Vječni derbi između splitskog Hajduka i zagrebačkog Dinama traje još od 1913. godine, a do sada je Dinamo bilježio više pobjeda. No rivalstvo koje dijeli državu na bijelu i plavu boju ne odvija se samo na nogometnom terenu. Naime, financije su već godinama jedan od ključnih pokazatelja snage nogometnih klubova, a ta tema se posebno ističe kada je riječ o ova dva najveća hrvatska nogometna kluba.
Iako se uglavnom bore za trofeje i prestiž, izvan travnjaka vode jednako važnu bitku – onu za stabilno poslovanje, rast prihoda i održivo upravljanje klubom.
Oba kluba su u 2024. godini bilježila rast prihoda u odnosu na prethodnu godinu, ali je Dinamo ipak imao znatno veće prihode u odnosu na Hajduk.
Ukupni prihodi Dinama u 2024. godini iznosili su 77,26 milijuna eura, što je za oko 16,72 posto više nego u 2023., dok su prihodi Hajduka iznosili nešto više od 27,65 milijuna eura i bili za 14,71 posto veći nego u 2023. godini, prema podacima bonitetne kuće CompanyWall.
Istodobno, još veća razlika je vidljiva kada je riječ o dobiti. Hajduk je u 2024. godini poslovao s gubitkom od 10,73 milijuna eura, jer su mu rashodi iznosili 38,38 milijuna eura. Međutim, u prošloj godini se situacija popravila za ovaj nogometni klub pa je bilježio dobitak od 6,52 milijuna eura.
Dinamovi rashodi u 2024. godini bili su veći nego rashodi Hajduka, 69,99 milijuna eura, ali je zbog visokih prihoda klub pozitivno poslovao. Tako je u navedenoj godini bilježio dobit od 7,27 milijuna eura, prema CompanyWallu. Podaci za prošlu godinu još uvijek nisu dostupni.
Razlika u prihodima između ova dva kluba nije rezultat samo trenutačne forme ili uspjeha na travnjaku, već dugoročnog modela poslovanja. Dinamo je izgradio financijsku stabilnost, između ostalog, kroz nastupe na europskim natjecanjima, jer ta natjecanja klubovima donose velike prihode. S druge strane, Hajduk je imao malo drugačiji poslovni model u kojem važnu ulogu imaju članstvo, podrška navijača i komercijalni prihodi.
Osim prihoda, važan pokazatelj održivosti poslovanja je i kontrola rashoda. Nogometni klubovi najveći dio troškova izdvajaju za plaće igrača i stručnog stožera, transfere, održavanje infrastrukture te svakodnevno funkcioniranje kluba. Iako veći budžet omogućuje dovođenje kvalitetnijih igrača i veće ambicije, dugoročni uspjeh ovisi o tome koliko učinkovito klub upravlja raspoloživim sredstvima.
Bitno je napomenuti da se financijska snaga klubova ne ogleda samo u prihodima i poslovnim rezultatima, već i u sposobnosti stvaranja vrijednosti kroz razvoj igrača i njihovu tržišnu valorizaciju. Upravo zato vrijednost momčadi i transferna politika postaju važan pokazatelj dugoročne održivosti nogometnog kluba. Dok prihodi pokazuju trenutačnu ekonomsku snagu, vrijednost rostera otkriva koliko je klub uspješan u stvaranju budućih izvora zarade kroz mlade talente, kvalitetne transfere i ulaganja u sportsku politiku. Upravo na tom području dodatno se vidi razlika između poslovnih modela Dinama i Hajduka.
Prema podacima popularne stranice Transfermarkt, u razdoblje od sredine siječnja lani do istog mjeseca ove godine vrijednost Dinamovog rostera iznosila je 64,4 milijuna eura, što je gotovo 29 posto ukupne vrijednosti cijele Hrvatske nogometne lige. Ipak, u odnosu na siječanj 2025., Dinamo je zabilježio i najveći apsolutni pad vrijednosti rostera – gotovo 25 posto, s tadašnjih 85,1 milijun eura.
Pročitajte još:
Hajduk Split također je u navedenom razdoblju zabilježio pad vrijednosti – s 45,9 milijuna eura u siječnju 2025. na 41,8 milijuna u istom mjesecu ove godine, što predstavlja smanjenje od gotovo devet posto. Rekordni transfer u povijesti kluba, odlazak 18-godišnjeg stopera Luke Vuškovića u Tottenham za 11 milijuna eura, realiziran je 7. siječnja 2025., pa nije utjecao na spomenuti pad vrijednosti momčadi.
Financijska usporedba Dinama i Hajduka pokazuje da se njihovo rivalstvo ne vodi samo na nogometnom terenu, već i kroz različite poslovne strategije. Iako veći financijski kapacitet trenutačno daje Dinamu određenu prednost, dugoročni uspjeh neće ovisiti samo o visini prihoda, nego i o kvaliteti upravljanja, razvoju mladih igrača, pametnoj transfernoj politici i sposobnosti stvaranja nove vrijednosti.
