Direktiva EU o transparentnosti plaća trebala je biti prenesena u nacionalna zakonodavstva država članica najkasnije do 7. lipnja 2026.. To je službeni rok koji je odredila Europska unija. Do sada samo su je Italija, Slovačka, Malta i Litva provele na vrijeme. Većina država članica propustila je rok, što je odgodilo provedbu.
To znači da su države članice, uključujući Hrvatsku, do tog datuma trebale donijeti nacionalne propise kojima se provodi direktiva. Međutim, velik broj država nije uspio nije implementirati Direktivu o transparentnosti na vrijeme pa se stvarna primjena razlikuje od države do države.
Direktiva ukida tajnost oko plaća, što znači da bi, u praksi, objave na oglasima i razgovori za posao sada morali uključivati raspon plaća; radnici mogu zatražiti podatke o prosječnoj plaći za kolege koji obavljaju isti posao, razvrstane po spolu. Poslodavci više ne mogu pitati kandidate o njihovoj povijesti plaća. Direktiva EU o transparentnosti najnoviji je europski napor da se zajamči i jednaka plaća za jednak rad između muškaraca i žena korištenjem transparentnosti i strože provedbe.
Čineći plaću vidljivom, direktiva osnažuje radnike, posebno žene, da vide neopravdanu diskriminaciju u plaćama i suoče se s njom, umjesto da samo sumnjaju u nju.
Hrvatska se nalazimeđu zemljama koje nisu prenijele EU Direktivu o transparentnosti plaća u nacionalno zakonodavstvo do roka 7. lipnja 2026. godine.
Razlike u plaćama među spolovima i dalje postoje
U EU je načelo „jednake plaće za jednak rad“ zakonski propisano od 1958., ali razlika u plaćama između spolova i dalje postoji. To je uglavnom zbog institucionalne tajnosti: bez transparentnosti, diskriminacija u plaćama ostaje nevidljiva, a radnici ne shvaćaju da su nedovoljno plaćeni.
Žene u EU zarađuju u prosjeku 11,1 posto manje po satu od muškaraca. To znači da žena efektivno radi besplatno više od mjesec dana svake godine, u usporedbi s muškim kolegom. A budući da žene zarađuju manje tijekom svog radnog vijeka, razlika se s vremenom povećava. Razlika u mirovinama između spolova u EU iznosi 25 posto, pa se starije žene suočavaju s većim rizikom od siromaštva. Napredak je spor; razlika se smanjila za samo 5,1 postotni bod tijekom desetljeća.
Europska komisija je utvrdila da su sistemske prepreke transparentnosti vodeći faktor razlike u plaćama među spolovima (ne obrazovanje, zanimanje ili radna mjesta). Eurostat je otkrio da je razlika veća u privatnom sektoru, gdje je tajnost češća. Privatne tvrtke često koriste sporazume o neotkrivanju plaća, držeći radnike u neznanju.
Godinama je plaća bila zastrta velom. Taj veo nije samo skrivao praznine, već ih je i reproducirao. Netko tko je nekoć bio potplaćen nosio je tu nisku plaću s posla na posao, jer je svaki novi poslodavac pitao: ‘Koliko sada zarađujete?’, vežući svoju ponudu za to. Nepovoljan položaj jednog radnika ostao je nepromijenjen i prenosio se od poslodavca do poslodavca tijekom cijele karijere, rekla je zastupnica u Europskom parlamentu Gabriele Bischoff.
Žene čine 66 posto svih zaposlenika s nepunim radnim vremenom u EU, a 91 posto pauza u karijeri povezanih s brigom o djeci uzimaju žene. Stoga netransparentne strukture plaća omogućuju tvrtkama da tiho odgađaju napredovanje plaća za majke koje se vraćaju na tržište rada.
S druge strane, u sektorima u kojima dominiraju žene, poput skrbi i obrazovanja (gdje žene drže 76 posto poslova), plaće su sustavno podcijenjene. Ne postoje podaci koji bi dokazali „rad jednake vrijednosti“ kao i u područjima u kojima dominiraju muškarci, jer su strukture plaća skrivene.
Nove obveze za poslodavce
Za poslodavce i odjele za ljudske resurse, direktiva nameće neposredne obveze za zapošljavanje i internu administraciju. Slobodna radna mjesta i nazivi moraju biti rodno neutralni, a zapošljavanje se mora provoditi bez rodne diskriminacije. Poslodavci moraju učiniti dostupnima informacije o kriterijima napredovanja, individualnoj plaći i prosječnoj plaći; dati radnicima pisani odgovor u roku od dva mjeseca; te ih godišnje obavijestiti o njihovom pravu na informacije.
Tvrtke s najmanje 150 zaposlenika moraju godišnje izvještavati nadležno nacionalno tijelo o razlici u plaćama između spolova. Ako tvrtka ima neopravdanu razliku u plaćama između spolova (koja se ne temelji na specifičnim vještinama, kvalifikacijama ili iskustvu) veću od 5 posto, to može biti predmet ispitivanja. Tvrtke moraju podnijeti svoje prvo formalno izvješće o razlici u plaćama između spolova do 7. lipnja 2027., koristeći podatke o plaćama iz 2026. godine.
Implementacija u Europi
Za provedbu ove direktive, svaka država članica EU mora donijeti nacionalno zakonodavstvo koje pravno prisiljava tvrtke da otkriju platne razrede kandidatima za posao. Također zabranjuje poslodavcima da traže povijest prošlih plaća i daje radnicima pravo da vide prosječne razine plaća kolega koji obavljaju jednak posao.
Zemlje koje ga ne provedu suočit će se s kaznama; Njemačka, na primjer, još nije objavila finalizirani zakon. Zemlja, koja ima razliku u plaćama od 6 posto, podijeljena je. Dužnosnici se zalažu za direktivu, ali poslovni lobiji tvrde da pravila stavljaju „nepotreban teret“ na tvrtke.
Pročitajte još:
Austrija, Španjolska i Bugarska, koje imaju razlike u plaćama od 19,2 posto, 9,3 posto i 12,5 posto također su propustile rok i nisu pripremile nikakve javne nacrte zakona. Tu je i Švedska, koja ima jaz od 10,2 posto i glasala je protiv direktive tijekom pregovora Vijeća EU. Nakon što je objavila okvirni nacrt prijedloga, švedska vlada potpuno je promijenila smjer. Objavila je da su pravila EU-a strukturno previše opterećujuća za njezine domaće modele kolektivnog pregovaranja te se u potpunosti povukla iz procesa transpozicije.
Slovačka i Litva uspjele su revidirati svoje nacionalne zakone kako bi ispoštovale rok. Slovačka je donijela zakon o paketu i provodi agresivno godišnje izvještavanje za lokalna poduzeća. Italija i Malta postigle su potpunu usklađenost odmah ugradnjom direktive u svoje postojeće nacionalne okvire za certificiranje spola. Također su lokalnim tražiteljima posla dale provedivo pravo da zahtijevaju jasne raspone plaća prije nego što razgovor uopće počne.
