Ulaganje u obranu i zajedničke kapacitete u tom smislu postalo je u zadnje vrijeme prioritet za Europsku uniju (EU), posebice nakon što se Europa mogla uvjeriti da nije baš najbolja ideja nakon povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću u cijelosti se za sigurnost prepustiti Washingtonu kao pouzdanom partneru.
Iz toga je proizašao program SAFE.
SAFE je financijski instrument ukupne vrijednosti 150 milijardi eura kojim se državama članicama osiguravaju zajmovi. Njime se prvenstveno financira zajednička nabava streljiva, projektila, sustava protuzračne obrane i kopnenih borbenih sustava proizvedenih u EU-u. Taj je instrument dio plana Europske komisije “ReArm Europe/Readiness 2030” čiji je cilj mobilizirati više od 800 milijardi eura ulaganja u obranu u cijeloj EU.
Instrument SAFE financira se zaduživanjem EU-a na financijskim tržištima. Time se državama članicama koje su podnijele zahtjev omogućuju dugoročni zajmovi po konkurentnim cijenama i privlačna struktura. Uvjeti zajmova u okviru instrumenta SAFE imaju snažan kreditni rejting EU-a. Sve zajmove u okviru instrumenta SAFE otplatit će države članice koje su njegove korisnice.
Svaka je zemlja mogla aplicirati za željenu količinu novaca nakon čega su joj dodijeljena određena sredstva, a Hrvatska je dobila iznos od 1,7 milijardi eura. Početkom ovog mjeseca joj je isplaćena prva tranša od 255 milijuna eura ili 15 posto vrijednosti ukupne alokacije.
Sve to izgleda lijepo, no sada je izronio problem koji se tiče Italije, a posredno i drugih 17 zemalja članica EU-a koje su se opredijelile za jačanje obrane putem SAFE-a.
Naime, Italija još nije odlučila koliko od 14,9 milijardi eura alociranih sredstava želi koristiti buduću da su se u igru upleli domaći faktori koji utječu na tu odluku.
To je stvorilo nestrpljenje i svojevrsnu iritaciju u Bruxellesu i drugim korisnicima SAFE-a jer bi bilo koju nepotrošenu količinu novaca trebalo rasporediti prije isteka postavljenih rokova.
Foto: Hina/Epa/Ettore Ferrari
Inače, najveći iznos je alociran Poljskoj, a brojka je 43,7 milijardi eura.
Talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani je stvorio određenu konfuziju nedavnom izjavom.
“Mi smo rezervirali 14,9 milijardi eura. Do kraja godine ćemo odlučiti koliko ćemo povući. Vjerojatno će to biti manje, šest, sedam, osam ili devet milijardi”, rekao je Tajani.
No, glasnogovornik Europske komisije Thomas Regnier je poručio da nema toliko vremena za gubljenje.
Neke zemlje s istočnog krila EU-a su iskazale apetit za još novaca putem povoljnih zajmova ako Italija ne bude zainteresirana za svoju kvotu. To se posebno odnosi na Poljsku i Litvu, zemlje koje su izrazito opterećene ruskom prijetnjom.
Litvi je alocirano 6,4 milijarde eura, dakle gotovo četiri puta više no Hrvatskoj.
Zakonski okvir za SAFE propisuje da se novac mora alocirati do kraja ove godine.
Italija, ne želi li puni iznos, mora podnijeti novi operativni plan u kojemu će navesti točno na što želi potrošiti novce. U tom slučaju bi Europska komisija morala odaslati novi poziv na dodjelu neiskorištenog novca koji može doći i do iznosa od 10 milijardi eura.
Logično, što dulje Italiji treba da definira svoje stajalište, to će manje vremena ostati drugima da podnesu dodatne zahtjeve.
Nekoliko faktora utječu na talijansko dvoumljenje. Ta zemlja ima jednu od najvećih cijena energije u EU zbog jakog oslanjanja na fosilna goriva.
Zbog toga je Rim tražio da se potrošnja vezana za energetsku krizu također izuzme iz fiskalnih pravila kao što je slučaj one za obranu.
Bruxelles je to djelomično prihvatio, no Italija još nije aktivirala tu mogućnost, a vlada Giorgie Meloni je pod pritiskom nakon što je na političkog sceni dobila konkurenta na desnoj strani političkog spektra. To je bivši general Roberto Vannacci koji propituje povećanje ulaganja u obranu.
Pročitajte još:
S druge strane rastući troškovi energenata mogu naštetiti talijanskoj vladajućoj koaliciji prije izbora dogodine.
U tom procijepu između obrane i energije nije se našla samo talijanska vlada već je sada uvučen i Bruxelles i druge zemlje članice, pa nervoza raste na sve strane uključivo i talijansko ministarstvo obrane koje ima jasnu ideju na što potrošiti novac i samo čeka političku odluku o konačnom iznosu.
