Potvrda kreditnog rejtinga A3 uz stabilne izglede, koju je Hrvatskoj dodijelila agencija Moody’s, još je jedna potvrda poboljšanja makroekonomske slike zemlje.
Država se danas zadužuje iz znatno povoljnije pozicije nego prije nekoliko godina, javni dug je osjetno manji, a međunarodni ulagači hrvatske obveznice smatraju relativno sigurnim ulaganjem.
No, iza dobrih vijesti o kreditnom rejtingu krije se pitanje koje je za dugoročni razvoj gospodarstva možda i važnije: koliko se povjerenje koje uživa država prelijeva na privatni sektor?
Bolji kreditni rejting države, međutim, ne znači nužno da će proizvođač iz Slavonije dobiti povoljniji kredit za modernizaciju pogona, da će tehnološka kompanija lakše financirati razvoj novog proizvoda ili da će mali poduzetnik jednostavnije prikupiti kapital za širenje poslovanja.
To je ujednoi jedna od razlika između makroekonomske stabilnosti i stvarne konkurentnosti gospodarstva. Hrvatska je posljednjih godina napravila značajan pomak u prvoj kategoriji, ali druga i dalje ovisi o nizu strukturnih problema koje sama potvrda rejtinga ne može riješiti.
Država je smanjila rizik, ali poduzetnici imaju vlastitu računicu
Moody’s je 10. listopada potvrdio Hrvatskoj rejting A3 uz stabilne izglede. Agencija je pritom istaknula kvalitetu institucija, odgovorno upravljanje javnim financijama, solidan gospodarski rast i provedbu reformi u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Posebno je značajno smanjenje udjela javnog duga u BDP-u, s 86,5 posto u 2020. na 56,3 posto u 2025. godini.
Za državu takva ocjena znači veću vjerodostojnost na međunarodnim financijskim tržištima. Investitori procjenjuju da je rizik neplaćanja njezinih obveza relativno nizak, što može omogućiti povoljnije uvjete zaduživanja. To je važno i za proračun: niži troškovi kamata ostavljaju više prostora za financiranje infrastrukture, obrazovanja, zdravstva i drugih javnih potreba.
No, kreditni rejting države samo je jedna od varijabli koje određuju cijenu kapitala za privatne kompanije. Banke i drugi financijeri procjenjuju i poslovne rezultate pojedinog poduzeća, njegovu zaduženost, novčani tok, vrijednost kolaterala, industriju u kojoj posluje i rizike povezane s projektom.
Bolji rejting države tako može pridonijeti povoljnijem financijskom okruženju, ali ne jamči da će se to automatski odraziti na kamatnu stopu koju plaća svaka kompanija. Poduzeće s nestabilnim prihodima, slabom bilancom ili neizvjesnim tržištem i dalje će se suočavati s višom cijenom financiranja, bez obzira na to koliko se država jeftino zadužuje.
Drugim riječima, Hrvatska je postala sigurniji dužnik, ali to ne znači da je svaki hrvatski poduzetnik postao jednako siguran klijent.
Problem nije samo cijena novca nego i pristup kapitalu
Europska komisija u izvješću o Hrvatskoj za 2026. godinu upozorava da domaće kompanije i dalje uvelike ovise o tradicionalnom bankovnom financiranju, dok su hrvatska tržišta kapitala relativno plitka i nedovoljno likvidna. To ograničava mogućnosti financiranja poduzeća, osobito onih koja žele brzo rasti, razvijati nove tehnologije ili se širiti na inozemna tržišta.
To je posebno važno za mala i srednja poduzeća. Velike kompanije s dugom poslovnom poviješću, stabilnim prihodima i imovinom koju mogu ponuditi kao osiguranje lakše dolaze do bankovnih kredita. Mlađe inovativne kompanije, čija se vrijednost često temelji na tehnologiji, znanju i budućem potencijalu, imaju drukčiji problem: nemaju nužno imovinu kojom mogu osigurati kredit, a njihovi prihodi još nisu dovoljno predvidljivi.
U razvijenijim financijskim sustavima takve kompanije mogu se osloniti na fondove rizičnog kapitala, privatni kapital, poslovne anđele ili tržište dionica. U Hrvatskoj je izbor takvih izvora financiranja uži, a domaće tržište kapitala nema dubinu koja bi većem broju poduzeća omogućila prikupljanje značajnijeg kapitala.
Napredak postoji. Europska komisija bilježi uspješna izdanja dionica na Zagrebačkoj burzi tijekom 2025. godine, uz nastavak interesa građana i institucionalnih ulagača za državne vrijednosne papire. No, to još nije dovoljno da bi se promijenio način na koji se financira većina domaćeg poduzetništva.
