Europska unija želi digitalnim eurom smanjiti ovisnost o američkim platnim sustavima poput Vise, Mastercarda, Apple Paya i Google Paya te stvoriti vlastito paneuropsko rješenje za plaćanja u trgovinama i na internetu.
Projekt će u utorak napraviti novi korak naprijed, kada bi zastupnici u Europskom parlamentu trebali glasati o pravilima koja su potrebna za uvođenje digitalnog eura. Europska središnja banka prvi je put predložila digitalni euro 2020., a Europska komisija naknadno je predstavila formalni zakonodavni prijedlog.
Digitalni euro ne bi bio isto što i novac koji građani drže na bankovnom računu. Kada se danas plaća karticom, Apple Payom ili Google Payom, koristi se novac s postojećeg računa. Digitalni euro bio bi pohranjen u zasebnom virtualnom novčaniku.
Prema planu Europske središnje banke, digitalni euro mogao bi građanima postati dostupan 2029. godine, ako se europske institucije do kraja ove godine dogovore o pravilima. Ako se taj rok održi, pilot-program mogao bi početi sredinom 2027. godine.
Digitalni euro imao bi istu vrijednost kao gotovina. Korisnici bi trebali otvoriti račun kod banke ili javne institucije, primjerice pošte, te na njega prebaciti novac s drugog računa ili ga uplatiti u gotovini. Nakon toga mogli bi plaćati digitalnim eurima u trgovinama, na internetu ili izravno drugim osobama, putem kartice, aplikacije ili mobitela.
Iz Europske središnje banke ističu da digitalni euro ne bi zamijenio gotovinu ni postojeće privatne načine plaćanja. Cilj je građanima dati dodatnu mogućnost plaćanja, osobito u trenutku kada svakodnevni život postaje sve digitalniji.
Jedan od glavnih razloga za uvođenje digitalnog eura je pitanje financijske suverenosti. Europski dužnosnici upozoravaju da platni sustavi nisu neutralna infrastruktura, nego i instrument ekonomske i političke moći. Prema podacima ESB-a, gotovo dvije trećine kartičnih plaćanja u eurozoni obrađuju neeuropske kompanije, uglavnom Visa i Mastercard. U 13 od 21 zemlje eurozone ne postoji nacionalni kartični sustav za svakodnevna plaćanja u trgovinama ili online.
Zagovornici digitalnog eura smatraju da bi on Europi dao vlastitu platnu infrastrukturu i smanjio ovisnost o američkim tehnološkim i financijskim kompanijama. Kao primjer ranjivosti često se navode američke sankcije iz 2025. protiv sudaca Međunarodnog kaznenog suda, nakon kojih su pojedini europski dužnosnici izgubili pristup platnim uslugama.
No banke se projektu protive, ponajprije zbog troškova i mogućih posljedica za njihov poslovni model. Europska bankarska federacija procijenila je da bi prilagodba bankarskog sustava digitalnom euru mogla stajati 18 milijardi eura. ESB, s druge strane, procjenjuje da bi investicijski trošak za bankarski sektor iznosio između četiri i 5,8 milijardi eura.
Pročitajte još:
Banke strahuju i da bi građani mogli prebacivati novac iz bankovnih depozita u digitalne eure, što bi moglo smanjiti njihove izvore financiranja. ESB tvrdi da je sustav zamišljen tako da spriječi velike odljeve depozita i da ne bi ugrozio financijsku stabilnost, čak ni u kriznim situacijama.
Dio europskih banaka brine i da bi digitalni euro mogao konkurirati njihovim internetskim uslugama i paneuropskom platnom sustavu Wero. Ipak, za Bruxelles je ključno pitanje šire od bankarskog sektora: tko će u budućnosti kontrolirati infrastrukturu svakodnevnih digitalnih plaćanja u Europi.
