Cijene umjetnog gnojiva su vremenska bomba koja čeka EU u 2027. godini

Prošla su dva mjeseca od početka sukoba SAD-a i Izraela s Iranom, no njegov odraz na europske kupce tek treba nastupiti i teško je vjerovati da ga neće biti unatoč tome što veliki trgovački lanci poput francuskog Carrefoura ili njemačkog Aldija ističu da se njihove cijene nisu mijenjale.

Jer rat u Perzijskom zaljevu se prelijeva na cijenu štruce kruha kroz tri koraka, od plina preko umjetnog gnojiva do prehrambenih proizvoda.

“Većina hrane koja se sada nalazi na policama proizvedena je preko ulaznih troškova nastalih prije izbijanja rata. Sadašnja stabilnost rezultat je vremenskog aspekta, ne imunosti”, ustvrdio je, kako prenosi Politico, David Laborde iz odjela za ekonomiku prehrambenih proizvoda u Organizaciji za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda.

Europa proizvodi vlastito dušično umjetno gnojivo, no od uvezenog plina. Drugim riječima, kada zbog rata narastu cijene plina skuplje postane i umjetno gnojivo.

U Njemačkoj je najtrgovanije visokokoncentirano dušično gnojivo urea poskupjelo s 370 eura za metričku tonu na 550 eura.

Za proljetne potrebe europski su poljoprivrednici imali sreće jer su stvorili zalihe gnojiva prije početka rata.

Sada se rade narudžbe za jesensku sjetvu i izračuni nisu povoljni. Pšenica se prodaje po istoj cijeni kao prije bliskoistočnog sukoba iako su troškovi za gnojivo narasli.

Neki proizvođači se nastoje preusmjeriti na usjeve koji trebaju manje dušika, neki smanjuju količine dušika koje koriste, no bilo koji od tih izbora znači slabiju žetvu u 2027.

Neke od članica Europske unije (EU), poput Irske, nisu čak imale ni predah ovoga proljeća jer ta zemlja nema domaću proizvodnju gnojiva, a 90 posto zemljišta treba dušik kroz cijelu godinu. Tamošnji poljoprivrednici sada rade narudžbo po sadašnjim višim cijenama.

U Švedskoj nacionalni savez poljoprivrednika navodi da je rat već njegovim članovima nanio trošak od 160 milijuna eura što je 12 posto profita.

“Oni koji imaju dovoljno zaliha gnojiva mogu sada ipak normalno raditi. Oni koji nemaju će koristiti manje gnojiva, požeti manje i prebaciti trošak na kupce”, ustvrdila je predstavnica saveza Ingrid Rydberg.

Iako je Bruxelles djelovao kako bi se snizile cijene energije i olabavila pravila državne pomoći poljoprivrednicima, rješavanje pitanja umjetnog gnojiva je kompliciranije.

Povjerenik za poljoprivredu Christophe Hansen će idućega tjedna predložiti akcijski plan za umjetna gnojiva koji se, doduše, počeo pripremati još prije izbijanja rata kao uobičajen sektorski dokument.

Plan se temelji na četiri stupa. To su smanjenje uvozne ovisnosti, povećanje domaće proizvodnje, promicanje niskougljičnih alternativa i pomoć farmerima da mogu koristiti manje gnojiva.

Ništa od toga neće moći pomoći dogodine jer je za izgradnju tvornice gnojiva potrebno tri do četiri godine, a proizvodnja u EU je 19 posto niža no što je bila 2019.

Onda je tu i pitanje mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) koji je na snazi od 1. siječnja ove godine i donosi oporezivanje uvoza gnojiva iz zemalja sa slabijim klimatskim pravilima.

Američki farmeri već osjećaju pritisak koji Europu čeka dogodine. Oko 70 posto njih kaže da si ne može priuštiti kupnju dovoljno gnojiva za ovu godinu, a tamošnje ministarstvo poljoprivrede predviđa najslabiju žetvu pšenice od 1919.

U drugim dijelovima svijeta, poput Brazila i Etiopije, problemi su također izraženi.

Svjetski program za hranu Ujedinjenih naroda  upozorava da bi, nastavi li se rat nakon lipnja, oko 45 milijuna ljudi moglo dospjeti u situaciju nesigurnosti oko nabave hrane.

Kina je dodatno pogoršala situaciju izvoznim ograničenjima za gnojiva.

Nažalost, može se zaključiti da će cijene u Carrefouru ili Aldiju i drugim europskim trgovačkim lancima vjerojatno morati pretrpjeti promjene.