Visoka kvaliteta života najčešće ima i visoku cijenu. Zürich, Kopenhagen, Beč i Ženeva redovito zauzimaju vrhove svjetskih ljestvica najboljih gradova za život, ali istodobno pripadaju među najskuplje gradove na svijetu. Mnogo je teže pronaći grad koji svojim stanovnicima pruža sigurnost, dobro zdravstvo, infrastrukturu, čist okoliš i sadržaje, a da stanovanje i svakodnevni troškovi ne pojedu većinu njihovih prihoda.
Upravo je tu dilemu pokušao prikazati autor grafike koja se posljednjih dana dijeli na društvenim mrežama. Valerii Emelianov rasporedio je gradove prema troškovima i kvaliteti života, koristeći podatke iz Numbeove baze za kolovoz 2026. godine. Obje vrijednosti pretvorio je u percentile unutar uzorka od 306 gradova, a iz pokazatelja kvalitete života uklonio je sastavnice koje su već izravno povezane s cijenama.
U gornjem lijevom dijelu, koji bi trebao predstavljati najbolji omjer visoke kvalitete i nižih troškova su se, među ostalima, našli Porto, Valencia, Prag i, pomalo neočekivano, Split. Upravo je položaj Splita izazvao dio podrugljivih komentara jer ga grafika prikazuje kao grad s troškovima nižima od europskih metropola, premda stanovnici Splita već godinama osjećaju snažan rast cijena stanovanja, osobito dugoročnog najma. u Istoj najboljoj kategoriji su i Islamabad, Plovdiv, Curitiba, Florianópolis, Antalya, Bursa, Nižnji Novgorod i Kalinjingrad. Na suprotnom kraju završili su London, New York, Pariz, San Francisco i Los Angeles, označeni kao gradovi visokih troškova i razmjerno niske kvalitete života.
Takav raspored ne znači da je Islamabad objektivno bolje mjesto za život od Londona niti da Plovdiv svojim stanovnicima pruža više od New Yorka. Autor je iz Numbeova indeksa kvalitete života uklonio sastavnice izravno povezane s cijenama kako se troškovi ne bi računali dvaput. Preostale su korisničke procjene sigurnosti, zdravstva, prometa, onečišćenja i klime.
Svjetske metropole zato mogu pasti zbog gužvi, dugog putovanja na posao, onečišćenja ili slabijih ocjena sigurnosti i zdravstva, dok jeftiniji grad može napredovati zahvaljujući klimi, manjem prometnom opterećenju ili boljim ocjenama korisnika. Grafika, međutim, ne pokazuje koliko je ljudi ocjenjivalo pojedini grad, koliko su podaci svježi ni kolike su stvarne razlike prije pretvaranja u percentile.
Globalna istraživanja nemaju istog pobjednika
Osim toga, Numbeovu bazu velikim dijelom popunjavaju sami korisnici, unoseći cijene i vlastite procjene sigurnosti, zdravstva, prometa ili onečišćenja. Numbeo trenutačno navodi gotovo 9,9 milijuna unesenih cijena iz više od 12.800 gradova i oko 886.000 suradnika, ali broj unosa i struktura ispitanika nisu jednaki za svaki grad.
Takvi podaci mogu pokazati iskustva korisnika i približne razlike među gradovima, ali nisu službena statistika niti nužno reprezentativan uzorak stanovništva.
Rezultat može znatno ovisiti o tome jesu li podatke unosili domaći stanovnici, turisti, strani radnici ili digitalni nomadi. Nije svejedno ni prima li osoba lokalnu plaću, strani dohodak ili već posjeduje nekretninu. Zbog toga je Split jeftiniji nekome tko u njemu boravi sa zapadnoeuropskim prihodom nego stanovniku koji iz lokalne plaće mora plaćati tržišnu najamninu.
Valencia spaja kvalitetu života i prihvatljive troškove
Kada se pogledaju metodološki čvršći izvori, među uvjerljivijim kandidatima za najbolji omjer cijene i kvalitete života pojavljuje se Valencia. U istraživanju Expat City Ranking organizacije InterNations za 2024. godinu Valencia je zauzela prvo mjesto među 53 promatrana grada. Istodobno je bila prva i prema kvaliteti života i prema osobnim financijama.
Čak 77 posto stranih stanovnika Valencije zadovoljno je svojom financijskom situacijom, znatno više od globalnog prosjeka od 54 posto. Jednako toliko ispitanika smatra da su troškovi života u gradu povoljni, dok ih na globalnoj razini tako ocjenjuje tek 40 posto. Među prednostima Valencije izdvojili su i ugodnu klimu, dostupnost sportskih sadržaja te kvalitetu javnog prijevoza i zdravstvene skrbi.
Ni to istraživanje ne daje sliku iskustva svih stanovnika jer obuhvaća isključivo iseljenike. Ipak, njegova je prednost u tome što financijsko zadovoljstvo i kvalitetu života mjeri unutar istog uzorka.
Valencia zato bolje zadovoljava kriterij „vrijednosti za novac“ od gradova koji su odlični za život, ali nedostupni većini stanovnika.
Europska komisija u Izvješću o kvaliteti života u europskim gradovima obuhvatila je 83 grada i približno 71.000 ispitanika. U prosjeku je 87 posto stanovnika bilo zadovoljno životom u svojem gradu.
Na vrhu se našao Zürich sa 97 posto zadovoljnih, a slijedili su Kopenhagen i Groningen s po 96 posto. Gdańsk i Leipzig imali su po 95 posto zadovoljnih stanovnika.
