Europska unija sve otvorenije mijenja desetljećima uvriježena pravila tržišnog natjecanja i javne nabave kako bi europskim kompanijama dala više prostora za borbu s američkim i, osobito, kineskim konkurentima. Bruxelles istodobno otvara vrata većim korporativnim spajanjima i priprema pravila koja bi javnim naručiteljima omogućila da prednost daju europskim ponuđačima.
Naizgled je riječ o dva odvojena područja ekonomske politike, no zajednički im je nazivnik sve veći strah da Europa gubi tehnološku, industrijsku i investicijsku utrku sa SAD-om i Kinom.
Pritisak dolazi do izražaja kroz trgovinske brojke. Europska unija je prošle godine iz Kine uvezla robe vrijedne 559,4 milijarde eura, a izvezla 199,6 milijardi, pa je deficit dosegnuo 359,8 milijardi eura.
To je gotovo milijardu eura dnevno. Situacija se nastavila pogoršavati i ove godine: u drugom tromjesečju 2026. robni deficit EU-a s Kinom iznosio je 103 milijarde eura, najviše od trećeg tromjesečja 2022., pokazuju najnoviji podaci Eurostata.
Ravnoteža između rasta i monopola
Financial Times piše da Europska komisija sada jasno signalizira veću spremnost razmotriti velika korporativna spajanja ako kompanije mogu dokazati da će im ona omogućiti veća ulaganja, brže inovacije, sigurniju opskrbu ili razmjere potrebne za borbu s američkim i kineskim konkurentima.
Anthony Whelan, novi čelnik moćne Komisijine Glavne uprave za tržišno natjecanje, rekao je FT-u da veći razmjeri mogu omogućiti stvaranje snažnijih kompanija, uključujući europske prvake. Komisija će, prema njegovim riječima, ozbiljnije razmatrati argumente prema kojima udruživanje resursa tvrtkama omogućuje financiranje iznimno skupih inovacija, infrastrukture ili pristupa sirovinama i drugim strateškim resursima.
To ne znači da Bruxelles odustaje od kontrole koncentracije niti da će europskim kompanijama automatski davati prednost. Whelan naglašava da će Komisija pri ocjenjivanju transakcija i dalje biti neutralna prema nacionalnosti kompanija. Promjena je prije svega u tome što se više neće promatrati samo kratkoročni učinak spajanja na cijene i konkurenciju, nego i ono što se na tržištu može dogoditi tijekom duljeg razdoblja.
Foto: Pixabay.com
Komisija je 30. travnja objavila nacrt novih smjernica za kontrolu koncentracija, a riječ je o najopsežnijoj reviziji europskog sustava u posljednjih dvadesetak godina. Postojeće smjernice potječu iz 2004. i 2008. godine, iz razdoblja prije današnjeg stupnja digitalizacije, globalnih tehnoloških platformi, energetske tranzicije i snažnog državnog subvencioniranja industrije u Kini i SAD-u. Konačne smjernice Komisija namjerava usvojiti u posljednjem tromjesečju ove godine.
Promjena slijedi preporuke bivšeg predsjednika Europske središnje banke Marija Draghija, koji je u svom izvješću o europskoj konkurentnosti upozorio na usporavanje produktivnosti, visoke cijene energije, demografske probleme i sve žešću globalnu konkurenciju. Kao ključne zadatke za EU izdvojio je zatvaranje inovacijskog jaza, dekarbonizaciju gospodarstva i smanjivanje strateških ovisnosti.
Posebno je osjetljivo područje umjetne inteligencije. Razvoj najnaprednijih modela i računalne infrastrukture zahtijeva toliko kapitala da Bruxelles strahuje da bi tržište moglo ostati koncentrirano u rukama malog broja američkih kompanija. Komisija zato pokušava pronaći ravnotežu između omogućavanja europskim tvrtkama da narastu i sprječavanja stvaranja novih monopola.
