Tko zarađuje kada se koristi tuđi kreativni rad? Od pjesama i knjiga do novinskih tekstova i filmova

Foto: Pixabay.com

Pjesma koju slušamo na Spotifyju, knjiga koju posuđujemo u knjižnici, novinski tekst koji se prenosi na drugom portalu ili film koji gledamo na televiziji imaju nešto zajedničko: iza svakog od tih sadržaja stoji nečiji kreativni rad, ali i sustav prava koji određuje tko ga smije koristiti i pod kojim uvjetima.

Za autore i izvođače to nije samo pitanje priznanja za njihov rad, nego i potencijalni izvor prihoda koji može trajati godinama nakon što je djelo nastalo.

Da kreativni rad sve više postaje i financijska imovina, pokazuje najnoviji primjer američke kompanije Duetti, koja je uz podršku investitora povezanih s hip-hop izvođačem Jay-Z-jem prikupila 665 milijuna dolara za kupnju i upravljanje glazbenim katalozima.

Najveći dio financiranja, 450 milijuna dolara, osiguran je sekuritizacijom budućih prihoda od glazbenih prava, a u transakciji je sudjelovala investicijska kuća Carlyle. Kompanija već upravlja portfeljem koji obuhvaća više od 3000 izvođača iz više od 50 zemalja.

Takvi poslovi pokazuju da se autorska prava više ne promatraju samo kao pravna zaštita stvaratelja. Ona mogu biti imovina koja donosi redovite prihode, predmet kupoprodaje i osnova za financiranje. A taj se poslovni model ne odnosi samo na glazbenike. Svoja prava imaju pisci, prevoditelji, novinari, fotografi, filmski autori, glumci i drugi umjetnici.

U Hrvatskoj postoji čitav sustav organizacija koje prikupljaju i raspodjeljuju naknade za korištenje različitih vrsta autorskih i srodnih prava. Iako se u javnosti najčešće spominje ZAMP, on je samo jedan dio tog sustava.

Koncert, ilustracija. Foto: Josh Sorenson/Pexels

Autorsko pravo nije samo za glazbenike

Autorsko pravo nastaje automatski, u trenutku kada autor stvori originalno djelo. Za njegovu zaštitu nije potrebno da djelo bude registrirano ili da autor bude član neke udruge. Ono autoru daje mogućnost da odlučuje o korištenju svojeg rada, ali i pravo na odgovarajuću naknadu kada se njegovo djelo koristi na način koji je zakonom zaštićen.

U Hrvatskoj se autorsko pravo odnosi na književna, znanstvena i umjetnička djela, uključujući knjige, članke, fotografije, glazbu, filmove, ilustracije i druga originalna ostvarenja. Uz njega postoje i srodna prava koja štite druge sudionike kreativne industrije, primjerice glumce i glazbene izvođače, proizvođače fonograma te audiovizualne producente.

Važno je razlikovati te dvije kategorije. Pisac je autor knjige, skladatelj autor glazbe, a novinar autor svojeg originalnog teksta ili fotografije. Glumac, s druge strane, u pravilu ostvaruje prava umjetnika izvođača na svojoj izvedbi. To znači da i njegova izvedba može biti predmet zaštite i ostvarivanja naknade, iako nije autor scenarija ili samog djela.

Autorska prava mogu se ostvarivati individualno, kada autor samostalno ugovara korištenje svojeg djela, ili kolektivno, preko organizacija koje u njegovo ime prikupljaju naknade od velikog broja korisnika. Upravo je kolektivni sustav važan jer bi bilo gotovo nemoguće da svaki autor pojedinačno prati svako emitiranje, reproduciranje ili korištenje svojeg rada.

Od ZAMP-a do društava koja štite pisce, novinare i glumce

U Hrvatskoj je za kolektivno ostvarivanje prava zaduženo više organizacija, a svaka ima svoje područje djelovanja.

Hrvatsko društvo skladatelja, odnosno njegova stručna služba ZAMP, prikuplja naknade za korištenje glazbenih djela i raspodjeljuje ih skladateljima, tekstopiscima i drugim nositeljima prava na glazbi. To uključuje korištenje glazbe na radiju i televiziji, koncertima, u ugostiteljskim objektima, trgovinama i na digitalnim platformama.

ZAMP je prošle godine ostvario rekordnih 32,7 milijuna eura prihoda od autorskih prava za glazbene autore iz Hrvatske i inozemstva, što je 13 posto više nego 2024. godine. Taj iznos pokazuje ekonomsku vrijednost glazbenih prava, ali ne predstavlja ukupnu vrijednost svih autorskih i srodnih prava u Hrvatskoj.

Pixabay.com/jarmoluk
Knjige, ilustracija, Foto: Pixabay.com/jarmoluk

Pisci, prevoditelji i ilustratori književnih djela svoja određena kolektivno ostvariva prava mogu ostvarivati preko Društva hrvatskih književnika (DHK). Među njima je pravo na naknadu za javnu posudbu knjiga u knjižnicama. Drugim riječima, kada netko posudi knjigu u javnoj knjižnici, sustav predviđa naknadu nositeljima prava, a ne samo prihod koji autor eventualno ostvaruje prodajom primjeraka.

DHK ostvaruje i prava na naknadu za umnožavanje pisanih izdanja za privatno korištenje. Sustav tako obuhvaća autore, ali i prevoditelje i ilustratore, čiji je doprinos često ključan za nastanak i objavu knjige.

Za novinare postoji Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP), koje zastupa autore pisanih tekstova, fotografija te audio i video priloga. Jedan od njegovih važnih zadataka jest ostvarivanje naknada za korištenje novinarskih djela u press clipping servisima, odnosno uslugama koje prate i prikupljaju medijske objave za klijente.