Produktivnost je slabija karika hrvatskog rasta
Još veći izazov od pristupa kapitalu jest pitanje u što se taj kapital ulaže i kakve rezultate donosi.
Hrvatsko gospodarstvo posljednjih godina bilježi solidan rast, ali Europska komisija upozorava da produktivnost rada, unatoč poboljšanjima, i dalje zaostaje za prosjekom Europske unije. Prema izvješću za 2026., produktivnost rada u Hrvatskoj iznosi oko 69 posto prosjeka EU-a, dok je u prerađivačkoj industriji na svega 40 posto europskog prosjeka.
To je podatak koji pokazuje zašto samo povećanje investicija nije dovoljno. Ako se kapital ulaže u djelatnosti s niskom dodanom vrijednošću, bez tehnološkog napretka, automatizacije i razvoja novih proizvoda, njegov učinak na dugoročnu konkurentnost ostaje ograničen.
Problem je vidljiv i u ulaganjima u istraživanje i razvoj. Hrvatska je 2024. godine za istraživanje i razvoj izdvajala oko 0,74 posto BDP-a, dok je prosjek Europske unije iznosio 1,49 posto. Posebno je slab udio poslovnog sektora u istraživačkim aktivnostima, a broj istraživača zaposlenih u kompanijama iznosi tek približno četvrtinu europskog prosjeka.
Drugim riječima, hrvatskim kompanijama ne treba samo više novca nego i više ulaganja u tehnologiju, znanje, inovacije i proizvode koji mogu ostvariti višu cijenu na međunarodnom tržištu.
Turizam je velika prednost, ali i koncentracijski rizik
Hrvatska se pritom suočava s još jednim izazovom: značajnom ovisnošću o turizmu. Prema Europskoj komisiji, turizam izravno pridonosi s 11,8 posto hrvatskog BDP-a, što je najveći udio među članicama Europske unije. S turizmom povezane djelatnosti zajedno čine približno četvrtinu bruto dodane vrijednosti gospodarstva.
Takva struktura donosi prihode, zaposlenost i devizne priljeve, ali istodobno povećava izloženost vanjskim šokovima. Promjene u potražnji, geopolitičke krize, slabija kupovna moć gostiju ili rast konkurencije mogu se brzo odraziti na ukupnu gospodarsku aktivnost.
Zato bi dugoročno bilo važno razvijati druge izvore rasta, osobito industriju, tehnološke djelatnosti i izvoz proizvoda s većom dodanom vrijednošću. Hrvatska ne mora smanjivati važnost turizma, ali mora smanjiti ovisnost o samo nekoliko djelatnosti koje nose najveći dio rasta.
Upravo bi tu bolji kreditni rejting mogao postati važan. Stabilnije javne financije i povjerenje međunarodnih ulagača stvaraju povoljnije okruženje za investicije, ali samo ako ih prate kvalitetni projekti, predvidljivo poslovno okruženje i dostupni izvori financiranja.
Sljedeći korak je pretvoriti povjerenje u produktivnije gospodarstvo
Hrvatska je u relativno kratkom razdoblju napravila velik pomak u kreditnoj vjerodostojnosti. Moody’s je u studenome 2024. podigao rejting zemlje za dvije razine, s Baa2 na A3, nakon što je Hrvatska još 2022. bila u neinvesticijskom razredu. Današnja potvrda A3 pokazuje da se taj napredak održao.
No, kreditni rejting nije cilj sam po sebi. On je prije svega pokazatelj rizika za vjerovnike i ulagače. Njegova stvarna razvojna vrijednost ovisit će o tome hoće li Hrvatska povoljnije financijske uvjete iskoristiti za ulaganja koja povećavaju produktivnost, šire izvozne kapacitete i stvaraju kvalitetnija radna mjesta.
Pročitajte još:
To znači i razvijanje tržišta kapitala, jednostavniji pristup financiranju za mala i srednja poduzeća, veća ulaganja privatnog sektora u istraživanje i razvoj te smanjenje administrativnih prepreka za širenje poslovanja.
Hrvatska je, dakle, napravila važan korak prema tome da je međunarodni ulagači doživljavaju kao sigurnu zemlju za ulaganje. Sljedeći je korak dokazati da je jednako dobra i za razvoj poslovanja. Jer država može imati sve bolji kreditni rejting, ali ako domaće kompanije ne mogu financirati modernizaciju, inovacije i izlazak na nova tržišta, taj se uspjeh neće u potpunosti odraziti na životni standard građana.
