Prosječna neto plaća u Hrvatskoj u kolovozu je dosegnula 1.543 eura, no taj iznos ne govori mnogo o tome koliko novca zaposlenima ostaje na kraju mjeseca. Medijalna plaća bila je 1.336 eura, što znači da polovica zaposlenih prima manje od tog iznosa. Istodobno, troškovi prijevoza u rujnu su bili 16 posto viši nego godinu ranije, a stanovanja i režija 11,7 posto.
Razlika između prosječne i medijalne plaće iznosi 207 eura. Na papiru to možda ne djeluje dramatično, ali u kućnom budžetu može značiti nekoliko tjednih kupnji namirnica ili dio mjesečnih računa. Još je važnije što se troškovi koje je teško izbjeći ne kreću istim tempom kao plaće.
Drugim riječima, veća plaća ne znači automatski i veću financijsku sigurnost. Ako veći dio povišice odlazi na stanovanje, režije, hranu i prijevoz, prostor za štednju ostaje vrlo ograničen.
Prema podacima o inflaciji, potrošačke cijene u rujnu bile su 4,7 posto više nego godinu ranije. No dvije skupine posebno su se izdvojile: prijevoz je poskupio 16 posto, a stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva 11,7 posto. Upravo su to kategorije koje kućanstva teško mogu jednostavno izbaciti iz svojih mjesečnih troškova.
Koliko ostaje samcu, paru i obitelji?
Da bi se vidjelo kako se takav pritisak odražava na svakodnevni život, korisno je usporediti tri ilustrativna kućanstva: samca koji živi u unajmljenom stanu, par s dvije plaće i obitelj s dvoje djece. Računica koristi medijalnu neto plaću od 1.336 eura po zaposlenoj osobi, a pretpostavlja da sva tri kućanstva žive u gradu i plaćaju najam.
Iznosi za stanovanje, režije, hranu i prijevoz nisu službeni prosjeci potrošnje, nego modelirani mjesečni troškovi. Stvarni budžet može biti znatno drukčiji ovisno o gradu, veličini stana, načinu prijevoza i životnim navikama.
Samac s jednom medijalnom plaćom
Osoba koja mjesečno prima 1.336 eura i živi sama u unajmljenom stanu mogla bi imati sljedeće troškove: 600 eura za najam, 160 eura za režije, 300 eura za hranu i 120 eura za prijevoz. Nakon tih osnovnih izdataka ostalo bi joj oko 156 eura.
To je iznos prije plaćanja mobitela, interneta, odjeće, lijekova, liječničkih pregleda, kućanskih potrepština, izlazaka ili neplaniranih troškova. U takvom budžetu ozbiljnija štednja praktički ne postoji. Jedan veći kvar, zdravstveni trošak ili neplanirani račun može poništiti ono što je ostalo od plaće.
Samac koji ne plaća najam ili dijeli troškove stanovanja s drugom osobom nalazi se u bitno povoljnijem položaju. No za osobu koja sama financira stan, režije i sve ostale izdatke, medijalna plaća ne ostavlja mnogo prostora za stvaranje financijske rezerve.
Par s dvije medijalne plaće
Kućanstvo s dvije zaposlene osobe koje primaju po 1.336 eura raspolaže s ukupno 2.672 eura mjesečno. Ako za najam izdvajaju 750 eura, za režije 220 eura, hranu 550 eura, a prijevoz 220 eura, nakon tih troškova ostaje im 932 eura.
Na prvi pogled, takav budžet djeluje znatno komotnije. Dvije plaće omogućuju podjelu troškova stanovanja i kućanstva, pa je pritisak na pojedinačni dohodak manji nego kod samca. Ipak, preostalih 932 eura nije raspoloživo samo za štednju. Iz tog iznosa treba platiti odjeću, zdravstvo, komunikacije, održavanje automobila ili druge troškove, a eventualna kreditna rata može ga dodatno smanjiti.
Takav par ipak ima znatno veću mogućnost stvaranja financijske rezerve, osobito ako nema kredit i ne mora svakodnevno koristiti automobil.
Obitelj s dvoje djece i dvije medijalne plaće
Kod obitelji s dvoje djece ukupni prihod može biti jednak kao kod para, ali su potrebe i troškovi veći. U ilustrativnom budžetu najam većeg stana iznosi 900 eura, režije 280 eura, hrana 750 eura, a prijevoz 300 eura. Nakon tih izdataka obitelji ostaje 442 eura.
Taj iznos mora pokriti sve što nije obuhvaćeno osnovnom računicom: odjeću i obuću za djecu, školski pribor, aktivnosti, zdravstvene troškove, komunikacije, higijenske potrepštine i nepredviđene izdatke. Ako obitelj ima kredit, trošak vrtića ili veće izdatke za automobil, prostor za štednju može se vrlo brzo istopiti.
Obitelj s dvije plaće ima veći ukupni prihod od samca, ali i znatno veći broj troškova koje ne može jednostavno odgoditi. Posebno je osjetljiva na rast cijena prijevoza i stanovanja jer često treba veći stan i više putovanja tijekom dana.
Najveći problem nisu samo cijene, nego troškovi koje ne možemo izbjeći
Ova računica pokazuje zašto se rast plaća ne osjeti jednako u svim kućanstvima. Samac koji sam plaća najam može biti u težem položaju od para s istim pojedinačnim primanjima. Obitelj s djecom, pak, ima više izvora prihoda, ali i veći broj obveznih izdataka.
Važno je pritom naglasiti da rast cijena prijevoza od 16 posto ne znači da je svaki oblik prijevoza poskupio toliko, kao što ni rast cijena stanovanja od 11,7 posto ne znači da je svakom kućanstvu račun za struju ili najam porastao za isti iznos. Riječ je o prosječnim promjenama cijena u širokim skupinama proizvoda i usluga.
S druge strane, cijene hrane i bezalkoholnih pića u rujnu su na godišnjoj razini bile 0,5 posto niže. To ne znači da je svaka namirnica pojeftinila niti da su se računi u trgovinama automatski smanjili, ali pokazuje da pritisak na kućni budžet nije jednak u svim kategorijama. U promatranom razdoblju najveći udar dolazio je iz prijevoza i stanovanja.
Plaća nije isto što i novac koji ostaje na računu
U raspravama o rastu plaća često se ističe prosječan iznos, ali za životni standard važnije je koliko kućanstvu ostane nakon osnovnih troškova. U našem primjeru samcu ostaje tek 156 eura, paru 932 eura, a obitelji s dvoje djece 442 eura. To nisu iznosi koji se mogu izravno proglasiti štednjom jer iz njih još treba podmiriti niz drugih životnih potreba.
Pročitajte još:
Računica ujedno pokazuje koliko je važno posjedovanje vlastite nekretnine. Kućanstvo koje ne plaća najam može imati nekoliko stotina eura više raspoloživog novca od kućanstva s istim prihodima koje živi u unajmljenom stanu. Zato dvije osobe s jednakom plaćom ne moraju imati ni približno jednak životni standard.
Prosječna plaća od 1.543 eura zvuči kao važan pomak, ali za velik dio zaposlenih relevantniji je medijan od 1.336 eura. A kada se od njega odbiju najam, režije, hrana i prijevoz, postaje jasno da rast plaća još nije isto što i osjećaj financijske sigurnosti. Za mnoge građane najvažnije pitanje nije koliko im piše na platnoj listi, nego koliko im ostane nakon što plate sve što moraju.
