Hrvatski gradovi uglavnom zaostaju u EU ciljevima ozelenjivanja urbanih površina

Nova analiza stanja zelenih površina u urbanim sredinama u Europskoj uniji (EU) pokazuje da u europske gradove treba vratiti prirodu kako bih ih se učinilo ugodnim i održivim za život, a to onda podrazumijeva kvalitetno ulaganje i urbano planiranje.

U analizi koju je objavila Europska komisija ističe se da tek mali postotak europske urbane populacije, odnosno manje od 15 posto, uživa u načelu ozelenjivanja 3-30-300 što je smjernica za urbane zelene površine koji je već dosta rasprostranjen u uporabi među međunarodnim organizacijama i lokalnim tijelima vlasti.

To pravilo znači da bi iz svakog doma trebalo biti moguće vidjeti barem tri stabla, da bi svaki kvart trebao imati barem 30 posto površine pod krošnjama stabala te da svaki stanovnik živi najviše 300 metara udaljen od kvalitetne zelene površine. Inače, tu je smjernicu razvio nizozemski stručnjak za urbano pošumljavanje Cecil Konijnendijk, a cilj joj je da se poveća kvaliteta ljudskog zdravlja i klimatske otpornosti.

Najnoviji podaci govore da 13,5 posto urbanog stanovništva u EU živi u skladu s tom smjernicom, dok 21 posto živi u područjima koja ne zadovoljavaju niti jedan od postavljenih kriterija.

Studiju je provela Europska komisija zajedno sa sveučilištem u Kopenhagenu, a pritom su korištene satelitske snimke i socioekonomski pokazatelji.

Razvidno je da postoji izražena ‘zelena podjela’, odnosno da bogatiji kvartovi imaju veću razinu pokrivenosti stablima no dijelovi grada gdje žive stanovnici nižih primanja.

Urbane zelene površine značajno utječu na povećanje kvalitete života time što ublažuju okolišni stres kao što su visoke temperature, toplinski otoci, zagađenje bukom te loša kvaliteta zraka. S druge strane, brz proces urbanizacije ugrožava kvalitetu pristupa zelenim površinama i povećava socioekonomske razlike.

EU aktivno promiče različite inicijative koje su vezane za ozelenjivanje urbanih površina, a jedna od njih ima za cilj da se spriječi gubitak zelenih površina i broja stabala do 2030. godine da bi se nakon toga mogao postizati stalan rast.

U razdoblju od 2010. do 2020. godine urbana populacija u EU je narasla za 16 posto, a istodobno su površine gradova povećane za dva do tri posto. U istom vremenu su zelene urbane površine smanjenje za 0,3 posto, a gustoća pokrivenosti stablima za 1,6 posto.

Logično, klimatski i ekonomski faktori bitno utječu na to kako se ispunjavaju elementi pravila 3-30-300 u zemljama EU-a. Zemljopisno gledano, najveći stupanj usklađenosti dosegnut je u Skandinaviji, Njemačkoj i Poljskoj. Konkretno, riječ je o gradovima Helsinki, Hamburg i Krakov. U Helsinkiju 57 posto stanovništva živi usklađeno s tim pravilom, u Hamburgu 55 posto te Krakovu 47 posto.

Na dnu ljestvice su gradovi poput Atene, Palerma i Cordobe. U Ateni je brojka 3,3 posto, u Palermu 1,9 posto, a u Cordobi jedan posto.

Europska komisija je izradila kartu s kategorizacijom gradova prema količini stanovništva koje živi usklađeno s 3-30-300 mjerilom. Kategorije su: manje od dva posto, od dva do četiri posto, od četiri do osam posto, od osam do 15 posto, od 15 do 23 posto i preko 24 posto.

Podaci za nekolicinu hrvatskih gradova pokazuju da, primjerice, u Splitu četiri do osam posto populacije zadovoljava život prema pravilu 3-30-300. U Zadru je to dva do četiri posto. U Puli je četiri do osam posto, a u Rijeci više od 23 posto.

Osijek spada u kategoriju četiri do osam posto, Slavonski Brod u manje od dva posto, a Zagreb ima brojku između 15 i 23 posto.

Od velikih europskih gradova, Berlin ima više od 23 posto stanovnika usklađenih sa spomenutim načelom, Pariz spada u kategoriju od osam do 15 posto jednako kao i Rim, dok je Madrid u kategoriji od četiri do osam posto.

Ima podataka i za Ujedinjeno Kraljevstvo iako više nije u EU, pa je tako za London brojka od osam do 15 posto.

Podjela između sjevera i juga također ima veze s time što vlažniji ambijent sjevera potiče rast vegetacije, a suha klima Mediterana bitno otežava postizanje ciljeva bez vrlo intenzivnog upravljanja prostorom.

Osim klime ulogu očito igra i bruto društveni dohodak po stanovniku. Naime, u gradovima gdje je veći uglavnom ima više zelenih površina. Oni gradovi koji spadaju u najnižu kategoriju u tom kontekstu imaju medijalni udio populacije koja je u skladu s 3-30-300 mjerilom ispod 10 posto, a tamo gdje je najviši BDP po stanovniku medijalni udio skače na između 15 do 20 posto s tim što oni najbolji imaju brojke i preko 45 posto.

Nema nikakve dvojbe da dostizanje postavljenog brojčanog cilja predstavlja vrlo veliki izazov za mnoge gradove. Zbog toga je nužno kvalitetno planiranje, predanost i inovativno smještanje parkova u procesu uravnoteženja pri određivanju namjene pojedinih gradskih površina.

Periferne gradske zelene površine, kaže se u preporukama iz studije, trebaju dobiti prioritet zbog sposobnosti ublažavanja toplinskih otoka i povećanja kvalitete zraka. Programi sadnje stabala trebaju biti prošireni na privatna zemljišta i u rezidencijalne četvrti jer je veliki dio urbanih površina nedovoljno iskorišten u smislu pokrivenosti krošnjama stabala.

Također, održivi transport bi oslobodio dio urbanog prostora koji je pokriven cestama i parkiralištima.

U gusto naseljenim gradskim područjima gdje je teren ograničen zelenilo na zgradama bi trebalo stvarati na krovovima, zidovima i balkonima.