Pritom postoji zanimljiva razlika kod digitalnih platformi: DZNAP nema ovlast izravno naplaćivati naknade od platformi poput Googlea ili Facebooka. Pravo na naknadu od tih platformi pripada nakladnicima informativnih publikacija, dok novinari prema rješenju Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo imaju pravo na udio u naknadi koju nakladnici prime.

A što je s glumcima? Njihova prava nisu ista kao autorska prava scenarista ili redatelja. Glumci su umjetnici izvođači i imaju srodna prava na svojim izvedbama. Za audiovizualne umjetnike izvođače u Hrvatskoj je zadužen AVIP, dok HUZIP štiti prava glazbenih umjetnika izvođača. Za redatelje, scenariste, snimatelje, montažere i druge autore audiovizualnih djela važnu ulogu ima Društvo hrvatskih filmskih autora i producenata (DHFA).

Kreativni rad može donositi prihod dugo nakon nastanka djela

Zajedničko svim tim kategorijama jest da se vrijednost kreativnog rada ne iscrpljuje njegovom prvom objavom ili izvedbom. Knjiga se može posuđivati godinama, novinski tekst može se ponovno koristiti u medijskim bazama i tematskim pregledima, fotografija može biti objavljena u različitim publikacijama, a glumčeva izvedba može se reprizirati na televiziji ili distribuirati putem drugih kanala.

Upravo je mogućnost ponovljenog korištenja ono što autorska i srodna prava čini ekonomskom kategorijom. Jedno djelo može generirati prihode iz više izvora, a prava se u određenim okolnostima mogu i prenositi ili ustupati drugim osobama.

U glazbenoj industriji taj je model već postao ozbiljan investicijski posao. Privatni fondovi kupuju kataloge poznatih izvođača, procjenjuju buduće prihode od streaminga i licenciranja te na temelju tih prihoda strukturiraju financijske transakcije. Sličan princip u širem smislu postoji i u drugim kreativnim industrijama, premda tržišta i načini ostvarivanja prava nisu jednaki.

Za pojedinog autora prodaja prava može značiti velik jednokratni prihod, ali i odricanje od budućih naknada. Zato je važno znati prodaje li se cijelo autorsko pravo, određeni udio u prihodima ili se samo ustupa pravo korištenja djela na određeno vrijeme i pod određenim uvjetima.

Digitalne platforme i umjetna inteligencija otvaraju novo pitanje vrijednosti autorstva

Digitalizacija je višestruko povećala mogućnost korištenja kreativnog sadržaja. Knjiga, fotografija, pjesma ili novinski tekst danas mogu u nekoliko sekundi dosegnuti milijune korisnika, ali istodobno je sve teže pratiti gdje se i kako koriste.

Za autore je zato ključno pitanje kako osigurati da se korištenje njihovih djela pravilno evidentira i da za njega dobiju odgovarajuću naknadu. U glazbi se to posebno vidi kroz streaming servise, dok se kod novinarstva i fotografije otvara pitanje ponovnog objavljivanja i korištenja sadržaja na digitalnim platformama.

Umjetna inteligencija dodatno komplicira situaciju. Modeli se razvijaju na velikim količinama tekstova, fotografija, glazbe i drugih sadržaja, pa se sve više raspravlja o tome pod kojim uvjetima smiju koristiti zaštićena djela, kako se autorima može osigurati transparentnost i trebaju li dobivati naknadu za takvo korištenje.

To je pitanje koje nadilazi pojedinačne organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. Ono otvara širu raspravu o tome kako će se vrijednost kreativnog rada dijeliti u ekonomiji u kojoj se sadržaj može kopirati, prilagođavati i koristiti u golemom opsegu.

Koliko se vrijednosti vraća onima koji stvaraju?

Hrvatski sustav autorskih i srodnih prava pokazuje da iza kreativnih industrija postoji značajna infrastruktura naplate i raspodjele naknada.

No, rekordni prihodi jedne organizacije ne znače automatski da svi autori dobro zarađuju. Iznosi koje pojedinci dobivaju ovise o tome koliko se njihova djela koriste, na kojim kanalima, u kojim okolnostima i koja prava posjeduju.

Također, ukupni prihodi ZAMP-a ne mogu se uspoređivati s prihodima DHK-a, DZNAP-a ili organizacija koje štite izvođače bez uzimanja u obzir različitih vrsta prava i načina naplate.

Pravo pitanje zato nije samo koliko novca prolazi kroz sustav autorskih prava, nego koliko se uspješno vrijednost kreativnog rada vraća ljudima koji ga stvaraju. U vremenu kada glazbeni katalozi postaju investicijska imovina, a digitalne platforme i umjetna inteligencija mijenjaju način korištenja sadržaja, zaštita autorstva sve je važnija i za kulturu i za gospodarstvo.

2 Odgovora

  1. Jedno djelo može generirati prihode iz više izvora, a prava se u određenim okolnostima mogu i prenositi ili ustupati drugim osobama.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Popularno

Novi broj magazina „Financije.hr” donosi brojne ekskluzivne poslovne priče, intervjue i događaje iz regije i svijeta…

Komentari

Želite u Googleu vidjeti više aktualnih vijesti s portala financije.hr?

Dodajte financije.hr među svoje omiljene izvore u Googleu. Tako ćete naše aktualne vijesti češće viđati u Google pretrazi i Google Discoveru.

Brže nas pronađite u pretrazi
Više naših vijesti u Google Discoveru
Budite u tijeku s najnovijim informacijama