Globalna ulaganja u podatkovne centre mogla bi do 2030. dosegnuti gotovo sedam bilijuna dolara, a jedan od najvećih dobitnika AI investicijskog ciklusa možda neće biti samo proizvođači čipova.
Sve veća količina kapitala odlazi proizvođačima transformatora, električne opreme i sustava za hlađenje bez kojih novi podatkovni centri ne mogu raditi.
McKinsey procjenjuje da bi do 2030. godine u podatkovne centre globalno moglo biti uloženo oko 6,7 bilijuna dolara. Od toga se oko 5,2 bilijuna dolara odnosi na infrastrukturu povezanu s AI računalnim opterećenjima.
Problem više nije samo osigurati dovoljan broj naprednih procesora. Novi podatkovni centri zahtijevaju goleme količine električne energije, transformacijsku opremu, prijenosnu infrastrukturu i sve sofisticiranije sustave za hlađenje.
Potražnja već mijenja poslovanje proizvođača opreme. Južnokorejski HD Hyundai Electric na kraju lipnja imao je 8,5 milijardi dolara ugovorenih poslova, 23 posto više nego šest mjeseci ranije.
Kompanija navodi da sadašnji portfelj narudžbi pokriva više od tri godine proizvodnje, dok se s pojedinim kupcima već razgovara o isporukama do 2030. godine.
Sličan trend vidljiv je i kod kineskog Hainan Jinpana, kojem su nove narudžbe povezane s podatkovnim centrima u prvom polugodištu više nego učetverostručene u odnosu na godinu ranije.
Razlog za takvu potražnju nalazi se u samoj fizici umjetne inteligencije. Novi AI čipovi troše znatno više energije od klasičnih procesora, a Bank of America procjenjuje da bi potrošnja pojedinačnog AI racka do kraja desetljeća mogla prijeći 1,5 megavata, gotovo stotinu puta više nego kod konvencionalnog racka.

Što je veća potrošnja električne energije, to je veći i problem odvođenja topline.
Zbog toga tekućinsko hlađenje postupno prelazi iz nišne tehnologije u standard nove generacije podatkovnih centara. Bank of America očekuje da bi do 2030. moglo biti zastupljeno u oko 70 posto novih AI instalacija, u usporedbi s približno 30 posto danas. McKinsey procjenjuje da takvi sustavi mogu smanjiti potrošnju energije za hlađenje za više od 27 posto.
AI investicijska priča zato postaje znatno šira od Nvidije.
Uz proizvođače procesora, rast potražnje osjećaju proizvođači transformatora, sustava za distribuciju električne energije, generatora, opreme za tekućinsko hlađenje i brojnih drugih komponenti koje su donedavno bile relativno neatraktivan dio industrijskog sektora.
Istodobno se pojavljuju i ograničenja. Priključenje novih podatkovnih centara na električne mreže u nekim razvijenim gospodarstvima može trajati godinama, dok proizvođači ključne elektroenergetske opreme već imaju višegodišnje liste narudžbi.
To mijenja i pitanje gdje se nalazi usko grlo AI buma. Prije dvije godine odgovor je gotovo uvijek bio broj dostupnih GPU-ova.
Pročitajte još:
Danas sve češće postaje pitanje postoji li dovoljno električne energije, transformatora i hlađenja da bi se ti čipovi uopće mogli uključiti.
Ako se procjene o gotovo sedam bilijuna dolara ulaganja ostvare, veliki dio vrijednosti AI investicijskog ciklusa neće završiti samo kod tehnoloških kompanija. Dio će završiti kod industrijskih proizvođača koji osiguravaju ono bez čega umjetna inteligencija ne može raditi – struju i kontrolu topline.













