Cijene usluga u Hrvatskoj u listopadu su bile 7,5 posto više nego godinu ranije, pokazuju prve procjene Državnog zavoda za statistiku. To je znatno više od ukupne inflacije od 4,9 posto, ali i od kretanja cijena hrane, pića i duhana, koje su u istom razdoblju porasle tek 0,2 posto. Industrijski neprehrambeni proizvodi bez energije čak su pojeftinili 1,1 posto. Usluge tako ostaju jedan od najtvrdokornijih izvora inflacije, a njihov rast sve više određuje koliko će građani plaćati svakodnevne potrebe.
No postoji važna razlika između usluga i robe: cijenu usluge u velikoj mjeri čini ljudski rad. Frizer, konobar, vozač, majstor, čistačica ili zaposlenik privatne poliklinike ne mogu se jednostavno zamijeniti jeftinijim uvozom, a trošak njihova rada čini velik dio konačne cijene. Kada plaće rastu, a radnika nedostaje, poduzeća taj pritisak često prenose na kupce.
Zato se cijene usluga ne spuštaju automatski ni kada pojeftine energija, gorivo ili pojedini materijali. Uslužni sektor ima drukčiju strukturu troškova, a jednom povećane plaće, najamnine i ostali fiksni izdaci rijetko se vraćaju na prethodnu razinu.
Plaće su najveći dio računa
Za razliku od industrijske proizvodnje, u kojoj poduzeće može smanjiti trošak nabavom jeftinijih sirovina, automatizacijom ili većim proizvodnim serijama, velik dio uslužnih djelatnosti ovisi o ljudskom radu. Restoran treba konobare i kuhare, frizerski salon frizere, a servis automobila mehaničare. Njihov se rad ne može u potpunosti automatizirati, a broj klijenata koje jedan zaposlenik može uslužiti tijekom dana ima svoje granice.
Upravo zato rast plaća izravno utječe na cijene usluga. Hrvatska je posljednjih godina bilježila snažan rast primanja, a prosječna neto plaća u kolovozu 2026. dosegnula je 1.543 eura, što je 6,7 posto više nego godinu ranije. Bruto plaće porasle su još snažnije, za 8,2 posto.
Za poslodavce je važno da trošak rada nije samo neto iznos koji zaposlenik dobiva na račun. U njega ulaze i doprinosi te drugi troškovi zapošljavanja. Ako poduzeće želi zadržati radnika ili privući novog, mora ponuditi konkurentnu plaću, a taj trošak mora pokriti prihodima.
Europska komisija upozorava da pritisci na plaće u Hrvatskoj ostaju izraženi, dok je manjak radnika i dalje prisutan u više sektora. Uslužne djelatnosti posebno su osjetljive jer se velik dio poslovanja oslanja na neposredan kontakt s kupcima i zaposlenike koje nije lako zamijeniti.
Manjak radnika daje poduzećima razlog za povećanje cijena
Nedostatak zaposlenih ne znači samo da poslodavci moraju ponuditi veće plaće. On može ograničiti i kapacitet poslovanja. Restoran koji ne može pronaći dovoljno kuhara i konobara možda neće moći otvoriti sve stolove ili produžiti radno vrijeme. Frizerski salon s premalo zaposlenih ne može primiti više klijenata, čak i ako za njegove usluge postoji potražnja.
U takvim okolnostima poduzetnici imaju dva izbora: prihvatiti manji obujam poslovanja ili povećati cijene kako bi pokrili veće troškove i održali profitabilnost.
Problem je u tome što se rast troška rada ne može uvijek nadoknaditi većom produktivnošću. Ako zaposlenik u jednom satu može uslužiti približno jednak broj klijenata kao prije, a njegova je plaća porasla, poduzeće će razliku pokušati nadoknaditi višom cijenom usluge.
Nedostatak radnika ujedno slabi pritisak konkurencije na cijene. Kada kupci imaju ograničen izbor pružatelja usluge, a poduzeća teško pronalaze dodatne zaposlenike, prostor za snižavanje cijena postaje manji.
Najamnine, energija i materijali također ulaze u cijenu
Iako je rad često najvažniji trošak, nije jedini. Uslužna poduzeća plaćaju najam poslovnih prostora, električnu energiju, vodu, opremu, održavanje, prijevoz i različite potrošne materijale.
Kod restorana i kafića važan je trošak najma lokala, energija za kuhinju i hlađenje, nabava namirnica te održavanje prostora. Frizerski saloni plaćaju najam, opremu, kozmetičke proizvode i električnu energiju. Privatne ordinacije i poliklinike imaju dodatne troškove medicinske opreme, potrošnog materijala i održavanja.
