih koristiti, u kojem opsegu i za potrebe kojih tržišta, ovisit će o njihovim poslovnim odlukama“, poručuju iz Plinacra.
U širenje transportne mreže ulaže se 533 milijuna eura bespovratnih europskih sredstava. U okviru projekta jačanja plinske infrastrukture grade se četiri plinovoda: Zlobin – Bosiljevo, Zabok – Lučko, Kozarac – Sisak i Bosiljevo – Sisak. Prva tri su završena, pri čemu je Kozarac – Sisak u probnom radu.
Plinacro je ove godine napravio i korake prema povećanju prekograničnih kapaciteta. Sa slovenskim operatorom Plinovodi u svibnju je potpisao zajedničku izjavu o povećanju kapaciteta prema Sloveniji, a s mađarskim FGSZ-om slična je izjava potpisana u srpnju.
Pudić zato Mađarsku vidi kao najvažnije potencijalno tržište za plin koji preko Krka ulazi u hrvatski sustav, a odmah iza nje Sloveniju. Preko njih plin može nastaviti prema Slovačkoj, Austriji i drugim tržištima srednje Europe. Dugoročno bi terminal mogao imati veću ulogu i u opskrbi Bosne i Hercegovine, što ovisi o izgradnji Južne plinske interkonekcije.
Sigurna opskrba, ali ne i cijena plina
Veća iskorištenost hrvatske infrastrukture Hrvatskoj može donijeti i gospodarsku korist kroz prihode operatora terminala i transportnog sustava, ali ne jamči nižu cijenu plina hrvatskim potrošačima.
„UPP je roba kojom se trguje na međunarodnom tržištu. Ako poremećaj katarskih isporuka poveća europsku potražnju za UPP-om, cijena plina može rasti bez obzira na to što Hrvatska raspolaže terminalom za UPP na otoku Krku. Trgovci će plin usmjeravati prema tržištima na kojima mogu postići najpovoljniju cijenu“, upozorava Pudić.
Pročitajte još:
Krk tako Hrvatskoj prvenstveno daje sigurnost opskrbe i alternativni pravac u trenutku kada Europa ponovno nakon 2022. godine osjeća koliko je plinsko tržište osjetljivo na geopolitičke poremećaje. Njegov puni regionalni potencijal će, međutim, ovisiti o tome koliko će brzo kopnena infrastruktura sustići kapacitet koji terminal već ima.
„Najrealnije je očekivati da će terminal za UPP na otoku Krku kratkoročno djelovati kao važan regionalni amortizer poremećaja, dok će njegova uloga kao značajnijeg opskrbnog pravca prema srednjoj Europi rasti usporedno s povećanjem kapaciteta hrvatskog transportnog sustava“, zaključuje Pudić.
