Sedam zemalja Europske unije (EU) prekoračilo je granicu koju je postavila Europska komisija kao prihvatljivu za razinu duga korporativnog sektora čija je razina vrlo šarolika među pojedinim članicama.
Veliki dio priče o korporativnom dugu vezan je za multinacionalno financiranje, a ne za financijski slabostojeće tvrtke.
Bruxelles smatra da je 85 posto bruto društvenog proizvoda crta preko koje korporativni dug u nekoj zemlji ne bi smio ići. Ovdje je prvenstveno riječ o nefinancijskim tvrtkama, a uključeni su u dug krediti i vrijednosni papiri. Dakle, banke, osiguravatelji i slične financijske institucije nisu uračunate jednako kao i zajmovi između poduzeća iz iste zemlje.
U cijeloj EU korporativni dug je dosegao prosječnu razinu od 70,1 posto BDP-a. U eurozoni to je 71,6 posto. Obje brojke su blizu najniže razine u zadnjih gotovo 20 godina što odražava snažan nominalni gospodarski rast koji je nadmašio dinamiku korporativnog zaduživanja.
Brojka od 85 posto BDP-a je postavljena nakon velike financijske krize prije skoro 20 godina kao pokazatelj potencijalno previsokog duga u privatnom sektoru. No, prelazak te granice ne znači automatski da će doći do financijskog stresa već potiče Bruxelles da proanalizira je li se radi o stvarnim ekonomskim slabostima ili strukturnim faktorima koji napuhavaju statistiku.
Belgija ima korporativni dug na 90,6 posto BDP-a, a razlog je što je ta zemlja već dugo vremena sjedište multinacionalnih tvrtki odakle se upravlja internim financiranjem. Za izbor Belgije je zaslužan povoljan porezni tretman. Rezultat je da dobar dio duga ne otpada na tvrtke koje posluju samo u Belgiji. Ako se isključe unutarne financijske operacije multinacionalnih tvrtki dug pada na oko 66 posto BDP-a.
Francuska su korporativnim dugom na 91,6 posto BDP-a je drugačija. Njezina se situacija doživljava kao stvaran makroekonomski problem, a ne statistička činjenica. Tamošnja središnja banka upozorava da francuske tvrtke imaju i veće troškove servisiranja duga od drugih u eurozoni.
U Nizozemskoj je dug na 106,3 posto BDP-a, no i tu je razlog većinom činjenica da je ta zemlja međunarodno financijsko središte, pa na multinacionalne tvrtke otpada oko 60 posto duga.
Cipar s razinom od 107,3 posto BDP-a slijedi sličan obrazac, pa tvrtke s malo stvarne ekonomske aktivnosti u zemlji drže većinu duga.
Švedska je na trećem mjestu po visini korporativnog duga od 108,6 posto BDP-a i tu se uglavnom radi o dugu domaćih tvrtki. Većina od toga je u sektoru komercijalnih nekretnina. Nakon snažnog rasta kamatnih stopa nakon 2022. godine taj sektor je prerastao u glavnu financijsku ranjivost domaće ekonomije.
Danska je druga s korporativnim dugom na 115,4 posto BDP-a i tu je također riječ o velikim domaćim tvrtkama kao što su Novo Nordisk, Carlsberg ili Oersted. Oni su širenje u velikoj mjeri financirali posuđivanjem na međunarodnom tržištu kapitala.
U Luksemburgu je dug na 251,1 posto BDP-a, no tamošnja središnja banka tvrdi da se brojka uglavnom krivo interpretira jer je ta zemlja domaćin velikom broju stranih holding tvrtki čiji je dug pokriven financijskom imovinom.
Italija i Grčka pričaju drugu priču. Te zemlje imaju javni dug koji je najveći u EU. Kod Grčke je to 146 posto BDP-a, a kod Italije 137 posto. No, njihovi korporativni sektori su među najmanje zaduženim u eurozoni.
U Grčkoj je to 58,6 posto BDP-a dok je Italija na 55,1 posto.
Pročitajte još:
Nećemo zaboraviti ni Hrvatsku. U Hrvatskoj je još niži i iznosi 41 posto BDP-a. Od Hrvatske manji korporativni dug u EU imaju samo Slovačka, Latvija, Slovenija, Litva, Poljska i Rumunjska.
U Sloveniji je na 32,4 posto BDP-a, a najmanju brojku od 27,5 posto ima Rumunjska.
Može se zaključiti da je Francuska jedina zemlja EU-a i eurozone koja se bori i s velikim javnim dugom i s velikim korporativnim dugom kao ozbiljnim makroekonomskim ranjivostima.