Rast cijena energenata tako se može preliti i na usluge, čak i kada energija nije njihov glavni trošak. Europska komisija u svojoj prognozi za Hrvatsku upozorava da se viši troškovi energije prenose na cijene usluga, uz istodobne pritiske na plaće.
No kada se neki od tih troškova smanje, cijene ne moraju krenuti u suprotnom smjeru. Ako je restoran prije godinu dana povećao cijenu obroka zbog skuplje električne energije, njezino kasnije pojeftinjenje ne znači da će automatski vratiti cijenu na staru razinu. U međuvremenu su možda porasle plaće, najam ili nabavne cijene drugih proizvoda.
Zašto usluge ne pojeftinjuju kada padaju cijene drugih proizvoda?
Jedan od razloga zbog kojih se uslužna inflacija teže zaustavlja jest struktura troškova. Cijene industrijskih proizvoda mogu se relativno brzo prilagoditi kada pojeftine sirovine, energija ili transport. Kod usluga je prilagodba sporija jer su plaće i najamnine uglavnom fiksni troškovi koji se ne mijenjaju svakodnevno.
Drugi je razlog takozvani efekt spuštanja cijena. Poduzeće koje je jednom povećalo cijenu kako bi pokrilo veće troškove nema nužno razlog odmah je smanjiti kada jedan od tih troškova padne. Može iskoristiti dodatnu maržu za pokrivanje drugih izdataka, ulaganja ili ranijih gubitaka.
Treći je razlog potražnja. Hrvatska je posljednjih godina imala relativno snažnu osobnu potrošnju i turističku potražnju. U ugostiteljstvu i smještaju, primjerice, cijene ne ovise samo o troškovima nego i o tome koliko su kupci spremni platiti te koliko je kapaciteta dostupno u određenom razdoblju.
OECD upozorava da su snažan rast plaća i turistička potražnja pridonijeli tvrdokornoj inflaciji usluga u Hrvatskoj, posebno u hotelima i restoranima. Istraživanje objavljeno u časopisu Public Sector Economics također pokazuje da uz ograničenja na strani ponude, poput manjka radnika i drugih inputa, pritisak potražnje i dalje pridonosi rastu cijena usluga.
Je li problem i slaba konkurencija?
U pojedinim djelatnostima konkurencija može ograničiti rast cijena, ali njezina snaga nije jednaka u svim dijelovima Hrvatske. U većim gradovima kupci često imaju više izbora između frizerskih salona, restorana, servisa i drugih pružatelja usluga. U manjim sredinama ili turističkim mjestima broj ponuđača može biti znatno ograničeniji.
To ne znači da su više cijene automatski posljedica nedostatka konkurencije. Na njih utječu i veličina tržišta, troškovi poslovanja, sezonalnost, dostupnost radnika i platežna moć kupaca. Ipak, kada kupac nema mnogo alternativa, poduzeće ima više prostora zadržati višu cijenu.
Turizam je pritom posebno zanimljiv primjer. U destinacijama s velikom sezonskom potražnjom cijene usluga mogu biti više nego na tržištima na kojima se poslovanje oslanja prvenstveno na lokalne stanovnike. Takva potražnja može podići cijene i izvan turističke sezone, osobito ako se troškovi poslovanja ne smanjuju razmjerno padu broja gostiju.
Usluge će ostati važan test za inflaciju
U listopadu je godišnja inflacija u Hrvatskoj iznosila 4,9 posto, ali struktura rasta cijena pokazuje da se pritisci ne raspoređuju ravnomjerno. Energija je poskupjela 20,7 posto, usluge 7,5 posto, dok su cijene hrane, pića i duhana porasle samo 0,2 posto. Industrijski neprehrambeni proizvodi bez energije bili su jeftiniji 1,1 posto.
Pročitajte još:
Zato nije sasvim precizno reći da su usluge jedini ili najveći pokretač ukupne inflacije u listopadu: energija je imala znatno višu godišnju stopu rasta. No usluge predstavljaju posebno tvrdokoran dio inflacije jer se njihov rast oslanja na domaće troškove, plaće, potražnju i ograničenu mogućnost povećanja produktivnosti.
Dok god troškovi rada ostaju visoki, a potražnja za uslugama dovoljno snažna da poduzeća mogu prenositi troškove na kupce, cijene frizera, restorana, servisa i drugih svakodnevnih usluga teško će se vratiti na razine od prije nekoliko godina. Čak i ako energija i pojedini materijali pojeftine, to samo po sebi neće biti dovoljno da se uslužna inflacija zaustavi.