Rezultati pokazuju i da veličina grada nije presudna. Među najbolje ocijenjenima našli su se manji i srednje veliki gradovi poput Groningena, Gdańska i portugalske Brage. Stanovnici Brage posebno su zadovoljni uvjetima za obitelji s malom djecom, dok su Gdańsk i rumunjski Cluj-Napoca među gradovima u kojima velik dio stanovnika smatra da se kvaliteta života posljednjih godina poboljšala.
Takvi gradovi često nude više stambenog prostora i manje prometnog opterećenja od glavnih gradova, a ipak zadržavaju dovoljno radnih mjesta, javnih usluga i kulturnih sadržaja.
Najbolja kvaliteta života nije nužno i najbolja vrijednost za novac
Najnoviji Global Liveability Index Economist Intelligence Unita za 2026. pokazuje koliko se kvaliteta života i pristupačnost mogu razići. EIU je među 173 grada ocjenjivao 30 pokazatelja iz područja stabilnosti, zdravstva, kulture i okoliša, obrazovanja te infrastrukture.
Kopenhagen je drugu godinu zaredom proglašen najboljim gradom za život, ispred Beča i Melbournea. Slijede Sydney, Zürich, Ženeva, Osaka, Adelaide, Vancouver i Tokio.
Kopenhagen je ostvario maksimalne ocjene za stabilnost, obrazovanje i infrastrukturu. Takav rezultat, međutim, ne govori koliko si prosječan stanovnik može priuštiti stanovanje i svakodnevnu potrošnju. Jednako vrijedi za Zürich i Ženevu, koji se nalaze u svjetskom vrhu kvalitete života, ali i troškova.
Prema Mercerovoj ljestvici troškova života za strane zaposlenike iz 2024. godine, Zürich je bio treći, Ženeva četvrti, Basel peti, a Bern šesti najskuplji grad na svijetu.
Ispred njih bili su samo Hong Kong i Singapur. Na zasebnoj Mercerovoj ljestvici kvalitete života Zürich je zauzeo prvo, Beč drugo, a Ženeva treće mjesto. Njihov primjer pokazuje da najbolja kvaliteta života nije nužno i najbolja vrijednost za novac.
Hrvatska je nominalno jeftinija, ali stanovanje postaje sve veći problem
Zagreb je jedini hrvatski grad uključen u istraživanje Europske komisije o kvaliteti života u gradovima, dok Split u toj analizi nije obuhvaćen. Hrvatsku je zato teško izravno uspoređivati s državama u kojima je istraživano nekoliko različitih gradova.
Nacionalni podaci ipak pokazuju zanimljiv nesrazmjer. Prema Eurostatovoj publikaciji Housing in Europe 2025, troškovi stanovanja u Hrvatskoj, uključujući vodu, struju, plin i druga goriva, bili su 2024. godine 44 posto niži od prosjeka Europske unije. Niže troškove imala je samo Poljska, 49 posto ispod europskog prosjeka, dok je Bugarska bila 38 posto ispod njega.
Taj podatak, međutim, pokazuje samo razliku u razini cijena i ne uzima u obzir razliku između hrvatskih i europskih primanja.
Prema DZS-u, prosječna neto plaća u Hrvatskoj u svibnju 2026. iznosila je 1.552 eura, a medijalna 1.324 eura. Potonji podatak bolje opisuje položaj većine zaposlenih jer znači da je polovica zaposlenika primala najviše toliko.
Isti trošak stanovanja zato nema jednaku težinu za osobu s hrvatskom plaćom i za stranca koji u Splitu ili Zagrebu raspolaže zapadnoeuropskim prihodom.
Eurostat navodi i da je samo tri posto stanovnika hrvatskih gradova na stanovanje trošilo više od 40 posto raspoloživog dohotka, što je među najnižim udjelima u Uniji. Ipak, taj rezultat uvelike treba promatrati u kontekstu činjenice da 91 posto stanovnika Hrvatske živi u vlastitoj nekretnini.
Povoljan nacionalni prosjek tako ne odražava nužno položaj podstanara, mladih kupaca ni stanovnika Zagreba i Splita, gdje su cijene nekretnina i najamnine znatno porasle.
Europska komisija u ovogodišnjem izvješću o Hrvatskoj upozorava da priuštivost stanovanja ostaje problem unatoč rastu prihoda te da je rast cijena nekretnina ponovno ubrzao tijekom 2025. godine. To posebno pogađa Zagreb, Split i turistička središta na obali.
Pročitajte još:
Zato na pitanje gdje se najbolje živi za uloženi novac nema jedinstvenog odgovora. Za stranog radnika s iznadprosječnim prihodima to može biti Valencia, Porto ili Split. Obitelji koja računa na javne usluge, škole i dugoročnu sigurnost privlačniji mogu biti Braga, Gdańsk ili Beč. Stanovniku koji prima lokalnu plaću ključan je odnos dohotka i cijene stanovanja, a upravo taj odnos jednostavne internetske ljestvice često ne mogu dovoljno dobro prikazati.
Grafika sa Splitom među pobjednicima zato je dobar povod za raspravu, ali ne i dokaz da se u njemu doista dobiva gotovo najviše kvalitete života za potrošeni novac. U najmanju ruku pokazuje koliko rezultat ovisi o tome tko prikuplja podatke, što uračunava u kvalitetu života i, najvažnije, iz čije perspektive mjeri cijene.
