Američke Federalne rezerve (Fed) danas počinju dvodnevni sastanak koji će biti jedan od važnijih testova mandata novog predsjednika Feda Kevina Warsha.
Još početkom rujna povećanje kamatnih stopa nije bilo osnovni scenarij većine ekonomista, no kombinacija tvrdokornije inflacije, snažnijeg tržišta rada, novog rasta cijena energije i prinosa na desetogodišnje američke državne obveznice iznad pet posto u samo nekoliko dana bitno je promijenila tržišna očekivanja.
Sada se kao najizgledniji ishod nameće povećanje ključne kamatne stope za 25 baznih bodova, čime bi ciljani raspon porastao na 3,75 do 4,00 posto, ali prava težina ovog sastanka neće biti samo u tome hoće li Fed povući taj potez, nego u tome kako će objasniti što slijedi nakon njega.
Najnoviji podaci daju Fedu dovoljno razloga za oprez. Potrošačke cijene u kolovozu porasle su 0,4 posto na mjesečnoj razini i 3,4 posto u odnosu na godinu ranije, dok je temeljna inflacija iznosila 2,4 posto. Istodobno su proizvođačke cijene porasle 0,4 posto u mjesec dana i 5,4 posto na godišnjoj razini, što ponovno otvara pitanje prelijevanja viših ulaznih troškova na krajnje potrošačke cijene.
Američko tržište rada zasad ne šalje signal naglog slabljenja koji bi Fedu dao dovoljno prostora za čekanje, pa se monetarna politika ponovno nalazi pred klasičnim problemom: inflacija ostaje iznad cilja, dok gospodarstvo još nije dovoljno slabo da bi povećanje kamata bilo očito previše agresivno.
Warsh je već krajem kolovoza u Jackson Holeu jasno dao do znanja da Fed nije zadovoljan tempom povratka inflacije prema cilju od dva posto. Od tada se situacija dodatno zakomplicirala jer je cijena nafte ponovno porasla iznad 100 dolara po barelu, a prinos na desetogodišnju američku državnu obveznicu probio je pet posto prvi put od 2023. godine.
Izvor: Reuters
To znači da se financijski uvjeti već zaoštravaju i bez nove odluke Feda, budući da viši dugoročni prinosi povećavaju trošak hipotekarnih kredita, korporativnog zaduživanja i refinanciranja državnog duga.
Upravo je to i glavni argument protiv povećanja kamata. Velik dio novog inflacijskog pritiska ne dolazi iz pregrijane domaće potražnje, nego iz energije i geopolitičkih poremećaja, a monetarna politika takav problem može samo djelomično ublažiti.
Fed ne može povećati ponudu nafte niti riješiti poremećaje na Bliskom istoku, ali višim kamatama može dodatno usporiti američko gospodarstvo. Ako se tome pridoda činjenica da su dugoročni tržišni prinosi već snažno porasli, dio posla koji bi inače odradila središnja banka već je obavilo tržište obveznica.
Zbog toga povećanje kamatnih stopa nije toliko jednostavna odluka koliko sugeriraju tržišne vjerojatnosti. Argument za povećanje temelji se prije svega na vjerodostojnosti borbe protiv inflacije. Fed je godinama ponavljao da je njegov cilj povratak inflacije na dva posto, a novo ubrzavanje cjenovnih pritisaka i rast inflacijskih rizika mogli bi učiniti čekanje preskupim.
Ako bi FOMC sada ostavio kamate nepromijenjene, Warsh bi morao vrlo uvjerljivo objasniti zašto smatra da su postojeći monetarni uvjeti dovoljno restriktivni i zašto novi rast inflacije ne zahtijeva dodatnu reakciju.
S druge strane, argument za mirovanje nije ništa manje ozbiljan. Ako se pokaže da je sadašnji inflacijski val ponajprije rezultat privremenog energetskog šoka, novo povećanje kamata moglo bi doći upravo u trenutku kada se učinak već visokih prinosa na obveznice tek počinje prelijevati na gospodarstvo.
Naglo slabljenje gospodarske aktivnosti, uvjerenje FOMC-a da je rast inflacije ponajprije posljedica rasta cijena energije ili procjena da su tržišni prinosi već dovoljno zaoštrili financijske uvjete bili bi među najjačim razlozima da Fed ipak pričeka.
Monetarna politika djeluje sa zakašnjenjem, pa Fed uvijek riskira da reagira na podatke koji opisuju prošlost, dok se stvarni uvjeti u gospodarstvu već mijenjaju.
Dodatnu težinu cijeloj odluci daje politički pritisak iz Bijele kuće. Donald Trump već dulje traži niže kamatne stope i javno zagovara ideju da bi SAD trebao imati jedne od najnižih stopa među velikim gospodarstvima.
Warsh se zbog toga nalazi u posebno osjetljivoj poziciji jer ga je upravo Trump imenovao na čelo Feda, pa će se svaka odluka ovog tjedna promatrati i kroz pitanje institucionalne neovisnosti središnje banke.
Povećanje kamata za 25 baznih bodova pokazalo bi da Warsh nije spreman slijediti političke zahtjeve ako su oni u sukobu s procjenom inflacijskih rizika, ali neovisnost Feda ne znači automatski donošenje odluke suprotne željama predsjednika SAD-a.
Pročitajte još:
Pravi test autonomije središnje banke jest može li donositi odluke na temelju podataka i vlastite procjene rizika, bez obzira na to jesu li te odluke politički poželjne ili ne. Jednako bi problematično bilo povećati kamate samo kako bi se demonstrirala neovisnost, kao i sniziti ih pod pritiskom Bijele kuće.
Za financijska tržišta upravo će zato važnije od samih 25 baznih bodova biti nove projekcije FOMC-a i Warshova konferencija za medije. Ako Fed poveća kamate, ali istodobno signalizira da želi pričekati nove podatke o inflaciji, tržištu rada i cijenama energije, reakcija bi mogla ostati relativno ograničena. Ako, međutim, projekcije pokažu da većina članova FOMC-a očekuje još nekoliko povećanja, pritisak na tržište obveznica i visoko vrednovane dionice mogao bi se dodatno pojačati.