Koliko je ta ravnoteža osjetljiva pokazuje i istraživanje koje je Komisija objavila početkom rujna. Analiza više od tri tisuće spajanja koja je Komisija odobrila između 1990. i 2024. pokazala je da su ona u prosjeku bila praćena slabijom inovacijskom aktivnošću i većim maržama kompanija, što upozorava da veća veličina sama po sebi ne mora donijeti veću konkurentnost.
Nije protekcionizam nego zahtjev za uzajamnošću
Drugi dio europskog zaokreta stiže kroz javnu nabavu, a predvodi ga francuski povjerenik za industriju Stéphane Séjourné. On već mjesecima zagovara inicijativu “Buy European”, odnosno pravila koja bi državama, gradovima i drugim javnim naručiteljima omogućila da prednost daju europskim kompanijama pred ponuđačima iz zemalja koje europskim tvrtkama ne pružaju usporediv pristup vlastitim javnim natječajima. Prema nacrtu u koji je imao uvid Financial Times, Séjourné bi prijedlog trebao predstaviti u srijedu, 9. rujna.
U prvom je planu Kina. Europske kompanije već godinama upozoravaju da kineski konkurenti, često potpomognuti državnim subvencijama, imaju pristup europskim javnim natječajima koji europske tvrtke na kineskom tržištu nemaju.
Nova pravila, međutim, ne bi automatski zabranila kineske ponuđače niti bi propisivala obvezne kvote europskog sadržaja. Ako kineski proizvođač autobusa, primjerice, ponudi bolje uvjete od europskih konkurenata, javni naručitelj i dalje bi ga mogao odabrati. Razlika je u tome što bi ubuduće imao pravnu osnovu odabrati europskog ponuđača i kada najniža cijena nije na njegovoj strani.
To je znatna promjena filozofije javne nabave koja prestaje biti samo mehanizam kojim se za javni novac dobiva najjeftinije već instrument industrijske politike.
Ulog nije malen. Javna nabava čini oko 15 posto BDP-a Europske unije, pa Bruxelles taj golemi bazen potrošnje sve više vidi kao način stvaranja potražnje za europskim proizvodima i tehnologijama. Sličan smjer Komisija je već zauzela ovog proljeća kroz Industrial Accelerator Act, koji za određene čiste tehnologije uvodi kriterije povezane s proizvodnjom u EU-u.
Partneri koji europskim kompanijama omogućuju otvoren pristup svojim tržištima javne nabave, poput država Europskog gospodarskog prostora, prema sadašnjem prijedlogu ne bi trebali biti pogođeni. Time Bruxelles pokušava novu politiku prikazati manje kao klasični protekcionizam, a više kao zahtjev za uzajamnošću.
Europa više ne želi biti samo otvoreno tržište
Zaokret u politici spajanja i javnoj nabavi dio je iste promjene europske gospodarske politike. EU je desetljećima svoju konkurentsku prednost gradio na velikom otvorenom jedinstvenom tržištu, strogim pravilima konkurencije i ravnopravnom pristupu kompanija bez obzira na njihovo podrijetlo.
Problem je što njezini najveći konkurenti ne igraju nužno po istim pravilima.
Kina aktivno subvencionira strateške industrije i zadržava ograničenja pristupa vlastitom tržištu, dok SAD kroz subvencije, porezne olakšice i javne programe snažno podupire domaću proizvodnju i tehnološke kompanije. Europska komisija sama navodi da kineski gospodarski model i industrijska politika stvaraju sustavne poremećaje te kao jedan od prioriteta odnosa s Pekingom ističe veću uzajamnost i jednake uvjete tržišnog natjecanja.
Pročitajte još:
Séjourné javnu nabavu zapravo želi iskoristiti kao alat industrijske politike kojim bi Europa mogla štititi vlastitu proizvodnju i smanjivati ovisnost o Kini.
Europa pritom još uvijek pokušava zadržati otvoreno tržište i stroga pravila konkurencije. No poruke koje stižu iz Bruxellesa ukazuju na to da otvorenost tržišta više neće biti sama sebi svrha ako europske kompanije na drugim velikim tržištima ne dobivaju iste uvjete.
