Hrvatska će tijekom 2027. morati podmiriti dvije državne obveznice ukupne vrijednosti 2,5 milijardi eura, na koje trenutačno plaća godišnje kamate od 2,65 i 3,30 posto. Ako bi se taj iznos refinancirao po stopi od četiri posto, godišnji rashodi za kamate povećali bi se za približno 29,9 milijuna eura.
Istodobno, prinos na hrvatske desetogodišnje obveznice početkom listopada premašio je 4,1 posto, premda je agencija Moody’s upravo potvrdila kreditni rejting Hrvatske A3 uz stabilne izglede.
Takav razvoj događaja otvara pitanje koliko će državni proračun u idućim godinama opteretiti zamjena postojećeg duga novim, potencijalno skupljim zaduženjima.
Moody’s je u najnovijoj ocjeni istaknuo snažne institucije, solidnu fiskalnu poziciju i gospodarski rast kao glavne razloge zadržavanja hrvatskog rejtinga. Istodobno je upozorio na izloženost gospodarstva promjenama vanjske potražnje, ponajprije zbog velike ovisnosti o turizmu.
Prema tržišnim kotacijama prinos na hrvatsku desetogodišnju državnu obveznicu porastao je s 3,949 posto 15. rujna na 4,135 posto 8. listopada. U istom razdoblju njemački desetogodišnji prinos blago je pao, s 3,5343 na 3,4937 posto.
Razlika između hrvatskog i njemačkog prinosa tako se povećala s približno 41,5 na 64,1 bazni bod.
Dvije obveznice, 2,5 milijardi eura glavnice
Prvo značajno dospijeće slijedi 10. ožujka 2027., kada na naplatu dolazi obveznica vrijedna 1,75 milijardi eura, izdana u ožujku prošle godine uz godišnju kamatnu stopu od 2,65 posto. Riječ je o izdanju u kojem su sudjelovali i građani, njih više od 18.500, s uplatama od približno 590,5 milijuna eura.
Druga obveznica dospijeva 12. srpnja 2027. Njezina nominalna vrijednost iznosi 750 milijuna eura, a izdana je u srpnju 2024. uz godišnju kamatu od 3,30 posto.
Na te dvije obveznice država prema ugovorenim kuponima godišnje plaća ukupno približno 71,1 milijun eura kamata. Ako bi obje zamijenila novim obveznicama s kamatnom stopom od četiri posto, godišnji trošak porastao bi na 100 milijuna eura.
Razlika u kamatnom trošku važna je zato što Hrvatska istodobno mora financirati redovite proračunske potrebe i održavati sposobnost servisiranja postojećeg javnog duga. Prema godišnjem planu Ministarstva financija, tijekom 2026. predviđeno je ukupno četiri milijarde eura domaćih i inozemnih obvezničkih izdanja.
Sama veličina javnog duga pritom nije jedini pokazatelj fiskalnog opterećenja. Važna je i njegova struktura, odnosno udio dugoročnih obveznica, raspored dospijeća i prosječna kamatna stopa. Država koja je velik dio obveza ugovorila uz niske fiksne kamate ne osjeća odmah puni učinak rasta tržišnih prinosa. Taj se trošak pojavljuje postupno, kada se stare obveze zamjenjuju novima.
Pročitajte još:
Upravo zato budući rashodi za kamate mogu rasti čak i ako se omjer javnog duga prema bruto domaćem proizvodu nastavi smanjivati. Niži udio duga u gospodarstvu i viša cijena njegova refinanciranja nisu međusobno isključivi.
Moody’sova potvrda rejtinga Hrvatskoj olakšava očuvanje povjerenja ulagatelja, ali konačna cijena novog zaduživanja utvrđuje se na tržištu. Ako prinosi ostanu povišeni, država će morati izdvajati više novca za kamate na dio obveza koje bude refinancirala, što smanjuje prostor za druge proračunske rashode ili povećava potrebu za prihodima.
