Stablecoini su u samo nekoliko godina iz nišnog instrumenta kripto tržišta postali jedno od ključnih pitanja globalne monetarne politike, no Europa ne bi trebala jednostavno kopirati američki model i poticati vlastite stablecoine denominirane u eurima, poručila je predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde.
U govoru na Banco de España LatAm Economic Forumu u Španjolskoj, Lagarde je upozorila da se u raspravi o stablecoinima često miješaju dvije različite funkcije: monetarna i tehnološka. Upravo zbog tog miješanja, smatra, dio javne debate vodi prema pogrešnom zaključku da Europa mora odgovoriti SAD-u vlastitim euro-stablecoinima.
“Stablecoini su se poprilično brzo pomaknuli s periferije u centar političkih debata,” rekla je Lagarde, podsjetivši da su stablecoini u šest godina narasli s manje od 10 milijardi dolara na više od 300 milijardi dolara. Gotovo cijelo tržište denominirano je u američkim dolarima, a oko 90 posto kontroliraju dva izdavatelja, Tether i Circle.
Prema Lagarde, upravo je dominacija dolarskih stablecoina promijenila narav rasprave. U SAD-u se stablecoini više ne promatraju samo kao pitanje zaštite potrošača ili financijske stabilnosti, nego i kao instrument očuvanja globalne dominacije američkog dolara i potražnje za američkim državnim obveznicama.
“Uprava SAD-a izričito opisuje GENIUS Act kao alat za osiguranje nastavka globalne dominacije američkog dolara i učvršćivanje potražnje za američkim trezorima”, rekla je Lagarde. Time se, prema njezinu mišljenju, rasprava pomaknula s pitanja trebaju li stablecoini postojati na pitanje mogu li si pojedine jurisdikcije priuštiti da ih nemaju.
Što se stablecoinima želi postići?
No Lagarde smatra da je takav okvir za Europu pogrešan. Pitanje nije treba li Europa imati euro-stablecoine samo zato što SAD jača dolarske stablecoine. Pravo pitanje je što se stablecoinima želi postići.
Lagarde razlikuje dvije funkcije. Prva je monetarna. Stablecoini mogu proširiti doseg rezervnih valuta jer omogućuju brži prijenos vrijednosti izvan tradicionalnog bankarskog sustava i lakši pristup stabilnoj valuti u zemljama gdje su domaće valute slabe ili je pristup dolaru ograničen. To se posebno vidi u Latinskoj Americi, Africi i na Bliskom istoku, gdje stablecoini već imaju značajnu ulogu u transakcijskim tokovima.
Druga funkcija je tehnološka. Stablecoini služe kao “cash leg” u tokeniziranim financijskim tržištima, odnosno kao digitalni novac koji omogućuje trenutno poravnanje transakcija na blockchainu. U tom smislu oni nisu samo kripto alat, nego dio nove infrastrukture za poravnanje financijskih transakcija.
Lagarde priznaje da je tehnološka funkcija stablecoina važna. Distributed ledger technology može omogućiti izdavanje, trgovanje, poravnanje i skrbništvo nad financijskim instrumentima na jedinstvenim platformama, smanjujući fragmentaciju i ubrzavajući procese koji danas često traju danima.
No kod monetarne funkcije, predsjednica ESB-a znatno je opreznija. Euro-stablecoini mogli bi kratkoročno povećati potražnju za sigurnom imovinom eurozone i proširiti međunarodni doseg eura. Ipak, prema njezinoj ocjeni, koristi su manje od rizika.
Prvi rizik je financijska stabilnost. Stablecoini su privatne obveze čija stabilnost ovisi o povjerenju u rezerve koje ih podupiru. Kada to povjerenje oslabi, otkupi mogu postati nagli i samopojačavajući. Lagarde je podsjetila na slučaj iz ožujka 2023., kada je Circle objavio da je 3,3 milijarde dolara rezervi USDC-a držao u Silicon Valley Banku. USDC je tada nakratko pao na 0,877 dolara, više od 12 centi ispod obećanog pariteta.
Drugi rizik je prijenos monetarne politike. Ako depoziti građana i kompanija počnu prelaziti iz banaka u stablecoine koje izdaju nebankarske institucije, bankovni kanal slabi. U eurozoni, gdje su banke i dalje glavni izvor kreditiranja realnog gospodarstva, to bi moglo oslabiti prijenos odluka ESB-a prema poduzećima i kućanstvima.
Europi potrebna dublja i integriranija tržišta kapitala
Lagarde zato poručuje da stablecoini nisu učinkovit način za jačanje međunarodne uloge eura. Umjesto toga, Europi su potrebna dublja i integriranija tržišta kapitala, odnosno unija štednje i ulaganja, te dugoročno sigurna imovinska baza koja odgovara ambicijama eura kao međunarodne valute.
Kada je riječ o tehnološkoj funkciji, ESB ne želi zaustaviti inovaciju, ali želi da nova infrastruktura bude usidrena u novcu središnje banke. Lagarde upozorava da privatni stablecoini kao temelj poravnanja imaju dvije slabosti: krhkost i fragmentaciju.
Krhkost proizlazi iz činjenice da stablecoin može izgubiti vezu s valutom u trenucima stresa. To znači da ne može pružiti istu konačnost poravnanja kao novac središnje banke. Fragmentacija nastaje zato što se tržište može podijeliti između više privatnih instrumenata, bez zajedničkog sidra za konvertibilnost.
Zato Eurosustav razvija vlastitu infrastrukturu. Od rujna bi projekt Pontes trebao omogućiti veleprodajno poravnanje DLT transakcija u novcu središnje banke, povezivanjem distribuiranih ledger platformi sa sustavom TARGET. Testiranja provedena 2024. obuhvatila su 50 transakcija u devet jurisdikcija, ukupne vrijednosti oko 1,6 milijardi eura.
Uz to, plan Appia, objavljen u ožujku, predviđa put prema interoperabilnom europskom tokeniziranom financijskom ekosustavu do 2028. godine.
Pročitajte još:
Lagarde zaključuje da Europa ne mora replicirati instrumente razvijene drugdje. Umjesto toga, treba izgraditi temelje i infrastrukturu koji odgovaraju njezinim ciljevima.
Poruka ECB-a je jasna: stablecoini mogu biti važan dio buduće financijske infrastrukture, ali ne smiju postati privatna zamjena za monetarni sustav. Europa, prema Lagarde, treba iskoristiti prednosti tokenizacije i bržeg poravnanja, ali pritom ne smije uvesti krhkosti dolarskog stablecoin modela u vlastiti financijski sustav.
